PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Treba biti čvrst i pošten, jer ovo definitivno nije bečki valcer'

Fotogalerija (13)

Javna vatrogasna postrojba Dubrovački vatrogasci pod tim imenom djeluje od 2001. godine kada su se odijelili od MUP-a. Ipak, njihova povijest seže u 13. stoljeće, točnije 1348. godine kada je donesen Statut u kojem je uređen sustav vatrogastva u Dubrovačkoj Republici, dok su se dubrovački vatrogasci u zapisima prvi put spomenuti 1272. godine, priča nam Zdravko Kovačić, dozapovjednik JVP-a Dubrovački vatrogasci.

- Dobrovoljni vatrogasni zbor oformljen je 1907. godine povodom požara turskog broda naziva 'Fortunata' ispred Dubrovnika, nakon čega se osniva DVD, koji djeluje do 1950. godine kada se osniva profesionalna postrojba - naveo je Kovačić. 

Danas postrojba broji 78 operativnih vatrogasaca i devet dobrovoljnih društava. Tri se nalaze na otocima Šipanu, Koločepu i Lopudu gdje u svakom djeluju po tri profesionalna vatrogasca i 15-ak dobrovoljnih vatrogasaca. JVP Dubrovački vatrogasci tako ima ukupno 90 profesionalaca u svojim redovima.

- Vatrogasac mora biti fizički i mentalno spreman. Primijetio sam da su mentalno sposobniji vatrogasci koji su se prije bavili nekim sportom. Ti su momci naučili gubiti, a to je važno jer se tako nauči kako se podići nakon gubitka. Ovo je posao u kojem se često gubi, netko imovinu, netko prijatelja, a vi se morate s tim znati nositi - rekao je dozapovjednik i nastavio:

- Vidimo otkada se ukinuo vojni rok u Hrvatskoj da dobivamo momke koji nisu naučili na sustav zapovijedanja i da se nešto mora, bez kalkulacija. Tu je bila vojska koja je to odrađivala prije. Na tom tragu bi trebali biti i vatrogasci, ne treba nam neka čelična disciplina kao u Sjevernoj Koreji, ali mislim da u tom smjeru sve postrojbe trebaju razmišljati.

Ne bi imali ništa protiv da im se pridruže i žene. 

 - Trenutno ih ima samo u administraciji. Ne želim podcijeniti žene nikako, no nisam siguran kako bi to izgledalo, jer neke intervencije znaju trajati danima. Nećemo znati dok ne probamo - rekao je Kovačić.

U prosjeku imaju 350 do 400 intervencija godišnje, od kojih je sve veći broj tehničkih, a smanjuje se broj požara otvorenog prostora. Dozapovjednik smatra kako je uz zabranu paljenja na otvorenom i svijest građana dovela do promjena pa je požarnih intervencija manje no prije petnaestak godina.

- Mi smo prošlu godinu imali stradavanje kolege vatrogasca u Orašcu i ta se intervencija ne može mjeriti ni s čim. Ostavila je trag na svima nama i najstrašnija je i najviše nas je  pogodila - prisjetio se Kovačić tragedije u kojoj je život izgubio njegov kolega Goran Komlenac.

Među najzahtjevnije intervencije u 22 godine rada upisao je i požar hidroelektrane u Dubrovniku.

- Što se tiče opasnosti na intervencijama, meni je požar hidroelektrane u Dubrovniku bila jedna od najstresnijih. Hidroelektrana je specifična jer je ukopana u brdo i do nje vodi jedan tunel od 500 metara. Ulazite unutra, znate da su ostala tri zaposlenika hidroelektrane i morate ući u nepoznato, a ne znate hoćete li se vratiti ili ne. Na mentalnoj razini bila je to iznimno zahtjevna intervencija. 

Od svih intervencija, kaže, najteže za vatrogasce su prometne nesreće, a posebno kada se radi o stradavanju djece.

- To je nekakav 'level pro'. Najzahtjevnije je i fizički i psihički, jer nitko od nas nije imun na povrijeđenu djecu - rekao je i ispričao na koji način se oporavlja od stresnih situacija.

 - Pokušavam posao ostaviti iza sebe i ne donositi ga kući. Nikada nisam sa suprugom ili djecom razgovarao o poslu. Kažem im da je bilo dobro i to je sve. Ne želim nikoga opterećivati. To je prvo i osnovno i svi trebamo pronaći nekakav ispušni ventil. Ja sam ga, recimo, pronašao, u pčelarstvu. Imam trideset košnica pčela, otiđem do njih i resetiram se, pogotovo nakon stresnih intervencija.

Ipak, brojne intervencije su ih i dobro nasmijale, a dozapovjednik Kovačić nam je ispričao neke od najzanimljivijih, ističući kako je razbijanje brava zbog zaključavanja u prostorijama postalo standardno.

- Imali smo intervenciju, zapravo ne znam kako bih to uopće nazvao, zvala nas je starija žena da je bacila mobitel od unuke iza ormara jer su se posvađale. Mobitel je zvonio i majka je zvala, ali unuka se nije mogla javiti i zvali su nas da trebamo doći i izvaditi mobitel - ispričao nam je Kovačić. 

Sjetio se još jedne situacije:

- Imali smo poziv prije tri mjeseca da je djeci u igri ostala tenisica na stablu i da je ne mogu skinuti. 

Odrade i takve stvari, ako nema žurnih u isto vrijeme.

- Što treba imati dobar zapovjednik? To trebaju reći onima kojima zapovijedam. Mislim da treba biti čvrst i pošten, jer ovo definitivno nije bečki valcer, opasan je posao. Nema kalkulacija i alternativa. Sto puta sam rekao da zapovjednik mora biti tvrda srca. 

Specifičnost ove postrojbe je lokacija i smještaj postrojbe, kako je ranije spomenuo, nalaze se u prostoru koji je nekada bio hotel.

- Skučeni smo i to nisu uvjeti za normalan rad. Imam novine iz šezdesete godine koje su izašle povodom 10. godišnjice otvaranja vatrogasnog doma i tadašnji zapovjednik Ivo Letunić je rekao da je prostor neadekvatan. Od toga je prošlo 63 godine! - objašnjava dozapovjednik i dodaje kako po tom pitanju već rade s Gradom Dubrovnikom.