Savjetnica u udruzi Dalmatinski potrošač: Pravo je pitanje kako je moguće da netko toliko duguje uz sve poticaje koje je dobio od države

Mi zastupamo široku populaciju građana i svakako nas zanima sudbina Agrokora, koji kao velika tvrtka za sebe vezuje oko 60 000 zaposlenih u Agrokoru i ostalim tvrtkama dobavljačima. Svakako se radi o značajnom gospodarskom subjektu, međutim postavlja se pitanje treba li država, što znači svi građani RH, platiti dug jedne privatne tvrtke, u rukama jednog čovjeka, odnosno njegove obitelji. Dio smo zajedničkog tržišta EU, a koliko se sjećam tamo smo i ušli jer smo htjeli uređenu pravnu državu. Htjeli smo imati jasna pravila, gdje će zakoni biti jednaki za sve, a ne da se Zakon donosi zbog jedne kompanije i jednog čovjeka - komentirala nam je aktualne probleme koncerna Ivice Todorića savjetnica u udruzi Dalmatinski potrošač, diplomirana pravnica Nela Kovačević.

- Na žalost, izgleda da se još ne zna koliki je dug Agrokora prema državi, bankama i dobavljačima. Možemo samo nagađati je li to 16, 25 ili čak 40 milijardi kuna, što je prestrašno, jednako kao i činjenica što je Agrokor 25 godina imao povlašten položaj, što se posebice manifestiralo kroz razne državne subvencije, ali i bankarske garancije, te kredite koji se nisu vraćali. Dug nije nastao preko noći, to je jasno svakom laiku. Pravo je pitanje kako je moguće da netko toliko duguje, uz sve poticaje, subvencije i bezpovratna sredstva koja je već dobio od ove države. Uzmimo na primjer koliko je (bespovratnih) sredstava Ministarstvo poljoprivrede dodijelilo Agrokoru, dok su istovremeno poticaji za male poljoprivrednike kasnili mjesecima. Možda to nije najgori dio priče, jer Todorić je, ne zaboravimo, najveći uvoznik poljoprivrednih proizvoda. Tako čovjek dobije novce za proizvodnju, no kad mu ona postane preskupa, povuče ručnu i poveća uvoz, na kojem zarađuje kao uvoznik. Ali to nije sve, osim ostalim trgovcima, prodaje i u svom maloprodajnom lancu. Agrokor je kompleksna tema, naprosto ne zna čovjek od kuda početi, već samo stvaranje koncerna 90-tih, kupovinom hrvatskih tvrtki, daje naslutiti da ga država izdašno podupire

Kovačević je dodirnula još jednu zanimljivu temu:

- Bila sam izričito protiv da Tisak bude u rukama jednog jedinog čovjeka. Osim Tiska nema drugog tako velikog prodajnog kanala za tiskovine. Sloboda riječi se mjeri i medijskim slobodama. Smrt je za tiskovine da jedna osoba kontrolira tko može doći do čitatelja pa tako imamo situaciju da se o Agrokoru najbolje možemo informirati preko portala koji su potpuno neovisni o toj vrsti prodaje, dok se posebice Hanžekovićeve tiskovine, obzirom da je on sada vlasnik Hanza - medije (bivši EPH) prilagođavaju čuvanju interesa krupnoga kapitala.

Posebno je aktualno pitanje dobavljača i njihova naplata duga od Agrokora:

- Činjenica je da je Todorić bio miljenik svih dosadašnjih vlada, te da se mali dobavljači nisu oglašavali u strahu da ne bi izgubili posao. Oni su između sebe znali da će država uvijek izvlačiti Agrokor te da će se kad-tad naplatiti, a svjedočili su situaciji gdje država 25 godina izlazi u susret toj tvrtki glede plaćanja PDV-a, doprinosa, te dobavljača.

Smatra također Kovačević da je bilo prostora za reakciju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, u cilju sprečavanja monopola...

- I HNB mu je svojim garancijama i kreditima uvijek držao leđa. Nije uzalud Rohatinski dobio mjesto u 'Tornju zahvalnosti' ili bivšem Ciboninom tornju u Zagrebu, koji sada koristi Agrokor. Naime, u njegovo vrijeme bilo je moguće na blagajni Konzuma platiti račune za niz usluga, T-com, HEP I dr. Možete samo pretpostaviti što znači za tvrtku da joj se dnevno slijeva velika (nepoznata) količina gotovog novca. Drugi trgovci to su mogli samo sanjati. To je trajalo do ulaska u EU, tada je tu vrste naplate preuzeo Tisak, bilo kuda Gazda svuda.

Na kraju zaključuje:

- Ne vidim razloga zašto bi se spašavalo Agrokor. Znam da je tamo zaposleno oko 40.000 ljudi, ali te će firme kupiti netko drugi, a ponovno zahvaćanje u budžet države, ne samo da dovodi do financijske destabilizacije, već šalje jasnu poruku: Nismo pravna država, zakon ne vrijedi za sve i ova država ne štiti građane.