Šibenski branitelji nastavljaju s ispravljanjem netočnih navoda koje je u svojoj knjizi 'Samo istina' napisao general Rahim Ademi. Do sada su, poručuju, od 65. do 115. stranice razotkrili 22 neistinita prikaza Rahima Ademija u obrani Šibenika. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
'General Ademi lažno prikazuje kako je i po čijoj zapovijedi 16. rujna 1991. godine poslan u Rogoznicu radi zauzimanja tamošnjih vojarni JNA Zečevo, Kruščica i Smokvica
Na str. 73 svoje knjige 'Samo istina', general Ademi piše: 'Idi odmah i osvoji vojarne - zapovjedio mi je Viduka. Povedi sa sobom 'Tigrove' (izviđačko-diverzantski vod 113.brigade kojim je zapovijedao Vlado Jaram zvani Falkone). Pri izlasku iz zapovjedništva sreo sam načelnika policije Nikolu Vukušića i obavijestio ga da krećem u osvajanje vojarne u Rogoznici. Razveselila ga je ta vijest, te mi je rekao da za sve svoje potrebe slobodno angažiram ljudstvo policijske postaje u Primoštenu i Rogoznici'.
General Ademi ne govori istinu i lažno prikazuje kako je i po čijoj zapovijedi 16. rujna 1991. godine poslan u Rogoznicu radi zauzimanja tamošnjih vojarni JNA Zečevo, Kruščica i Smokvica. Zauzimanje vojarni pripremano je i planirano puno prije izbijanja tenkova JNA na Šibenski most i širi prostor Vodica. Odluka da se uputi Ademija u Rogoznicu sa zadaćom da vodi akciju zauzimanja vojarni JNA donijeta je na sastanku održanom 16. rujna 1991. godine iza 22 sata u zapovjedništvu 113. brigade ZNG-a u Šibeniku. Na sastanak su u alarmantnoj situaciji nakon izbijanja tenkova i postrojbi JNA na Šibenski mosta bili nazočni Mate Viduka tada zapovjednik 6. Operativne zone Split koji se tih dana zatekao u Šibeniku i najodgovorniji zapovjednici 113. brigade ZNG-a Milivoj Petković i Božo Marković, Danko Brzić zamjenik zapovjednika bojne, pripadnici SIS Pulić i Gović, načelnik PU Šibenik Nikola Vukošić, njegov pomoćnik Mate Ajduk, načelnik operative Ivo Fuštin, zapovjednik Specijalne jedinice Ivica Ajduković i Davor Čogelja, djelatnik Policijske uprave Šibenik za operativne poslove i pričuvnu policiju, predstavnici Kriznog štaba tadašnje Općine Šibenik Ante Mikulandra i Davor Škugor te predsjednik Skupštine općine Šibenik Paško Bubalo i Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik i Kriznog štaba Josip Juras.
Na sastanak je bio pozvan i Rahim Ademi upravo zbog odluke da se ide na osvajanje vojarni u Rogoznici s naglaskom na vojarnu u Zečevu. Osvajanje rogozničkih vojarni planiralo je zapovjedništvo 113. brigade ZNG-a, a na terenu su za akciju već dosta ranije konkretne radnje poduzimali policija, SIS i Krizni štab tadašnje MZ Rogoznica.
Na sastanku je bilo uočljivo da ni Rahim Ademi ni Mate Viduka, zapovjednik Operativne zone Split koji se tu zatekao za taj plan nisu znali, a nisu znali ni što su odlučili poduzeti Milivoj Petković i Božo Marković. Na osvajanju rogozničkih vojarni radilo se dakle već duže vremena, a ne onda kada su tenkovi JNA došli na most kako se može pomisliti pri čitanju Ademijeve knjige 'Samo istina'. Ademiju je zadatak osvajanja rogozničkih vojarni povjeren zato što je bio topnik i što je, kao oficir JNA ranije, između ostalog, bio na službi i u vojarni Zečevo te je poznavao tamošnje prilike. Na sastanku je konsenzusom donijeta odluka da se 17. rujna u 4 sata ujutro napadaju neprijatelj na Šibenskom mostu i vojarne JNA u Šibeniku te da Ademi ide u Primošten gdje će okupiti policiju iz Primoštena i Rogoznice te dragovoljce iz Burnjeg Primoštena i s njima pripremiti operativni plan za osvajanje Zečeva. Dobio je zapovijed da ako propadne plan o predaji Zečeva bez borbe, na čemu su radili djelatnici SIS, 113 brigade ZNG i policije, da organizira napad na vojarnu i zauzme je. Na tom sastanku pri izdavanju zapovijedi Rahimu Ademiju nije se znalo da je u Primoštenu stacionirana satnija 4. brigade ZNG-a pod zapovjedništvom Ivice Tolića. Bila je to sretna okolnost jer sa snagama kojima je Ademi raspolagao i kako ju je on pripremao teško da bi ta akcija dobro završila.
Navodeći u svojoj knjizi da je pri izlasku iz zapovjedništva 113. brigade ZNG-a slučajno sreo načelnika policije Nikolu Vukošića i da mu je onako uzgred kao da se radi o nečem beznačajnom kazao da može raspolagati ljudstvom iz policijskih postaja u Primoštenu i Rogoznici, notorna je laž. Raspoloživo ljudstvo policije, 113. brigade ZNG-a i mjesnih straža koje su odavno nadzirale vojarne Zečevo, Kruščica i Smokvica, već je bilo na terenu pa je Ademi otišao u Rogoznicu na pripremljen teren u pratnji postrojbe zvučnog imena 'Tigrovi' koja je, da i to spomenemo, pod krajnje upitnim okolnostima napustila položaje u Piramatovcima s kojih je mogla barem usporiti tenkove koji su krenuli prema Šibeniku i Vodicama.
Pitanje je kakav je plan Ademi imao, a upitno je i da li ga je uopće imao? Po onomu što je napisao u svojoj knjizi on ne samo što nikakav plan nije imao nego uopće nije znao kakva je situacija na terenu.
Bi bilo činjenično važno čuti što o tomu misli Mate Viduka, tadašnji zapovjednik Operativne zone Split koji je u ovom pasusu knjige 'Samo istina' prikazan kao šarlatan, a ne kao časnik koji donosi promišljene odluke u nadasve teškoj i pogibeljnoj ratnoj situaciji. Ademi piše da mu je Viduka zapovjedio: Idi odmah i osvoji vojarne. Ademi prikazuje kao da ga Viduka šalje da mu kupi sendvič, ne da obavi u tim trenucima za Šibenik sudbonosnu, a u naravi tešku i pogibeljnu vojničku zadaću. Tom rečenicom sebe veliča, a omalovažava i ponižava Matu Viduku kao i sve ostale dionike bitke za Šibenik', smatraju branitelji.