Koja je razlika između Zlatnog rata i Bena? U njihovom gazdi, naravno

PONEDJELJAK Štreberi

Prošlog tjedna sve skupa izgledalo je donekle komično, ali s prvim pahuljama snijega osjetili smo zahvalnost prema gradskim službama koje su se na vrijeme pobrinule da ulice, trotoari i gotovo sve ostale površine budu pripremljene - pa čak i za slučaj da nastupi kataklizma. Od nje nije bilo ni traga, ali taman kad su se ljudi tradicionalno počeli sprdati s golemim količinama potrošene soli i pijeska spoznali smo što bi se dogodilo da se u Banovini nisu ponašali štreberski: vjerojatno bismo opet na traumatologiji brojali polomljene na ledu.

Sve ovo spada u redovni dio posla gradske vlasti i prirodno je za očekivati da se obavlja bez neke velike pompe, ali gorko iskustvo otprije šest godina - koje su, uostalom, ove godine iznova proživjelo Solinjani, Kaštelani ili Šibenčani - dokazuje da ni najnormalnije stvari ne treba uzimati zdravo za gotovo. Nadamo se da o ovakvim potezima u Splitu buduće nećemo pisati kao o senzaciji.

UTORAK Klan

Senzacija bi bila da se, recimo, Županija mrdnula od dosta bijedne trgovačke prakse koja ondje vlada već desetljećima, no s trenutnim omjerom snaga to je iluzorno očekivati. Evo, recimo, mjesecima su odgađali odluku o koncesiji plaže na Benama jer su vjerojatno gledali kako će je najelegantnije provući i kada su shvatili da ne ide drugačije, idu na mišiće.

Nakon su Bene proteklih godina bile pod kapom jedne od tvrtki iz Kerumovog klana, iza koje su ostali milijunski dugovi i kaos u prostoru, sada se one za idućih petnaest godina predaju drugoj tvrtki, ali istom klanu.

Tvrtki koja nema ni prihoda, ni zaposlenih.

Slatko je slušati predsjednika Županijske skupštine Petroslava Sapunara kako objašnjava da nije u sukobu interesa iako koncesiju daje vlastitom sinu, no još je slađe bit će gledati HDZ-ove kako se na ovotjednoj sjednici znoje pokušavajući objasniti, recimo, razliku između Zlatnog rata i Bena. Tektonski poremećaj nastao je kad su bračku plažu prošle godine pokušali uvaliti fantomskoj tvrtki bez prihoda i zaposlenih, u ovom slučaju valjda će nam objasniti da se ne radi ni o kakvim fantomima.

Ne, to je njihov koalicijski partner.

SRIJEDA Kukavičluk

Bene zbilja jesu splitski Zlatni rat, pa tim više u oči upada šutnja gradskih šefova poput dogradonačelnika Nina Vele, koji je u naše ime glasao da se marjanski biser prepusti u ruke Kerumovih i sada kukavički šuti. Punih tjedan dana izbjegava novinare i odbija obrazložiti svoju odluku.

U normalnom slijedu okolnosti Grad bi objavio da je zainteresiran za jednu od svojih najljepših plaža, možda i tražio poništenje prastarog natječaja i prijavio se na novi preko svoje tvrtke 'Splitska obala' - samo da, avaj, predsjednik Nadzornog odbora te iste tvrtke nije glavom i bradom Željko Kerum.

Sve je pokriveno.

ČETVRTAK Čepo… Pardon, Gojo

U Banovinu je stiglo novo pojačanje: gradonačelnik Andro Krstulović Opara izabrao je svog novog savjetnika za društvene djelatnosti i on je, gle čuda, viđeniji HDZ-ovac Tomislav Gojo. Mašala.

Za svoje savjetničke usluge primat će pet tisuća kuna mjesečno, što i nije neka lova. Pretpostavljamo da je prednost dao sigurnom poslu u Crvenom križu, odakle mu se ne mili maknuti, pa će mu ovo biti lijepa dodatna zarada.

A kad je na sličan način Ivo Baldasar uhljebio svog tadašnjeg partijskog kolegu Gojka Čepu, sjećamo se, nismo mogli živjeti od HDZ-ovog zgražanja i moraliziranja.

PETAK Redari

Posljednjih mjeseci imali smo dojam da je grad nešto uredniji nego prije, a valjda najbolja potvrda toga stiže iz same Banovine: od trinaest komunalnih redara troje je na bolovanju, a od preostalih deset više od pola zatražilo je premještaj. Ionako malene trupe sada su potpuno desetkovane.

'Jesmo, upregli smo ih', priznat će njihov šef Damir Babić, otkrivši da je s dolaskom novog gradonačelnika uvedena obaveza ispisivanja dnevnih izvještaja o radu, a uskoro će i norma. Eto, nije im lako.
Ključna riječ u cijeloj priči ipak je 'premještaj', odnosno želja redara da ih se prebaci na drugo radno mjesto na kojemu bi valjda imali manje posla, manje stresa i po mogućnosti jednake plaće.

Makar se nama koji gledamo sa strane nameće malo drugačije rješenje: tko ne zna, ne može ili ne želi raditi ono što bi trebao i zbog čega je na koncu i zaposlen - preko, khm, natječaja - što je prirodnije nego da uzme u ruke radnu knjižicu i potraži neke druge životne izazove?

SUBOTA Strategija

Od ozbiljnijih pothvata, zabilježimo da je konsenzusom svih stranaka i svih vijećnika započeo konkretan rad na strategiji razvoja grada, koja bi se napokon trebala izroditi negdje u jesen iduće godine. Radi se o napornom, neatraktivnom i često naprosto dosadnom poslu, no njegovi rezultati za Split će biti dragocjeni. Ne samo da će taj dokument predstavljati osnovu za bilo kakvo povlačenje veće europske love, nego će nam napokon jasno kazati kakav Split želimo i kako će on izgledati tamo negdje 2030. godine.

Nenavikli smo na ovako sistematične i dugoročne projekte, pa se toplo nadamo da se barem ovaj neće, da oprostite, usrati.

NEDJELJA Ekskluziva

'Moja borba u tišini' i 'Ekskluzivni razgovor sa splitskim gradonačelnikom' naslovi su koji se kočopere preko cijele naslovne stranice Jutarnjeg lista, premda se radi o tekstu u kojemu nema nijedne njegove izjave i intervjuu u kojemu je jedina citirana rečenica onda da 'gradonačelnik ne daje intervjue', barem kad se radi o njegovoj osobnoj i zdravstvenoj situaciji.

Bijednoj medijskoj manipulaciji i dizanju tiraže na račun bolesti kao trešnja na torti služi podatak da je autor teksta prekrstio Marjan u 'Marijan', a Žnjan u 'Žminj' - što osim nepoštivanja prema gradonačelniku pokazuje i duboko neznanje o samom Splitu. Nije ni čudno za novine koje se izdaju kao 'nacionalne' a u drugom najvećem gradu u državi nemaju doslovno nijednog novinara.