Kad te sustignu dugovi ili prijave, navali na novinare

PONEDJELJAK Četiri palme

Dugačak je bio pljesak kojim je Gradsko vijeće jednoglasno pozdravilo odluku o projektu 'Četiri palme', zgradi na Blatinama u koju će se smjestiti korisnici domova za nezbrinutu djecu koji navrše osamnaest godina i roditelji djece koja se nalaze na liječenju u bolnici. 

I neka su pljeskali, red je da se pozdravi jedna lijepa ideja koju je do realizacije manje-više sam dogurao vijećnik Ante Zoričić - naravno, uz očekivanu asistenciju gradske uprave i dobrodošao poticaj Razvojne agencije, koja je iz europskih fondova povukla tri četvrtine potrebne love. Svaka čast svima, ali Zoričić je ipak de facto ucijenio i izreketario svoju vlastitu vladajuću većinu ovim projektom. Kao i hospicijem na Mejašima, kao i prostorom za udrugu Anđele, kao što se sprema i s budućim azilom za životinje.

Neobična je to pozicija, mora se priznati: s jedne strane gnjaviš svoje ljude, s druge ti se rugaju da ne znaš gdje pripadaš, s treće u javnosti izgledaš kao satelit ili žetončić. Uzet ćemo s rezervom i reći da možda postoje neki aspekti Zoričićevog djelovanja s kojima nismo upoznati, ali s onim javnima zaista nemamo problema.

S time da to, tradicionalno, navodno zahtjevnim splitskim biračima neće biti dovoljno. I kako se približavaju izbori, tako će se sateliti približavati matičnom krdu - u ovom slučaju Kerumovom…

UTORAK Monte Carlo

Kako se približavaju izbori, tako nam se i gradonačelnik nekako trgnuo i najednom krenuo u ofenzivu. Za razliku od Zoričića koji inzistira na malim i konkretnim, Andro Krstulović Opara gura goleme i zasad mahom apstraktne projekte. Legenda kaže da je Andrej Plenković - koji je ovog tjedna došao u Banovinu dati mu ruke - nakon jednosatnog bajanja iza zatvorenih vrata o masterplanovima, cestama, željeznicama, žnjanovima, karepovcima i raznim drugim čudima postavio jedno zgodno pitanje:

'Moj Andro, kad se sve ovo ostvari, a tko će onda ići u Nicu i Monte Carlo?'

Nemamo ništa protiv velikih ambicija, dapače, samo nas one mogu spasiti. Pa zato gradonačelniku dajemo punu podršku jer je već danas evidentno da će se sve što pokrene, zapravo raditi u idućem mandatu.

Ajde da jednom vidimo i kako to izgleda.

SRIJEDA Pazar

Pazar, pazarići i Peškarija morat će se ipak riješiti nešto prije izbora, jer krajem godine istječe koncesija 'Hipposu' - tvrtki koju su osnovali bivši direktori nekadašnjih javnih splitskih tržnica i koji gospodare na petnaestak lokacija diljem grada uz bijednu naknadu od otprilike milijun kuna godišnje. 

I što je još gore, očito im urednost i mjera nisu prioritet, posebno kad govorimo o Velikom pazaru.

Koncesija istječe za tri mjeseca, a mi još uvijek ne znamo šta ćemo. Ukupno sto tisuća eura u Banovini su dali za razne 'ulazne podatke', 'preliminarnu dokumentaciju' i slične bezvezarije, bez da su nam zapravo predstavili jasan hodogram i ideju što s pazarom uopće žele. Sto tisuća eura u tri dijela, bez natječaja, da bismo više ili manje ostali ovdje gdje jesmo.

Moramo li podsjetiti da smo u prosincu prošle godine dobili 'prostorno-programske podloge' na osnovu kojih je - barem kako je najavljeno - do danas trebalo odraditi preostalu dokumentaciju i provesti normalan natječaj, da bi u prosincu započela gradnja?

Kvragu, čak su nam i makete bili pokazali.

ČETVRTAK Prioriteti

Nije vijest da je Kerum opet pukao, niti da se istresao na novinarki, u ovom slučaju emisije Provjereno. Vijest je da u ovom gradu postoje ljudi poput bivših radnika hotela Marjan, koji su spremni javno pod imenom i prezimenom optužiti ga da im je ostao dužan i da ih je zajebao.

A ima ih, znamo to dobro.

I upravo zato prostačkim ispadima naprosto više ne bismo trebali davati veliku pažnju. Trebali bismo samo apelirati da ih pravna država sankcionira, ali ne prije nego što odradi poslove koji bi inače trebali biti veći prioriteti. A u svakoj normalnoj državi to su, recimo, gospodarski kriminal, utaja poreza, falsificiranje ili uništavanje službenih dokumenata, prijevare, ratno profiterstvo, navedi šta god hoćeš.

Ne govorimo o Kerumu, naravno, više onako bezveze meljemo i teoretiziramo.

PETAK Prijava 

A sam Kerum, ako ćemo o njemu, ima solidnu taktiku: svaki put kad se krenu otvarati za njega neugodne teme, skrene u vrijeđanje ili odvraćanje pažnje.

Kad se nanovo otvorila priča o hotelu Marjan, nastradala je novinarka. Kad je shvatio da bi vrlo lako mogao biti osuđen zbog nedavnih prijetnji aktivistu Bojanu Ivoševiću, ničim izazvan podnio je nekakvu neobičnu prijavu i protiv njega i protiv svih koji su se večer prije zatekli na Vidilici na već tradicionalnoj dodjeli nagrada 'Zlatni kurac'. Pa čak i protiv nekih koji nisu bili ondje, recimo gradonačelnika. Nek' se nađe, mašala.

Bila bi prava šteta da stvar ne dođe do suda, pa da se ondje raščisti je li Split zaista kurac i tko je za to kriv, aktivisti i novinari ili oni kojima se bave. 

Čisto prijateljski i dobronamjerno, možemo Kerumu poručiti da mu je prijava zakurac.

SUBOTA Kič

Fontanu Bajamontušu nećemo častiti prostim riječima, ali moramo registrirati podatak da se u mjesecima uoči izbora nanovo pokreće priča oko navodne obnove - a u stvari pokušaja izgradnje faksimila - trećerazrednog konfekcijskog kiča, koji je i prije 132 godine bio upravo to.

Kako to obično biva u predizbornoj kampanji, kukavički će se pokušati udovoljiti nekolicini najglasnijih gnjavatora s fiksacijom na pevecovsku estetiku, umjesto da se prostor sagleda u cjelini, da se pokrene njegovo konačno uređenje i da se trešnja na torti - a fontana to svakako jest - ostavi za kraj tog procesa.

I da se spomenik vodi, što stara Bajamontuša u stvarnosti i jest bila, izvede onako kako spada. Naprosto normalno.

Na konzervatore u ovom slučaju ne računamo, oni ionako mijenjaju mišljenje kako se mijenjaju političke i lobističke okolnosti.

A ako su u Banovini raspoloženi za improviziranje ili zakrpe, sugeriramo da odustanu od trošenja barem deset milijuna kuna na  gluparije i umjesto toga zakrpaju ono malo asfalta pred Svetim Franom, da ljudi ne lome noge i amortizere.

Bit će korisnije.

NEDJELJA Karma

Hit tjedna svakako je vijest iz Marine, gdje je cijela delegacija predvođena dožupanom Antom Šošićem upala u more čim je nakon otvaranja vodovoda sjela na zasluženi službeni ručak u jednom lijepom restoranu. Konstrukcija štekata, eto, pobunila se.

Ne treba se rugati tuđoj nevolji, niti zavidjeti na privilegijama, a bogme niti uzbuđivati se zbog tako zastarjelog i bizarnog običaja slavljenja činjenice da ljudi rade svoj posao, poput recimo dovođenja vode. Pazi ti koliki je to kolosalni uspjeh, normalno da zaslužuje čašćenje. 

Ponekad karma jednostavno odradi svoje.