PRIČA S KAREPOVCA Frane Bućan: Nitko ne pita kako se osjećam cijeli život s devastiranom djedovinom, sve se diglo na noge tek kad im je zasmrdilo na Mejama!

Bivši Hajdukov prvotimac Frane Bućan tik uz odlagalište smeća na Karepovcu ima nogometne terene i prvi je izravno osjetio posljedice smrada. Praktički mu je upropašten biznis u kojega je uložio sve što je kao igrač zaradio...

- Sanacija je počela 20. studenoga prošle godine i već tjedan dana kasnije ekipe koje su tu redovito imale termine počele su se zahvaljivati. Ne mogu ja kriviti ljude, postalo je neizdrživo - priča Bućan.

Ono što mnogima prvo padne napamet jest zašto si uopće tu krenuo ulagati?

-  To pitanje u mom slučaju pada u vodu jer Bućani su ovdje bili i prije odlagališta smeća. Moj otac Ivo je ovdje imao voćnjak s oko 400 voćaka. Ovo je bila totalna divljina, a tek prije pedesetak godina krenulo se tu bacati smeće kao privremeno rješenje. Prirodno je tu bila jedna rupa, kosina, a s vremenom je izraslo respektabilno brdo. Bacalo se svašta, od bolničkog i klaoničkog otpada do azbesta i nije bilo nikakve kontrole, a dva požara koja su izbila na smetlištu uništila su voćnjak mog oca.

Kako je došlo do odluke da nakon nogometne karijere uložiš u tu 'spaljenu zemlju'?

-  Nešto sam tijekom karijere zaradio, u četiri godine igranja za Genk skupilo se dovoljno za krenuti u taj posao. Terene sam s pratećim objektom izgradio 2003. godine, a ukupno sam sve ove godine uložio oko 600.000 eura. Ovo je kao 'rupa bez dna', jednu začepiš, druga se otvori. Samo su me dvije izmjene umjetne trave koštale 100.000 eura, a gdje je još osam reflektora, svlačionice... Takvu investiciju godinama moraš vraćati.

Moramo ovdje reći i da se za 'terene u Bućana' brzo pročulo, tamo su se igrale lige početnika, različiti turniri, dobro te krenulo...

-  Smatram da sam prva osoba na ovim prostorima koja je krenula u projekt na svom zemljištu. Nikakvi najmovi, koncesije, imao sam 9.000 kvadrata djedovine i odlučio nešto napraviti. A krenulo me stvarno ludilo, imao sam normalan, aktivan sportski i ugostiteljski život, organizirao sedam humanitarnih turnira, ovdje je pjevao Kemal Monteno, Vokalisti Salone, klapa Pasika, Zlatni dukati, igrao se Ožujsko kup. Programski je to bilo ispunjenih 14 godina, ali tragedija je što sam, s obzirom na uloženo i stalno održavanje, ukupno sada oko nule. Nitko ovo nije mogao predvidjeti. Jedna jedina ekipa nam je zadržala termin, ne žele nigdje drugdje ići jer su ovdje već 12 godina, navikli su odigrati pa poslije ostati na fažolu, roštilju...

Je li tu i ranije smrdilo?

-  Povremeno jest, ali ne na ovaj način. Smrad svježeg smeća bi se nekad osjetio, ali ovo je nešto sasvim drugo. Kod mene je najgore kada nema nikakvog vjetra, tada se ovdje smrad akumulira, ne ide nigdje sa strane.

Jeste li što ranije poduzimali?

- Već više od deset godina blejimo, lajemo, borili smo se i preko inicijative Drugo lice Splita. Dovelo je to do određenih pomaka, ali izgledali smo kao sto budala koji 'tamo nešto laju'.

Jesi li ti za ili protiv sanacije?

- Svakako za. Ja sam prvi 'mrtvac', ali to se jednom mora napraviti. Kako sam tu, tik uz gradilište, upozoravao sam izvođače, govorio im: 'Ljudi, jeste li svjesni u što ulazite? Dirate minu, a nemate strategiju. Prvo treba ići s Lećevicom, napraviti pretovarnu stanicu'. Rekao sam im još u prosincu: 'Imat ćete prosvjede najdalje do 1. travnja.

Što je po tebi najveći problem?

- To je ključno pitanje. Najgore od svega je to što se ništa ne događa oko Lećevice. Radovi na sanaciji bi trebali trajati tri godine, ali zašto se Lećevica ne radi ako je dobila lokacijsku dozvolu?

To je već pitanje za nadležne...

-  Ma nitko ne može bolje sagledati situaciju od nas sto budala koji već godinama upozoravamo na neizdrživo stanje. Sad će navodno organizirati prosvjed protiv sanacije, a znaš što...

?

-  Ja sam za sanaciju pa neka sam prva kolateralna žrtva! Ona se mora provesti prije ili kasnije.

Ljudi su se digli jer smrdi cijeli Split...

- Pa da, a kako se ja osjećam u ove 53 godine, od kad sam se rodio s devastiranom didovinom?

Jesi li pokušao razgovarati s gradskim ocima?

- Bio sam s odvjetnikom u dogradonačelnika Nina Vele, ali mislim da me on baš nije doživio. Moj problem je ipak specifičan, nije mi ugrožena kuća, nego egzistancija. Ja sam od ovoga živio i htio sam vidjeti je li moguće da nas dijelom obeštete dok traje sanacija na temelju bilance firme i činjeničnog stanja. Normalno je da političar neće odmah skočiti na probleme nekog Frane Bućana... Ja i dalje moram plaćati račune od struje i ostalo, a na teren mi stižu jedino galebovi i kese koje sa smetlišta dolaze s južinom. Nisam odjavio ni MAXtv jer imam tri-četiri prijatelja koji ovdje redovito dolaze gledati Hajduka i meni to dobro dođe kao psihoterapija. Barem da vrata otvorim.

Kako gledaš na budućnost?

-  Borim se, ne dam se. Sada na našoj zemlji u polju u Mravincima radim kućicu od dvadeset kvadrata s balotalištem i terenom za male branke. Tu zemlju je dohvatio požar prošlog ljeta, ali barem je dovoljno daleko od odlagališta smeća. Ovi veliki tereni će morati pričekati završetak sanacije da bi opet proradili. Ukupno sam ogorčen jer sam već dugo upozoravao na problem smetlišta, a svi su se digli na noge tek kad im je zasmrdilo na Mejama. Vidjet ćeš tek sad probleme, zapamti šta ti Frane kaže, kad od 1. travnja krene sezona s turistima pa počnu po internetu pisati recenzije da cijeli grad smrdi od smetlišta. Karepovac nije samo problem nas najugroženijih koji u neposrednoj blizini rade ili žive, moja je prognoza da će se ovaj problem odraziti na ukupan pad posjeta u turista za 2019. godinu.