NA DANAŠNJI DAN Knez Muncimir 892. posjetio je Split

Zabilježeno je kako je upravo na današnji datum – 29. rujna daleke 892. godine, jedan starohrvatski vladar posjetio Split. Riječ je naime o knezu Muncimiru, a dokument u kojem o tome čitamo je kneževa povelja izdana prethodnog dana, 28. rujna u Bijaćima: 'Sutradan pak, trećih listopadskih kalenda, kad sam ja, više puta spomenuti knez, došao u grad Split pred oltare rečenih svetaca, postavih svojom rukom na posvećeni oltar svetoga Dujma ispravu, uz druge darove do kojih sam mogao doći i, predavši prije rečeno darovanje svetom Dujmu, otiđoh…'

Prijepis povelje kneza Muncimira izdane 28. rujna 892. godine 'ispred vrata crkve sv. Marte…', odnosno u sklopu vladarskog dvora u Bijaćima

Opisani događaj prilika je za podsjetnik na neke važne točke splitske prošlosti koje govore upravo o onom periodu kojeg ove godine obilježavamo – 1100 godina od začetka Hrvatskog Kraljevstva. Jedan latinski izraz biblijskih korijena – saxa loquuntur tj. 'kamenje progovara', u gradu pod Marjanom to najbolje opisuje – jer je doista sve o tome sačuvano u kamenu i na kamenu. Naposljetku, o važnosti ovog obilježavanja za Split dovoljno govori kako je svečanim koncertom djela B. Papandopula 'Hrvatska misa' u izvedbi zbora 'Ivan Goran Kovačić' upravo u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu 16. veljače 2025. svečano otvorena godina obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva.

Pretpostavljeni izvorni izgled sjevernog dijela dvorskog sklopa u Bijaćima (T. Marasović); Rekonstrukcija crkve Sv. Marte koja je nekada stajala na današnjem arheološkom lokalitetu Bijaći ispred koje su izdane povelje kneza Trpimira 852., kao i kneza Muncimira 892. godine

Ovoj izvedbi u splitskoj kazališnoj kući bit će tijekom godine pridodano još 15 programskih točaka kojima će obilježavanje biti nastavljeno. Naime, kao što je poznato, na 925. godinu se odnosi prvi spomen Tomislava kao kralja, ali i održavanje I. splitskog crkvenog sabora. Od tada je prošlo punih jedanaest stoljeća, dok se prethodnica ovogodišnjeg obilježavanja u gradu pod Marjanom zbila daleke 1925. godine. Od tada do danas, iako je lik Tomislava vezan uz Split, odnosno papino pismo o održavanju crkvenog sabora u Splitu u kojem je Tomislav naveden kao kralj ('Tamisclao, regi Crouatorum') – kao i u zapisu sa samog sabora ('Tamisclao rege'), spomenik – kako se tradicionalno smatra – prvom hrvatskom kralju podignut je 1947. u Zagrebu, a ne u Splitu!

Spomenici kralju Tomislavu (podignut 1947. u Zagrebu) i Grguru Ninskom (podignut 1929. u Splitu) – dvojici značajnih sudionika I. splitskog crkvenog sabora 925. simbolički spojeni sjevernim zidom Dioklecijanove palače i zvonikom Sv. Duje; Pismo pape Ivana X. u kojem se Tomislavu obraća kao 'kralju hrvatskom' ('Tamisclao, Regi Crouatorum')

Međutim, grad pod Marjanom je dva desetljeća ranije ipak dobio monumentalni spomenik jednom od glavnih sudionika I. splitskog crkvenog sabora, čuvenom Grguru Ninskom – 'biskupu hrvatskom' ('episcopus Chroatorum'), koji je svoje sjedište imao u Ninu, a svojevremeno ga se smatralo braniteljem uporabe glagoljice i staroslavenskog jezika u liturgiji, kojemu se protivilo 'latinsko' svećenstvo. No, povijesna istina je vjerojatno suprotna: Grgur iz Nina je bio zagovornik latinskog jezika i pisma, dok se glagoljica širila upravo s bizantskog područja – primorsko-dalmatinskih gradova i otoka.

Dva smjera širenja glagoljice prema hrvatskim krajevima: sa zapada (Venecija) i jugozapada (Solun – Bizant); Lokacije najstarijih sačuvanih natpisa na glagoljici (od X. – XII. st.) smještene su na jugoistoku Europe

Na samog Tomislava u Splitu danas podsjeća tek jedna ulica tik do sjevernog zida Dioklecijanove palače koja spaja šetnicu posvećenu francuskom maršalu Marmontu s ulicom bosanskog vojvode Hrvoja. Prigodno, uz Tomislavovu ulicu se danas nalazi i spomenik Grguru Ninskom, ali i ostatci starohrvatske crkve Sv. Eufemije – odnosno prva u nizu točaka o kojima govorimo. Nekada je na nadvratniku spomenute crkve stajao (u međuvremenu otučeni) kameni natpis iz 1735., vjerojatno ispisan prema izvornom ranosrednjovjekovnom natpisu iz Krešimirova doba, a koji glasi: DALMATICAS REGERET DUM CRESCIMIRUS ABENAS HOC TE LAURENTI PRAESULE SURGIT OPUS A.D. MLXIX

Umjetnički prikaz hrvatsko-dalmatinskog vladara Petra Krešimira IV. slikara K. Krekovića (1901.-1985.); Rekonstrukcija crkve Sv. Eufemije, koja je izvorno vjerojatno bila posvećena sv. Benediktu, dok je uz nju 1069. godine bio utemeljen ženski benediktinski samostan

Prema tome, taj natpis obnovljen u ranonovovjekovlju spominje kralja Krešimira i to u kontekstu vladara 'Dalmacije', zatim ime reformnog splitskog nadbiskupa Lovre te godinu 1069. kada je osnovan samostan benediktinki. Također, na mramornom reljefu u krstionici splitske prvostolnice, prema povjesničaru umjetnosti I. Fiskoviću, bio bi prikazan upravo taj vladar, o čemu će biti riječi nešto kasnije. Stoga, unatoč neospornoj povezanosti Petra Krešimira s Biogradom, Rabom, Zadrom i Šibenikom, uz brojne spomenute povelje, jedini trag nekog kamenog natpisa (a možda i njegov lik) veže se upravo uz Split!

Početak Trpimirove povelje iz 852. godine (najstariji prijepis potječe iz sredine 16. st., a čuva se u Kaštelima) s prvim spomenom hrvatskog imena uopće: 'dux Croatorum, iuvatus munere divino'/'per totum regnum Croatorum' (Trpimir, potpomognut milošću božjom knez hrvatski/ po čitavom kraljevstvu hrvatskom)

Kao što je poznato, upravo jednom od Muncimirovih vladarskih prethodnika knezu Trpimiru dugujemo prvi pouzdani spomen hrvatskog imena uopće – u Trpimirovoj darovnici, kao i osnutak prvog benediktinskog samostana u starohrvatskoj državi – u solinskim Rižinicama. Spomenuta isprava iz 852. je, kako nalazimo u tekstu, zapisana rukom kneževog kapelana i kancelara Martina, a zanimljiv je zaključak povjesničara P. Komatine kako se lik svećenika Martina ujedno odnosi i na zagonetnog 'čudotvorca' Trpimirova doba!

3D prikaz trenutnog stanja arheološkog lokaliteta Rižinice u Solinu (autor A. Bošnjak); Rekonstrukcija izgleda samostanskog kompleksa u Rižinicama sredinom 9. st. ('Hrvatski kraljevi')

Naime, kako piše Porfirogenet u djelu 'O upravljanju carstvom' sredinom X. stoljeća: 'Nakon mnogo godina, u dneve Trpimira arhonta (…) dodje iz Francije, koja leži izmedju Hrvatske i Venecije, muž neki vrlo pobožan, Martin imenom, vanjštinom svjetovnjak, za koga i sami Hrvati vele, da je mnoga čudesa učinio. Nemoćan bješe taj pobožni muž i na noge osakaćen, tako da ga dizahu i nošahu, kamo je htio, i napućaše kao prorok Hrvate, da do kraja života drže zakon sv. Pape…'

Prema autoru, svećenik i Trpimirov kapelan Martin također je mogao doći iz Istre, Kranjske ili Furlanije (što je onaj dio 'Francije, koja leži izmedju Hrvatske i Venecije'). Također, opis 'muž neki vrlo pobožan (…) vanjštinom svjetovnjak' upućivao bi na dijecezanskog svećenika, a ne redovnika. Aluzija na njegov fizički opis ('Nemoćan bješe taj pobožni muž i na noge osakaćen…') možda je sadržana u ovim specifičnim izrazima Trpimirove povelje kojoj je sam Martin bio autor: 'tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita'.

Drugi dio priče o 'čudotvorcu Martinu' u 31. poglavlju djela 'O upravljanju Carstvom' bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (latinsko-grčko izdanje s početka XVII. stoljeća)

Moguće je kako su priču o 'čudotvorcu Martinu', kao iznimno važnoj osobi na Trpimirovu dvoru sredinom IX. st., do predstavnika bizantske vlasti u istočnojadranskim gradovima proširili hrvatski trgovci, a potom je ta zanimljivost mogla doći i do Carigrada, da bi naposljetku bila zapisana u carevom djelu. Upravo u Splitu nalazimo i drugu točku ovog niza – crkvicu posvećenu sv. Martinu, iznad 'Zlatnih vrata' Dioklecijanove palače, gdje je 1929. pronađena kamena ploča s uklesanim natpisom: 'Nevrijedni svećenik Dominik, kapelan kneza Trpimira' – koji se, uz Martina i Ciprijana, spominje i u Trpimirovoj darovnici!

Nekadašnji i današnji izgled splitske ranosrednjovjekovne crkvice posvećene sv. Martinu. Crkva je izvorno nastala već u V.-VI. st., dok pojedini elementi potječu iz ranije (IX. st) odnosno kasnije (XI. st.) predromaničke faze. Crkvicu je 1890. otkrio don Frane Bulić, a 1929. pronađena je ploča s natpisom koji spominje Dominika, jednog od trojice klerika koji se navode i u Trpimirovoj darovnici iz 852. godine

Južno od današnjih 'Zlatnih vrata' proteže se nekadašnji rimski cardo Dioklecijanove palače, a to je ujedno i put kojim dolazimo do iduće točke ovog prigodnog povijesnog putovanja. Riječ je o katedrali Sv. Duje ili točnije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Naime, kako je zapisano, dana 29. rujna 892. knez Muncimir je posjetio Split i u katedrali na oltar sv. Dujma položio svoju ispravu izdanu prethodnog dana u Bijaćima, pred crkvom Sv. Marte, a u kojoj je bila zapisana presuda u sporu oko crkve Sv. Jurja na Putalju između ninskoga biskupa i splitskoga nadbiskupa. Kao što znamo iz prethodne povelje kneza Trpimira, izdane također u Bijaćima, samu crkvu je još u prvoj polovici IX. stoljeća dao izgraditi njegov prethodnik knez Mislav.

Članovi povijesne postrojbe starohrvatskog doba 'Praetoriani Croatorum' pohodili su početkom prosinca 2018. godine splitske ranosrednjovjekovne arheološke lokalitete uključujući i krstionicu Sv. Ivana u kojoj se čuva krsni zdenac s reljefno prikazanim okrunjenim vladarskim likom, a smještena je nedaleko splitske katedrale (desno) – nekadašnjeg mauzoleja cara Dioklecijana

Kako je nekadašnji poganski Dioklecijanov mauzolej nakon uništenja Salone postao kršćanski hram odnosno današnja splitska katedrala, opisuje još Toma Arhiđakon u svojoj kronici iz XIII. stoljeća, dok je sličnu sudbinu doživio i obližnji Jupiterov hram, današnja krstionica Sv. Ivana – ujedno i treća točka našeg virtualnog putovanja. Ovdje treba spomenuti još jednu krstionicu starohrvatskog doba oko koje se početkom ove godine podigla medijska prašina, a koju također nalazimo u Splitu. Riječ je o poznatoj Višeslavovoj krstionici te inicijativi 'Udruženja izbeglih, ugroženih i prognanih lica Srbije' o navodnom 'povratku' spomenutog krsnog zdenca u Srbiju – što je besmislica, jer se krstionica kneza Višeslava u Srbiji nikada u prošlosti nije ni nalazila!

Oživljena povijest uz prezentaciju Višeslavove krstionice u okviru najave izložbe „Chroatorum bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku“ (siječanj, 2023.), koja je otvorena u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika Split u svibnju 2023. godine; Član povijesne postrojbe Red svetog Ivana Trogirskog uz Višeslavovu krstionicu prilikom održavanja manifestacije „Noć muzeja“ krajem siječnja 2023. godine

No, vratimo se našem krsnom zdencu u krstionici Sv. Ivana. Kao što je rečeno, ta srednjovjekovna krstionica nedaleko katedrale u središtu Splita u antičko je doba bila hram posvećen rimskom vrhovnom božanstvu Jupiteru, dok se vjerojatno od XIII. stoljeća u njoj nalazi krsni zdenac sastavljen od dijelova ranosrednjovjekovne kamene oltarne pregrade. Jedan od tih dijelova ukrašen je reljefom koji prikazuje tri muškarca od kojih je jedan okrunjen i sjedi na prijestolju. Povjesničar I. Guberina smatrao je kako bi taj reljef bio prikaz preminulog hrvatskog vladara Muncimira zajedno s Petrom i mladim Tomislavom, kao Muncimirovim sinom i budućim nasljednikom.

Nekadašnji izgled krstionice Sv. Ivana s romaničkim zvonikom (koji je uklonjen u XIX. st.); Ranosrednjovjekovni reljefni prikaz trojice muškaraca od kojih jedan nosi karakterističnu krunu oblikovanu vjerojatno po uzoru na krunu tadašnjih vladara iz kuće Trpimirovića; Istovjetna kruna je od 1995. u grbu Splitsko-dalmatinske županije (gore desno), dok je u novije doba poslužila i kao uzor za oblikovanje fiktivnog grba Trpimirovića (dolje desno – izvor: Wappenwiki)

Mišljenje Guberine predstavlja tek jedno u nizu mogućih objašnjenja odnosno tumačenja likova sa spomenutog reljefa. Neki drugi autori isti vladarski lik smatraju prikazom samog Tomislava, zatim Petra Krešimira IV., Zvonimira, kralja Slavca iz posljednjeg desetljeća XI. st. ili općenito hrvatskoga kralja kao biblijskog Pravednoga vladara. Postoje i mišljenja kako okrunjeni lik predstavlja bizantskog cara ili Karla Velikog, a također je poistovjećivan i s prikazom Krista, odnosno pojedinih likova iz nekih biblijskih prizora.

Nedavno obnovljena crkva Sv. Mihajla u blizini Stona u kojoj se nalazi i freska starohrvatskog doba s vladarskim likom koji nosi krunu istovjetnu kruni s reljefa iz splitske krstionice (središnja ilustracija). Odjeća vladarskog lika (desno) rekonstruirana za potrebe izložbe 'Ususret stalnom postavu' u Beogradu (Istorijski muzej Srbije) pripisana je dukljanskom vladaru Mihajlu (vladao Dukljom i susjednim zemljama kao knez/kralj od 1046. do 1081.), kojeg se u Srbiji danas smatra „srpskim srednjovjekovnim vladarom' – a najavljena je i izrada rekonstrukcije njegove krune!

Naposljetku, zanimljivo je kako vladarski lik s reljefa iz krstionice Sv. Ivana nosi karakterističnu krunu franačkog tipa, dok sasvim jednaku ima i vladarski lik s freske iz crkve Sv. Mihajla kod Stona. Budući je na Wikipediji na srpskom jeziku navedeno kako potonji lik predstavlja 'jedini sačuvani portret srpskih vladara iz prednemanjićke epohe', dok se sama crkva smatra 'zadužbinom srpskog kralja Mihaila Vojislavljevića', postavlja se pitanje – logikom 'srpskog sveta' – hoće li nas ove godine zateći i inicijativa za 'povratkom' splitske krstionice Sv. Ivana u Srbiju!?