PONEDJELJAK Plaće
Više ne vrijedi izreka da se cijeli Split razboli čim škver malo kihne, ali prvo ozbiljno kašnjenje plaća u Debeljakovoj eri nije za zanemariti. Jest da se sada radi o privatnoj firmi koju njen gazda može i ugasiti ako se digne na lijevu nogu, nakon što je država sanirala gubitke i upumpala ozbiljnu lovu, ali dvije tisuće ljudi bez para su dvije tisuće obitelji bez para.
Odakle god bile.
Podatak da je poslovanje zaštekalo - kvragu, događa se i jačima - bio bi vijest od jednog dana da nije bilo i neuobičajene, pomalo neurotične reakcije samog škvera koji je krivnju svalio ni manje ni više nego na 'neodgovorne radnike'. Jer, kao, oni su krivi za kašnjenje isporuke broda, pa zato nisu vidjeli svoju lovu.
Ma nemoj.
Problem ovdje nije u Debeljakovom bezobrazluku, jer bismo to nekako i progutali, nego u pokušaju da nas pravi ludima: ako su za kašnjenje sto (ili koliko već) milijuna eura krivi varioci, a ne šefovi i direktori - pa i vlasnici - onda nema boljeg dokaza da u škveru neke stvari ipak ne štimaju.
A da mu je ovo i loša reklama, bogme jest.
UTORAK Dvorana
Za Split je dobra reklama da je uspostavljen sustav za masovno cijepljenje, jednom kada do njega napokon dođe: Spaladium je stavljen u pogon, sustav je testiran i uhodan, sve izgleda jako uredno i solidno organizirano pa ne bismo trebali gledati reprizu zagrebačkog kaosa u kojemu su se ljudi satima gužvali u redu, psovali i padali u nesvijest.
Priznajemo, nije neugodno ponekad gledati kako se posao odrađuje normalno.
SRIJEDA Priručnik
Spaladium je, inače, tema koja nas već skoro petnaest godina baca u depresiju - a da nije profesora Dejana Kružića to bi nam bio najmanji od svih problema. Jer, bili bismo u dužničkom ropstvu.
Šest stotina milijuna kuna - to je iznos koji nam on spašava ustrajnom borbom protiv beskrupuloznih banaka i njihovih domaćih pomagača, kojih je kroz godine bilo puno i previše. Šest stotina milijuna, nastojmo samo brojati do tog iznosa.
Metiljanjem po sudovima i uključivanjem USKOK-a slučaj se ipak evidentno primiče svom kraju, neće proći još dugo prije nego što napokon doznamo na čemu smo. A ovotjedna Kružićeva prezentacija kronologije pokušaja oružane pljačke cijelog jednog grada, u stvarnosti pravi mali priručnik za svaku buduću gradsku vlast koja će se Spaladiumom morati baviti, sasvim sigurno odmoći neće, dapače.
Sada je taj zločinački pothvat i doslovno nacrtan barem za one koji ga žele shvatiti.
A onima koji imaju ambiciju preuzeti Banovinu i usput lakonski tvrde da se 'potraživanja banaka mogu otkupiti za male pare, za deset ili petnaest posto njihove vrijednosti', bilo bi bolje da to čine sa svojim privatnim parama.
Tko god za Spaladium izdvoji i jednu jedinu gradsku kunu, sada je već kristalno jasno, ide na listu zločinaca i izdajnika.
ČETVRTAK Otvoreno
Skoro svi kandidati za gradonačelnika - kažemo 'skoro', jer je HTV pazio da zadovolji kvotu redikula, pa makar zbog toga zaobišao donekle razumne opcije - našli su se na hrpi u emisiji Otvoreno. Nije bilo previše inspirativno: Vice Mihanović je gardom pučkoškolca petljao da je njegov slogan (koji se s engleskog prevodi doslovno kao 'dogradonačelnik') baš ispravan i pogođen, pa je još iz splitskog studija mahao svojim programom koji je već u startu raščerečen kao prepisivačina odrađena na autopilotu. Branka Ramljak deset minuta čekala je na uključenje, a onda pet minuta drvila da se to događa samo zato što je žena. Ivica Puljak građanima važno je obećavao projekte koji se već provode, Vuco uzalud pokušavao skriti cirkusantski karakter svoje kandidature, a umorni i bezvoljni Kerum - koji je negdje po putu izgubio svoj mojo - drznuo se sugovornike pitati odakle im pare za plakate. Kerum, ej.
Bio je tu još jedan tip iz SDP-a koji je dobar dojam mogao ostaviti samo na ozbiljno dementne, koji blage veze nemaju ni o ovoj partiji ni o dobu kada smo joj povjerili vođenje grada.
Prvi sraz gradonačelničkih kandidata bio je dosta obeshrabrujući, no dobro, možda se tek zagrijavaju. A preživjeli smo mi i veće katastrofe.
PETAK GUP
U ova dva ili tri mjeseca do izbora dobit ćemo, barem kako sada stvari stoje, jedan neočekivani poklon: izmjenu GUP-a.
Ali poštenu izmjenu.
Ideja da se posao izrade ovog dokumenta povjeri Društvu arhitekata sama po sebi možda jest isforsirana i debelo zakašnjela, ali u ovom trenutku prihvatit ćemo i mrvice. GUP-u zaista treba hitna trijaža bez ikakvih sumnje u pogodovanje i strukovna udruga valjda je najbolji jamac da se kasnije neće povlačiti repovi.
I to ne samo zato što se radi o Društvu arhitekata - jer pamtimo neke prijašnje garniture koje su ga vodile i koje su nam zakuhale najveće urbanističke svinjarije - nego upravo zato što danas ondje kolo vode mlade, neopterećene i nekompromitirane snage.
Umjesto uobičajenog nadjačavanja i palamuđenja, na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća mogli bismo vidjeti kako je ono zaista moglo i trebalo izgledati.
SUBOTA Žarulje
Po sličnom principu trebali smo obnoviti i javnu rasvjetu u cijelom gradu, samo da se u zadnji trenutak nisu umiješali različiti interesi.
Da se nisu pojavili gradski oci koji su u kumskim vezama s poduzetnicima kojima ova investicija ne odgovara jer i dalje želje žaruljama musti proračun, da nije bilo HDZ-ovaca koji su burgijali da se natječaj izmijeni tako da pogoduje jednoj velikoj privatnoj firmi, da nije bilo glamaca iz oporbe koji su nasjeli na spinove o mutnim poslovima i da nije bilo blaženo neobaviještenog Vice Mihanovića koji je blagoslovio odustajanje od 62 milijuna vrijednog projekta iako u svom legendarnom predizbornom programu obećava upravo takav, upravo 62 milijuna vrijedan projekt. Mašala.
Nevjerojatnom kombinacijom neznanja, gluposti i pokvarenosti Split se vratio na postavke iz Baldasarovog doba, kada je u zadnji tren spriječeno podizanje bespotrebnog, desetke milijuna kuna vrijednog kredita za žarulje, umjesto da po modelu i cijenama koje nimalo ne odskaču od onih u drugim gradovima posao de facto isplati sam sebe.
Čestitamo, treba znati ovako kvalitetno usrati motku.
NEDJELJA Blokada
Ali ipak, imamo i dobrih vijesti: konzervatori su napokon stopirali bedastu ideju ponovnog podizanja Bajamontuše, kičaste historicističke fontane u pevecovskoj formi, koju jedna grupa ljudi uporno pokušava nasaditi u onaj kaos ispred Prokurative. Čestitamo.
Vrijeme je da se ovaj grad napokon probudi u dvadeset i prvom stoljeću.
Napomena: U prvotnoj verziji teksta u nespretnom kontekstu spomenute su osobe koje su preživjele moždani udar. Autor je naknadno unio izmjene i ovim putem se ispričava na neprimjerenoj i neprikladnoj usporedbi.