Više roditelja ispričalo je Dalmatinskom portalu kako se zbio ozbiljan incident u Osnovnoj školi 'Centar za autizam' - Split. Tvrde, naime, kako je jedan od učenika ugrizao ravnateljicu Alemku Đivoje, a kako mu je ona uzvratila - šamarom i odgurivanjem, uslijed kojeg je pao na tlo.
'Napad se zbio još 17. rujna. Došlo je do naguravanja među djecom, ravnateljica je ušla u skupinu. Pokušala je zagrliti dječaka pa ju je on ugrizao za podlakticu. Premda u samoobrani, ošamarila ga je i pao je na pod.
Sve se dogodilo pred očima prolaznika, još jedne majke, voditeljice Produženog stručnog postupka i jednog od pomoćnika u nastavi koji je bio na vratima. Svejedno, preko toga se prešlo bez ijednog poduzetog koraka iako su propisani protokolom, bez ukazane medicinske pomoći, nisu čak odmah obaviješteni ni roditelji tog djeteta - jer su djelatnici u strahu. Tek je sredinom listopada stigla prosvjetna inspekcija koja je, pak, pozvala policiju', kazali su nam.
Kako bismo dodatno rasvijetlili okolnosti, stupili smo u kontakt i sa samom ravnateljicom. No odbila nam je dati bilo kakav komentar, opravdavajući se kako ne smije govoriti dok je u tijeku inspekcijski nadzor, i to u cilju zaštite maloljetnika. Na naš upit nisu odgovorili ni članovi školskog odbora - predsjednica Marijana Borović te Ivana Borojević, Mirna Carević i Anastazija Zečić - koji je, valja također naglasiti, krnji jer već godinu dana u njemu izostaje dvoje predstavnika Grada Splita kao osnivača škole. Povratnu informaciju nismo dobili ni od prosvjetne inspekcije. Tek su nam iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske potvrdili postupanje.
'Možemo potvrditi da je zaprimljena prijava. U ovom trenutku policijski službenici provode kriminalističko istraživanje za utvrđivanje svih činjenica na okolnosti događaja', kratko su nam rekli iz policije.
Svoje su nam viđenje situacije iznijele dvije majke, inače angažirane u udruzi Autizam 365 - Jerka Matulić, koja je i obnašala funkciju predsjednice Vijeća roditelja u protekloj školskoj godini, te Marina Vitali, predstavnica roditelja u Školskom odboru CZA. Njih su dvije složne - eskalacije u ponašanju kako polaznika tako i djelatnika dolaze zbog neadekvatnih uvjeta u kojima se obrazuju, odnosno rade, na što već barem godinu dana upozoravaju.
'U Centru za autizam raspon je djece u dobi od sedam do 21 godine - dakle malene, u pubertetu i u naponu snage, čije se ponašanje ne može kontrolirati. Dio ih pije lijekove, dio ima psihoze, a ne pije lijekove... Imaju niz različitih dijagnoza. Učionice su mahom manje kvadrature od pedagoškog minimuma, dio ih bez prozora, pljesniv, prljav, svjedočili smo i izmetu od miševa, do wc-a se iz određenih mora proći kroz druge... Konstantan je pritisak, kakofonija. U skupinama su s malom djecom i pojedinci neprilagođenog, agresivnog ponašanja. U takvim uvjetima ne mogu funkcionirati ni osobe redovnog razvoja, kako će one sa senzornim poteškoćama? Djelatnici ne mogu kontrolirati situaciju', ukazale su.
Iskazale su razumijevanje prema ravnateljici temeljeno na teškim uvjetima rada, ali su stava kako ne bi trebala obnašati tu funkciju ako nije kompetentna za izvršavati pripadajuće obveze. Oštre su, međutim, kada je posrijedi poštivanje protokola nakon sporne prethodno opisane situacije.
'Postoji protokol o postupanju prema kojem ravnateljica ili bilo koji drugi zaposlenik ne smije fizički nasrnuti na djecu. Njime je ujedno propisano kako je u najkraćem mogućem roku potrebno obavijestiti skrbnika, u roku od 24 sata dostaviti pisano izvješće. Majku nisu ni nazvali, doznala je slučajno. Školski odbor, premda mu je to dužnost, također nije adekvatno reagirao. O ovom slučaju brujala je cijela škola, a on se interno rješavao?!', naznačile su.
Vijeće roditelja, temeljem ranijih iskustava i predviđajući potencijalne nove incidente, prethodno je inzistiralo na videonadzorima u svim prostorijama. Djelatnici su, s druge strane, bili izričito protiv. Nadzornog sistema, koji je zatražen od Grada kao osnivača te uprave škole i školskog odbora, prema njihovim riječima, nema niti u projekciji za sljedećih pet godina.
'Budući da imamo situacije u kojima imamo neverbalnu djecu i verbalne djelatnike, jedino se videonadzorom mogu rasvijetliti sporne situacije. Da ih imamo, ne bismo raspravljali je li ravnateljica ošamarila ili jače gurnula dječaka. Vrijedi i za drugačiji slučaj koji se dogodio sedam dana nakon ovoga - drugi je dječak glavom udario svoju voditeljicu, pružena joj je liječnička pomoć', istaknule su.
Ravnateljicu su, uime roditelja, prozvale i za pasivnost u rješavanju i znatno jednostavnih, a nezanemarivih poteškoća. Naznačile su kako ne djeluje proaktivno po pitanju nužnih popravaka u školi premda je polaznicima nerijetko ugrožena i sigurnost - primjerice, prema njihovim riječima, dvije se godine nije popravio prozor koji je visio na jednoj šarki iznad glava prolaznicima, visila su vrata.
Fotogalerija: Centar za autizam Split - 1. dio
'Grad je promptno udovoljio zahtjevima roditelja - ranije nije bio upoznat s neuvjetima, nije ih uputila ravnateljica premda je to njen zadatak. Isposlovali smo, dakle da se preuredi dio prostorija, promijeni laminat u 16-17 učionica, oboje zidovi, odradi dubinsko čišćenje. I sami smo zasukali rukave tijekom ljeta, uostalom zaslužni smo i za prikupljanje donacija kao što je bilo lani za Božić kada se prikupilo više od 20 tisuća eura za opremu kao i za senzornu sobu', iznijele su.
Usuglašenog su stava i kako se poslovanje Centra za autizam Split svelo na zadovoljavanje forme i opravdavanje radnih mjesta, naznačujući kako broji 110 djelatnika, otprilike koliko i polaznika. U tom su kontekstu, ponajprije, istaknule ponajprije upisivanje novih polaznika premda mjesta nema jer je to po zakonu pa i uvođenje engleskog jezika i informatike po nalogu ministarstva unatoč tome što je mahom riječ o neverbalnoj djeci i što nema niti kabineta s opremom.
'Ti su predmeti uvedeni nauštrb terapijskih predmeta koji su učenicima s poremećajima iz spektra autizma neophodni. Smanjena im je količina izvanškolskih aktivnosti poput kuglanja i jahanja - s jednom mjesečno na jednom po polugodištu, i to također kako bi se zadovoljila forma. S druge, pak, strane, na formu se ne gleda kada je netko od profesora privremeno odsutan - za razliku od drugih osnovnih škola, ne traži im se zamjena u slučaju višetjednog bolovanja.
Ovog proljeća ja sam vodila bitku i konkretno za svoje dijete. Došla sam do znanja da nema likovne terapije zato što terapeut ne radi s njom. Smatra valjda da, budući da je i u invalidskim kolicima, treba biti doma na njezi umjesto u školi. Opravdanje je da je previše učenika pa je bila potrebna selekcija prema kriteriju talenta kao da je ovo likovna akademija, a ne specijalna škola koju pohađaju djeca koja nisu za redovni sustav', ispričala nam je Marina Vitali.
Ove dvije mame na koncu su naglasile kako Grad Split doista izlazi u susret, što su ilustrirale podatkom kako je odlučio plaćati dodatne stručnjake - logopeda, psihijatra, glazbenog terapeuta... Stava su, međutim, kako treba biti više involviran u upravljanje, pri čemu aludiraju ponajprije na delegiranje svojih predstavnika. Prekipjelo im je i što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kako su navele, skida odgovornost sa sebe za alarmantno stanje. Kazale su kako su se roditelji u više navrata obraćali svim mogućim institucijama, uključujući Ured predsjednika, ministarstvo obrazovanja, lani u prosincu i saborskom Odboru za ljudska prava, ali kako nitko ne reagira.
Fotogalerija: Centar za autizam Split - 2. dio
Konstatirale su kako je problematika u Centru za autizam Split puno širih razmjera, na sustavnoj razini. Referirale su se pritom na konkretne probleme o kojima smo u više navrata izvještavali, počevši od pucanja kapaciteta - jer kontinuirano se upisuju novi polaznici, a nitko ne odlazi - pa do pitanja nadležnosti, pri čemu smatraju da bi trebao biti, umjesto pod Gradom Splitom, pod Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kako bi se pružile sve potrebne usluge. Ponovno su apostrofirale kako nema plana i programa za polaznike u trenutku navršenja 21. godine kada formalno izlaze iz obrazovnog sustava.
'Ministarstvo obrazovanja dopušta da se obrazovni programi i procesi odvijaju u ovakvim uvjetima, u ovakvim prostorijama, u ovakvim skupinama. Odavno se ondje ništa ne može raditi, sve je gore i gore. Može se zaključiti da su našoj djeci narušena prava te da ih se tretira niže nego životinje', zaključile su naše sugovornice.