SAVJETI DEFETKOLOGINJE Kako ćemo znati da je dijete spremno za školu?

Polazak u prvi razred velika je promjena i važno razdoblje u životu predškolca. Spremnost djeteta za školu, osim adekvatne kronološke dobi, uključuje i određen stupanj psihofizičke zrelosti koja podrazumijeva ovladavanje vještinama koje djetetu omogućuju usvajanje novih kompetencija i znanja u školi. Kako bi djetetu polazak u školu i tranzicija bili što lakši i bezbrižniji te kako bi što bolje reagiralo na zahtjeve koje pred njega postavlja školski sustav, u predškolskom razdoblju trebalo bi u određenom stupnju  ovladati vještinama na područjima grafomotorike, vizuomotorike, vizualne percepcije, predvještina čitanja i pisanja, motoričke,  socijalne, spoznajne i emocionalne zrelosti. 

Fina motorika i grafomotorika spadaju među osnovne vještine u početnoj spremnosti za školu te su preduvjet za pisanje slova i brojeva. Na području grafomotorike od djece će se tražiti precrtavanje jednostavnih oblika, pritisak i hvat olovke koji je primjeren za dob, kao i adekvatna orijentacija na papiru. Kako bismo potakli razvoj fine motorike, trebalo bi vježbati nizanje, rezanje škarama, trganje papira na manje komadiće, razna modeliranja, precrtavanje crta i jednostavnijih oblika. Sve ove vježbe ujedno povoljno djeluju i na pažnju i koncentraciju, a paralelno bi trebalo  sustavno produljivati vrijeme rada na zadatcima. Vizualna percepcija omogućuje uočavanje, shvaćanje i interpretaciju svijeta oko nas, informacija koje dobivamo vidom, svega onoga što vidimo te stvaranje vizualnih veza. Uredno razvijena vizualna percepcija preduvjet je čitanja, pisanja, matematike, kao i mnogih drugih vještina. Vježbe iz vizualne percepcije uključuju uočavanje sličnih ili istih oblika u većim skupovima, uočavanje razlike među predmetima, bojanje prema uzorku, orijentaciju na papiru, prepoznavanje slova, brojeva, sastavljanje slika od dijelova i sl. 

Što se tiče predmatematičkih vještina, iste će djeci omogućiti lakše razumijevanje matematike, a uključuju prepoznavanje i imenovanje oblika, mehaničko brojanje, brojanje unatrag, uparivanje broja i količine, uspoređivanje raznih oblika i predmeta, nizanje elemenata prema zadanom uzorku i sl. Također, poznavanje prostornih odnosa, odnosa među predmetima (npr. ova lopta je veća/manja; lakša/teža)  te svojstava predmeta. Naravno, iste možemo poticati kroz svakodnevne situacije, svjesnim komentiranjem svojstava predmeta u našoj okolini, uspoređivanjem, usmjeravanjem pažnje na prebrojavanje, znamenke, dijelove predmeta i slično. 

Na području predvještina čitanja, djeca koja kreću u prvi razred trebala bi imati usvojenu fonološku analizu i sintezu koja uključuje rastavljanje riječi na glasove, kako i spajanje glasova u riječ (npr. 'Koju riječ čuješ: m-o-r-e?'), uočavanje prvog glasa te uočavanje koja riječ počinje određenim slovom. 

Također, djeca bi trebala znati navesti neke osnovne činjenice poput svog imena i prezimena, mjesta ili grada u kojem žive, imena roditelja i uže obitelji. Nadalje, poznavati lateralizaciju na tijelu i u prostoru, imenovati dijelove tijela, svakodnevne predmete, dane u tjednu, godišnja doba i njihove karakteristike i ostale jednostavne kategorije. Po pitanju socioemocionalne zrelosti separacija od roditelja trebala bi se odvijati bez većih poteškoća, kao i usvajanje i poštivanje jednostavnih pravila, kontrola emocija te primjerena suradnja i odnosi s vršnjacima. 

Važno je da dijete krene u školu onda kada se utvrdi da je dovoljno zrelo za to, kako bi primjereno reagiralo na zahtjeve koje škola postavlja. Ako dijete, unatoč svojoj kronološkoj dobi, nije u dovoljnoj mjeri doseglo stupanj razvijenosti prethodno spomenutih vještina, prilikom utvrđivanja psihofizičkog stanja pri upisu u prvi razred povjerenstvo može predložiti odgodu upisa u prvi razred. Kod roditelja je nerijetko prisutna dvojba vezano uz odgodu upisa u prvi razred te zabrinutost kako će se dijete osjećati ako bude odvojeno od većine svojih vršnjaka. S druge strane, polazak u školu, ako predvještine nisu usvojene, može imati negativan utjecaj na djetetovo samopouzdanje. Jako je važno da se dijete osjeća dovoljno osnaženo, sposobno i motivirano za jedno veliko i novo životno razdoblje, stoga se o toj odluci treba dobro promisliti, obaviti sveobuhvatnu procjenu psihofizičkog stanja, uzeti sve aspekte u obzir te se savjetovati sa stručnjacima. Također, ako se utvrdi potreba za tim, stručno povjerenstvo predlaže primjereni oblik školovanja ili se djetetu može dodijeliti stručni komunikacijski posrednik ili pomoćnik u nastavi  koji, prema utvrđenom nivou podrške koji određuje stručni tim škole, pomaže učeniku kako bi što uspješnije i ravnopravnije sudjelovao u odgojno-obrazovnom procesu.