Foto: Milan Šabić PREGLED TJEDNA: Siromah Ante Sanader
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

PREGLED TJEDNA: Siromah Ante Sanader

Prilikom imenovanja na velevažnu funkciju političkog tajnika HDZ-a shvatili smo da čovjek nema ni kuće, ni stana, niti su on i supruga s 30 tisuća kuna mjesečno uspjeli nešto uštediti sa strane. Ili se dobro živi, ili čovjek stvarno ne zna s novcem

PONEDJELJAK Skrivanje

Župan Blaženko Boban ima dobru taktiku: kad ga pogodi kakva neugodna aferica, naprosto se sakrije od javnosti i čeka da kuršlus prođe. Dobro zna da prosječan birač ima mentalni kapacitet zlatne ribice - dok dođe do jednog kraja akvarija, već zaboravi gdje je bio pet sekundi prije toga.

Nema Bobana pa ga nema, a potrebno je zapravo da samo objasni jednu sitnicu: zašto je obitelji svog glavnog koalicijskog partnera Keruma u koncesiju dodijelio restoran na Marjanu koji je bespravno dograđen, zašto je ignorirao upozorenja o tome, te zašto danas odbija izvršiti nalog građevinskih inspektora i ukloniti divlju gradnju?

Odgovore dakako znamo, ali bilo bi lijepo čuti ih iz Bobanovih usta. Dosta je sakrivanja, nismo djeca.

UTORAK Bezobrazluk

Baš na Marjanu se, znamo, žestoko kolju gradonačelnik s jedne i Kerumov klan s druge strane: nema tjedna da ne izleti kakva teška optužba, kaznena prijava ili barem nova bizarnost, mahom vezano uz famoznu sanaciju i uništavanje potkornjaka. Uz bespoštedni rat često ni ne uspijevamo primijetiti navodne sitnice - poput, recimo, kolona automobila koji svakodnevno voze reli od Instituta do Bena, taman prigodno do spomenutog restorana.

Zbilja, kad smo odlučili otvoriti Marjan za promet? Tko je dozvolio stotinama taksista da jurcaju kroz šumu, među biciklistima i pješacima? Hoće li se ekipa početi politički klati i kada na terenu padne prva žrtva?

Za svako auto netko na Marjanu mora podići rampu, a za svako podizanje od nekoga je morao dobiti barem usmeni nalog. Nije osobito teško otkriti komu ovaj nered ide u prilog - pitanje je samo dokle bezobrazluk može sezati.

SRIJEDA Vukovarska

Spektakularno je najavljen početak obnove jednog komadića Vukovarske ulice, koja će nas koštati 700 tisuća kuna. Mašala.

Po tempu radova na gradskim prometnicama rekao bi čovjek da je cijena barem deset puta skuplja, pa zato Split trenutno živi prometnim standardom primjerenijim Kandaharu i svaku obnovu dočekuje poput nacionalnog praznika. A situacija je zapravo krajnje jednostavna: da je malo više agilnosti, imali bismo barem deset sličnih investicija svake godine. Pare ovdje očigledno nisu glavni problem.

Radovi u Vukovarskoj trajat će dva mjeseca - ej, dva mjeseca za par stotina metara ceste! - a zasad nikome nije ni palo na pamet organizirati noćne smjene i barem pokušati smanjiti kaos koji se naprosto mora dogoditi.

Vrijeme i živci kod nas su ionako relativna kategorija.

ČETVRTAK Kila

Tragično je to što se događa oko gradnje novih cesta na Kili: dvije privatne firme usko povezane s Gradom - dapače, koncesionari za održavanje ulica i trotoara, za što godišnje ubiru desetke milijuna kuna - jedna drugoj ruše posao, žale se na natječaje i tako drže taocima nekoliko tisuća građana, koji svakodnevno nose glavu u torbi hodajući onim sramotnim puteljcima. 

Oko svega se uvijek uspijevaju dogovoriti, ali baš ovdje ponašaju se kao dva ovna na brvnu.

Iz Banovine je zbog toga ispaljen novi rafal navodnog bijesa, pa čak i najava otkazivanja koncesijskih ugovora, no možemo biti sigurni da se to neće dogoditi.

Ako stanje gradskih ulica i trotoara već dosad nije bilo dovoljno dobar povod za otkaz suradnje, neće biti ni ništa drugo.

PETAK Stup

A solinskom inovatoru poznatom po tomu što je u predizbornoj kampanji nosio Blaženka Bobana na ramenima, da bi nakon toga Splitu i okolnim gradovima uvalio svoj besmisleni, ali skupi fotostup, baš nekako dobro ide u životu.

Nakon što je izmuzao što se lokalno izmusti može, okrenuo se europskim fondovima - tom tradicionalnom utočištu za dodatnu mužnju love, samo ako sklopiš projekt s puno lijepih riječi i bez obzira na smisao. I uspio je, u ovoj turi dobio je milijun i kusur kuna za poboljšanje svoje inovacije. Europskih, odnosno naših para.

I svaka mu čast. Kad zajebeš državu, onda je zajebi do kraja.

SUBOTA Uskrsnuće

Ovog tjedna ipak smo doživjeli jednu radosnu vijest: spoznali smo da i dalje postoji nešto što se odaziva na ime 'gradski ogranak HSP-a'. Navodno mu na čelu stoji Hrvoje Marušić, ražalovani bivši HDZ-ovac koji i dalje ne može preboljeti činjenicu da GUP nije doživio promjene za koje je lobirao, pa ne može ziđati na terenu namijenjenom za sport i rekreaciju.

Uglavnom, splitski HSP nešto se oglasio oko gužvi u prometu, a od cijelog tog dosadnog i šablonskog priopćenja zapamtili smo tek podatak da 's nizom prvenstveno prometnih stručnjaka rade na trajnom rješenju prometne regulacije kako u samom centru grada i Trajektnoj luci, tako i na ulazu odnosno izlazu iz grada'. I još, eto, svoje rješenje 'u dogledno vrijeme će prezentirati cjelokupnoj javnosti'. 

Opet, mašala. Jedva čekamo..

NEDJELJA Siromah

A Ante Sanader, vječni i neuništivi, ovog tjedna imenovan je na velevažnu funkciju političkog tajnika Hrvatske demokratske zajednice, umjesto Lovre Kuščevića koji se zajebao s izjavom da 'nema pojma koliko ima nekretnina'.

Sanader s time neće imati problema jer čovjek nema ništa, ni kuće ni stana, ni kučeta ni mačeta. On i supruga s mjesečnim primanjima od otprilike 30 tisuća kuna čak nisu uspjeli ništa ni staviti sa strane.

Jadničak, čovjeku nekako dođe milo. 

Da je barem kapnulo onih pola milijuna kuna iz garaže u Mercatora, ali jebiga…


* Iduća kolumna 'Pregled tjedna' bit će objavljena 16. rujna.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(50285, "");
Pregledaj komentare