PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Ovo je kao droga, a zapovjednik mora imati puno sijedih'

Fotogalerija (10)

Vatrogasci Metkovića su preko 80 godina u službi grada i građana bilo da se radi o gašenju požara, spašavanju života i imovine ugroženih požarom, pružanjem tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama. Javna vatrogasna postrojba Grada Metkovića je iznikla iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Metković koje je osnovano 10. prosinca 1933. pod nazivom Dobrovoljna vatrogasna četa kao jedno od prvih dobrovoljnih vatrogasnih društava u Dalmaciji, a koje je i danas aktivno sa svojih trenutno 20 zaposlenika, od kojih je 16 operativnih vatrogasaca.

- Prema procjenama trebali bismo imati 23 zaposlenika, ali godinama se već 'provlačimo' s 20. Dobro je kada je uredno stanje, a kada gori onda je malo da nas je i 100 - rekao je zapovjednik JVP-a Metković Jure Pilj.

Gradsko poglavarstvo Metkovića 2000. godine donijelo je odluku o osnivanju JVP-a Metković, te se tako nakon 67 godina borbe sa skromnom opremom i rada u lošim uvjetima, vatrogastvo u Metkoviću penje stepenicu više. S operativnim radom su započeli 2003.

- Tendencija je rasta broja intervencija godišnje, imamo ih od 250 do 300. Nekada davno nas nitko nije zvao da spustimo mačku s krova ili da lovimo zmije i slično. Sada su intervencije od otvaranja stanova do zatvaranja plina... - priča Pilj i dodaje kako je bilo niz smiješnih i pomalo čudnih intervencija.

- Zovu ljudi da su im ušli miševi u kuću i da im skinemo mačku s krova, što je već postao standardan vatrogasni posao - kaže zapovjednik, a ispričao je i najstresnije intervencije koje veže uz ljudske žrtve.

- Nismo imali slučaj da je netko od nas baš zatražio psihološku pomoć, iako je bilo situacija koje je teško zaboraviti, od poginulih u požarima do izvlačenja smrskanih iz prometnih nesreća - kaže Pilj i dodaje kako u opasnim trenucima ne razmišljaju o ugrozi, već odrađuju posao najbolje što mogu.

JVP Metković sudjelovao je u svim većim intervencijama u Hrvatskoj, pa su tako, između ostalog, 17 dana bili na ispomoći u Petrinji i Glini kada se dogodio razorni potres.

- Najzahtjevniji zadaci svakako su vezani uz spašavanje ljudi u prometnim nesrećama. To je najopasnije, pogotovo u pogledu ovih novih hibridnih i električnih vozila. Uvijek se educiramo, ali nekada nisi siguran gdje presjeći s alatom da te ne ubije struja ili onoga unutra - iskren je Pilj.

Vatrogasci su, kaže, obitelj i svakodnevno jedni drugima rade 'škerce'.

- Nađe se vremena i za šale i podbadanja. Vatrogasci su jedan drugome stavljali orahe u čizme. Bila je situacija u kojoj su se jednom vatrogascu zapetljale vezice na čizmama. Žurili smo na intervenciju i u toj panici ih je išao odvezati, no nikako mu nije polazilo za rukom. Na jednoj nozi je uskočio u vozilo i kod svakog skretanja ga je zanosilo lijevo-desno i nije mogao odvezati... - prepričao je zapovjednik jednu od anegdota.

Vatrogastvo je za njega poziv, posebice za ljude koji su proizašli iz dobrovoljstva.

- Vatrogastvo je kao droga koju ti je netko uštrcao u venu. Vrijeme se ne gleda. Ako je nekome smjena do 19 sati, a požar počne pola sata kasnije, ide i on na intervenciju. Pogotovo starije generacije žive vatrogastvo. 

Smatra da svakog dobrog vatrogasca trebaju krasiti požrtvovnost, inteligencija i želja za konstantnim educiranjem.

- Zapovjednik treba imati puno sijedih na glavi - kroz smijeh kaže Pilj i nastavlja:

- Treba imati viziju i u operativnom smislu i razvoja svoje postrojbe. Svakako mora biti sabran, hladne glave.

Jedan od vatrogasaca kojeg zasigurno krase ove osobine je Željko Martinac zvani Mosquito (komarac), legenda njihove postrojbe. Ima 63 godine i još uvijek nije išao u mirovinu.

- On je stara garda vatrogasaca. Uspijeva se šaliti s mladima od 18, a i sa starijima koji su zagazili u 50. Svi u gradu ga znaju! - ističe Pilj.

Kaže da se godinama prepričava požar iz 2007. gdje su svi vatrogasci ove postrojbe bili 30 dana na terenu.

- To je bio požar koji je krenuo pored Metkovića i završio na  granici s BiH. Nekih 1800 hektara je izgorjelo i tu je mjesec dana, konstantno, bila postrojba na terenu. S tog se požara dogodovštine uvijek pričaju. - prisjetio se zapovjednik i rekao kako je mladima danas nezamislivo da mjesec dana jedan vatrogasac provede na terenu, gdje su doslovno jeli, pili i spavali.

Zapovjednik nam za kraj navodi da je trenutačno najveći problem vatrogastva nedostatku interesa.

- Nedavno raspisali natječaj za vatrogasce i nije nam se nitko javio. Nakon tri mjeseca smo uspjeli preko naših veza doći do ljudi. Skupio sam sve zaposlenike i rekao da nađu nekoga u svojoj okolini, ulici, kvartu... I tako smo pronašli.