PRIČA IVANA MRVOŠA: Od svjetleće stolice koja nikoga nije zanimala do narudžbe 'pametnih klupa' teške 40 milijuna kuna (15. 7. 2016.)

'Ivan Mrvoš mora uspjeti. Ako on ne uspije, to će biti katastrofalna poruka za sve mlade koji se žele baviti poduzetništvom.' Rekla mi je te dvije rečenice Ivana Ninčević, predsjednica Poduzetničkog centra Solin, svojevrsna mentorica 21-godišnjem solinskom inovatoru koji je zanimanje medija izazvao svojim 'pametnim klupama'. Oko pola godine od tog našeg razgovora Ivan Mrvoš je objavio da je potpisao ugovor o proizvodnji 2700 'pametnih klupa' za australsku tvrtku Mtk Renewable Energy Investment težak 40 milijuna kuna! Solinska priča postala je svjetska. A ta priča je splet sretnih okolnosti, puke slučajnosti, velikog rada i vjere da je sve moguće. 

Mrvoš je želio završiti FESB, zarađivati servisirajući računala, a proizvod mu je trebala biti svjetleća kockasta stolica za kafiće. Danas više ne studira, u prostor koji je već bio dogovorio za servis nije ni ušao, a 'LED chair' s kojom je pobijedio na Poduzetničkom kampu u Solinu 2014. godine stvar je prošlosti.

- Krenuo sam nuditi kafićima stolice u obliku kocke koje mijenjaju boje, napravio sam letke, podijelio po splitskim kafićima, ali nije bilo nikakvog efekta jer sam za komad tražio 1200 kuna. To je očito svima bilo preskupo, ali nisam mogao nuditi po nižoj cijeni zbog troškova materijala. Nisam prodao niti jednu - počinje nam svoju priču Mrvoš.

Prva od nekoliko važnih slučajnosti

- U obiteljskoj kući sam napravio showroom, ali ni tu nitko nije svraćao. Kako mi se kuća nalazi uz cestu, na zid sam postavio veliki natpis www.include.hr, a baš tada je krcato automobila prolazilo tom starom kliškom cestom jer se novom zbog radova nije moglo prometovati. Ali ništa.

I onda se dogodila prva slučajnost. Na radiju je čuo da Poduzetnički centar Solin poziva na sudjelovanje na njihovom Poduzetničkom kampu. Ne budi lijen, našao je na internetu broj, nazvao i dobio knjigovođu PCS-a.

- Žena mi je djelovala skroz neuljudno, ali nisam odustao, otišao sam do Poduzetničkog centra. Odmah da kažem, dojam preko telefona je bio kriv, žena je, vidio sam poslije, predobra - nastavlja Mrvoš.

Da utvrdimo dosadašnje stanje: tada 20-godišnji student imao je izrađenu kockastu svjetleću stolicu za čiji materijal mu je novac dala njegova baka Neda. Tu stolicu nije uspio utrapiti nijednom splitskom ni solinskom ugostitelju. I sada nema kune u džepu, a kotizacija za Poduzetnički kamp je 699 kuna. Kuc, kuc, evo Mrvoša u uredu Poduzetničkog centra i već priča o svojoj 'revolucionarnoj' kocki.

- Ajde, mali je domaći iz Solina, neka prođe u kvoti ovih koji ne trebaju platiti kotizaciju... - rekla je Ivana Ninčević, a to možemo navesti kao drugu slučajnost. Jer mala je bila šansa da u tom ludilu koje dolazi s pionirskim pokretanjem neke manifestacije uopće imaš vremena saslušati studenta s fiks idejom.

Mrvoš je dobio priliku prezentirati svoj projekt na Poduzetničkom kampu u hotelu President.

- Meni je samo bilo važno predstaviti stolicu jer sam se nadao da ću je tu možda i prodati. Nisam tada razmišljao o razvoju proizvoda... - sjeća se Mrvoš.

I onda je nakon prezentacije krenuo kući. Tada dolazimo do treće slučajnosti.

- Sreo me Ivica Penić iz organizacije Poduzetničkog kampa i rekao mi da ostanem i prijavim svoj projekt kao natjecateljski. Meni je to bilo nekako glupo, nisam imao ni za kotizaciju, nisam znao ni što treba raditi... Ali, eto, poslušao sam ga. I pobijedio!

Tada mu je Ivana Ninčević rekla da mu slijedi razdoblje u kojemu će ga biti pune novine, a neće imati za kavu. I tako je i bilo. Zvali su ga kao natjecatelja u emisiju 'Snaga volje' na HRT-u, a to mu je bio prvi novac koji je zaradio u ovom poduzetničkom pothvatu. Kako je tada već shvatio da od 'LED chair' projekta nema ništa i da nema velike koristi od promoviranja te ideje, na malim ekranima se vidjelo da se ne trudi dovoljno za pobjedu.

- Shvatio sam da će te stolice trebati stalno puniti, što će konobarima oduzimati vrijeme, pa sam počeo razmišljati o instaliranju solarnih ćelija. Budući da mi je to izgledalo nespojivo sa stolicama za ugostiteljske objekte, sinula mi je ideja napraviti klupe za javne površine. Pa onda dodati neke mogućnosti: punjenje mobitela, svjetlo, mjerenje nekih podataka... Dakle, skroz drugi proizvod!

A taj proizvod se onda još dodatno 'ispeglao' da se može aplicirati za natječaj u okviru programa Europske komisije 'Horizon 2020'. I tako se rodila solinska 'pametna klupa'. Da, ali Mrvoš je opet bio na početku. TV show mu je omogućio džeparac, ali ne i 20-ak tisuća kuna za izradu prototipa. Nekako su se sredstva ipak namaknula, a mladi poduzetnik je imao čvrsti plan koji je na kraju i upalio:

- Cilj mi je bio postaviti klupu, objaviti to u medijima, a onda svim gradovima slati link s objavljenom viješću i ponudom. U međuvremenu sam i dizajnirao izgled klupe. Svidjelo mi se da izgleda kao broj 7. Pitao sam oca kako mu izgleda, a kada je on rekao da ne valja, ja sam znao da je to to! 

Uloga Blaženka Bobana i Jakova Vetme

Možda se nećete složiti da kao četvrtu slučajnost možemo navesti to što se jedan gradonačelnik, koji može biti bahat jer je na čelu utvrde HDZ-a u kojoj ćete prije naletjeti na Jetija (i to ljeti) nego na oporbu s ikakvom šansom za osvajanje vlasti, ipak udrobovoljio primiti studenta s nekakvim nacrtima i na kraju se još odlučio isfinancirati materijal. Radi se, spomenimo, o Blaženku Bobanu, koji je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojio mjesto u Saboru. Pomogao je kasnije i načelnik Klisa Jakov Vetma koji je Mrvoševoj firmi uz simboličnu naknadu ustupio neiskorišteni općinski prostor.

- Postavljanje 'pametne klupe' ispred solinske gradske uprave su popratili svi mediji, a onda je sve krenulo. Prvo me zvao Robert Koharević iz Javne ustanove Park šuma Marjan. Pitao me koliko košta klupa, a ja sam bio totalno nespreman i rekao - 8000 kuna, odnosno dvije za 16.000. Trebao sam reći više jer s tom cijenom gotovo da i nisam imao profit. Nakon toga su me zvali iz Sarajeva, računao sam da me netko uhvatio u đir. Predstavili su se kao ljudi sa Sarajevo film festivala i naručili šest klupa. Rekao sam da plate avansno. Kada su javili da su platili, a meni nije ništa sjelo na račun, već sam to stavio u ladicu 'dobra baza'. Ipak sam kontaktirao svoju banku gdje su mi dali informaciju da je uplata izvršena, ali da je naveden krivi IBAN, pa je novac 'zapeo'. Uf, tada me uhvatila panika. Još je samo tjedan dana bilo do početka festivala, pitanje je bilo vremena možemo li fizički stići napraviti klupe. U ponedjeljak u 6 ujutro su klupe trebale biti u Sarajevu.

Srušio mu se život u 20. godini

I onda se dogodio trenutak kada je 20-godišnjak u trenutku izgubio 10 godina života. Barem se tako osjećao.

- Kada sam sjedala od homogenog polikarbonata donio kući shvatio sam da sam u izradu dao krive dimenzije, a svaki dio sam platio 3000 kuna. Samo sam počeo plakati, sve mi se srušilo u životu, računao sam da je propao posao u Sarajevu. Ipak, počeli smo rezati, prepravljati i uspjeli smo dovršiti klupe na vrijeme. Petak, subotu i nedjelju sam ukupno spavao samo sat vremena. I onda smo otac i ja krenuli prema Sarajevu. Nemam pojma što sam potpisivao i što sam pečatirao na granici. Rekao sam ocu: 'Stari, ako nas zatvore - zatvore'. Ipak, nakon tri sata na graničnom prijelazu, prošli smo i mi i klupe.

Kada Ivanu Ninčević pitate zašto je Mrvoš uspio, ona će se sjetiti jednog detalja, kojega ne možemo ubrojiti u slučajnost. 

- Nakon dva dana što slušate mentore na Poduzetničkom kampu, najbolji dio cijelog tog događaja je odlazak na - janjetinu. To je istina, ne treba se praviti da nije. Ivan tog dana nije otišao na janjetinu i druženje, nego kući slagati prezentaciju u kojoj se vidjelo da je upio sve što se na kampu govorilo - kaže Ninčević.

Ta prezentacija je završila s rečenicom da Include neće biti samo još jedna obična tvrtka. Danas to djeluje vizionarski, ali...

- Ali je smiješno jer tada nisam imao lipe u džepu, firma je bila dužna 450 kuna i nije imala nijednog zaposlenog - govori Mrvoš.

Granični policajac važniji od poslovnog anđela

U ovoj poduzetničkoj priči bilo je još niz zanimljivih detalja, od toga da mu je jedna od najvažnijih poslovnih odluka bila prodaja gitare i pojačala za 2500 kuna, a spomenuti treba da je imao priliku boraviti u ZIP-u Saše Cvetojevića i da mu je neka važna vrata otvorio mentor na Kampu PR stručnjak Krešimir Macan. Poguranac mu je svakako bilo i osvajanje druge nagrade i 9000 kuna na Smartup natjecanju, važno je reći da je na poziv Tonina Picule 'pred svim kamerama' ispred Europskog parlamenta u Strasbourgu predstavio novi model pametne klupe naziva 'Steora', a ima sigurno još ljudi koje bi bio red istaknuti.

A tko zna kakav bi ovaj tekst izgledao da policajac na bosansko-hercegovačkoj granici nakon tri sata razmišljanja nije rekao: 'Vozi!'. Možda je i to bila samo jedna obična slučajnost, iako se u Dalmaciji kaže da se samo mačka slučajno okoti...