Samo papci žele besplatno

Svako pijanstvo ima svoj mamurluk, a svako ljeto svoju zimu. Svako malo mjesto to zorno prikazuje. 'Zatvorene gnjiju škure' su tri riječi koje kovitlaju takav vrtlog emocija. Te tri riječi su film. Knjiga. Život. Svjedočanstvo jednog naličja. I zato je Jakša Fiamengo kralj dalmatinske poezije. Nije potrebna timelapse kamera ni ostala čuda tehnike. Samo sjednete u jedan od onih štekata uz more koji osim stolova imaju i onaj 'sveti' pult što gleda jedino i samo prema moru i nitko vam se u pravilu na toj kavi ne obraća osim konobara kad dolazi po narudžbu. Svako malo mjesto uz more ima jednu takvu oazu. Između pulta i beskonačnosti ne prolaze ni automobili, ni skuteri, a ni pješadija. To je mrtva zona od nekih metar, dva. Neko nepisano pravilo, neka skrivena čestica dostojanstva ne dopušta raji da svojim klatarenjem siječe tu nevidljivu energetsku vezu čovjeka i učitelja - mora. Ničija zemlja. Situacija u kojoj je čovjek suočen sa istinom. Ako pozorno gleda. Poput djeteta pred nekim konačnim autoritetom od kojeg ne može ništa skriti i kojemu ne može ništa slagati. Pa čak ni onaj nebitni detalj da preko sata ispod klupe kriomice lijepi onu žvaku što je izgubila okus. Moru se ne možeš bahatiti, a ne možeš mu ni prodati priču. Niti pognuti glavu, pa ga kupiti lažnom pristojnošću. Možeš samo promatrati i spoznavati. Spoznavati da svako jugo ima svoju buru, da svaka 'mareta' ima svoju 'šćigu' i da svaki val ima svoju 'rebatajicu'. I svjedočiti tome iz sekunde u sekundu. Nema oprosta. Nema političkog imuniteta. Nema rođaka. To je veličanstveno. Uzrok i posljedica. 

'Samo papci žele besplatno' izjavio je svojevremeno, na uzletu trenerske karijere, najbolji gitarist i pravnik među izbornicima, Slaven Bilić. Kako se rola života odmotava i biva sve tanja, tako se ta, naizgled jeftina floskula, sve više potvrđuje u praksi i potom ustoličuje u svakoj idućoj nakani i primisli. 'Ko ne plati kurvu, platiće likara' odavno već odzvanja stoljetnim kaletama koje su brižno akumulirale multigeneracijsku mudrost. Umjesto mudrosti suvremenici su od kaleta uzeli nešto hlada za svoje niskobudžetne zalogajnice, a znojem natopljen kamen iskoristili kao kvalitetan pano za čelične vide na kojima ponosno vise tabele s tri ili četiri zvjezdice. Money makes the world goes 'round, jelda. To dovoljno govori o društvu koje očito nije usvojilo Slavenovu parolu i koje misli da je s njima sve počelo i sve završava. Kaleta će skromno i ponizno odraditi prljavi posao za urbane hijene, ali što je par godina u toj vječnosti njezinog bivanja. Novci će se potrošiti, tabele će otpasti, a sinovi njihovih sinova će suhih usta tražiti pedalj hlada i nasloniti umornu glavu na tvrdi kamen temeljac stare kuće pitajući se čime su to zaslužili. Odgovor će im možda dati more. Ili Slaven Bilić ako budu pozorno slušali.

Usvojili su, izgleda, Slavenovu parolu i galeb i gnjurac. Pa čak i one inertne školjke na kraju rive što prate plimu i oseku da se nahrane s nusproizvodima iz obližnje lučice koji plutaju po morskoj površini. Samo čovjek na štekatu i njemu slični još uvijek nisu baš sigurni. Bulji, glupavo gleda i opet mu nije jasno. Primitivac s novinom u ruci i espressom u drugoj ruci nikako ne kuži, a školuje se iz prvog reda. Gleda kreten kako val liže svaku škrapu, kako diže sve brodice i kako štrapa sve klupe. Nema privilegiranih. I onda prolista novine tražeći neku informaciju koja će ipak dovesti u pitanje ovu pouku o odgovornosti za svoje postupke. Pouku koju mu more čisto, direktno i nesebično nudi sa svakim refulom i svakim valom. Očito je naišao na članak o nestalim surferima, pa preneraženo diže opet glavu i gleda u daljinu nadajući se da će ovaj put naći pukotinu kroz koju će provući svoju slabost i prodati je svijetu kao vrlinu. Jer zadnje što lola planira promijeniti je - sebe. Gleda kako more kažnjava i moči neopreznog prolaznika bez da ga pita ime, OIB i stanje na računu. Onako, čisto logično i pravedno. Gleda kako vjetar vitla suncobran, ali svejedno bahato trese pepeo u pepeljaru. Onda mu reful izguli novine iz ruku i raznese pepeo po stolu. I čudi se tip. Ništa nije naučio. To je klasika. Promotrite malo te ljude koji misle da su gospodari uzroka i posljedice. Ima ih previše.