Roditelji iz Vukovara još traže svoje dijete: Za našeg sina položimo cvijeće kod centralnog križa, jer nemamo gdje

Fotogalerija (33)

Marija i Pavao Živković još se nadaju. Godine prolaze, ali oni neumorno čekaju dojavu da je pronađen njihov sin Goran.

- Nadamo se dok smo živi, ali nije nam ostalo još puno života - uz izdah je rekla Marija.

Ispričala nam je da je Goran živ odveden iz Vukovarske bolnice na Ovčaru. Ne znaju kad je umro, ne znaju gdje mu je tijelo, zato je ovaj datum i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, trenutak i mjesto kada mu svake godine mogu odati počast.

- Strašno se osjećamo. Teško je. Teško nam je otići na Ovčaru. Nakon što smo se vratili u Vukovar, prvih pet godina nisam mogla otići na to mjesto, tek kasnije sam smogla snage. Svake godine dolazimo polagati cvijeće, a za našeg sina položimo kod centralnog križa, jer nemamo gdje - teško se prisjeća.

Uspomena na sina jednako boli od prvog dana, a kad je nestao imao je samo 22 godine. Dok pričamo s njima gledamo u njegovu fotografiju na bedžu.

Srećom, drugi sin je preživio rat, a jedinu radost posljednjih godina pružaju im unuci i praunuci.

- Devet mjeseci je proveo u logoru, tamo su ga izlomili. Hvala Bogu, važno je da je ostao živ. Imamo sad unuke i praunuke, to nam je jedino veselje u životu - priznaju Marija i Pavao. Do zadnjeg daha će nastaviti čekati poziv da su pronađene kosti njihovog sina.

Verica Dujić čeka isti poziv. Njezin suprug Slaven se vodi nestalim. Zadnji trag mu se gubi na Veleprometu gdje je bio sabirni centar.

- Kad sam se vratila 1998. godine obnovila sam kuću i svake godine se sastanemo, uoči Dana sjećanja palimo svijeće i ostavljamo ruže na grobove onih koji su pronađeni. Iz godine u godinu s nadom, ali... Rekla sam sebi da ću ići dok mogu, a još uvijek mogu. Nadam se da ću naći muža, da barem znam gdje je grob. Sad su našli grobišta na Petrovačkoj doli i negdje kod Negoslavaca. Nadam se... Još se nadam - pričala je Verica dok je u zaleđenu zemlju kraj bijelih križeva pokušavala zabiti peteljku crvene ruže.

Prisjeća se da joj je teško bilo vratiti se u Vukovar, jer je gledala one koji su je izdali.

- Kad sam se vratila sretali smo još one koje smo viđali na Veleprometu, one koje smo poznavali i za koje znamo da su prokazivali. Nema ih ovdje među nama, ali ih još ima. Šute, znaju, ali ništa ne govore. Nekad nekome proradi savjest pa kažu, a nekima nikad neće - kazala je Verica koja je nakon nestanka supruga završila u logoru u Mitrovici, potom u progonstvu u Zagrebu, ali se opet vratila u svoj rodni Vukovar. Čeka dan kada će sahraniti supruga.

Udruzi Vukovarske majke i Savezu udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, pridružio se Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelj. S roditeljima i suprugama nestalih hrvatskih branitelja polagao je ruže na grobove onih koji su pronađeni.

U molitvi im se pridružio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Prije polaganja ruža i svijeća održao je misno slavlje i blagoslovio novu kapelu Krista Kralja Mučenika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, koja je izgrađena u spomen na sve žrtve ubijene tijekom i nakon agresije na Grad Vukovar i Republiku Hrvatsku.