ŠIME LUČIN: 'Ne bih volio biti u koži ministra unutarnjih poslova'

Bivši ministar unutarnjih poslova, SDP-ov Šime Lučin, koji je tu dužnost obavljao u mandatu Vlade Ivice Račana da bi se potom i kao saborski zastupnik bavio pitanjima sigurnosti kroz saborske odbore, u razgovoru za Glas Istre priznaje kako danas 'nitko ne bi poželio biti u koži aktualnog ministra Davora Božinovića'.

S Lučinom je Glasi istre razgovarao  o do jučer nezamislivoj ugrozi nacionalne sigurnosti – epidemiji koronavirusa i zagrebačkom potresu – koji su pred hrvatski sigurnosni sustav stavile prepreke koje je teško preskakati. 

'U ovakvoj situaciji pandemije koronavirusa uz koju se još dogodi i potres jako je teško biti ministar unutarnjih poslova. Kad imate brdo tekućih poslova i vodite cijeli zahtijevan resor i uz taj posao dobijete izvanrednu situaciju morate se posvetiti i iznimno baviti time. To je nezahvalno, stresno i odgovorno', kaže Lučin.

- Koliko je teško donositi odluke poput zabrana, ograničavanja kretanja, mjera što pogađaju tisuće ljudi i utječu na njihove živote?

- Odluke se donose kad se detaljno promotre i izvažu svi elementi situacije. Tada je jasno da je donošenje nepopularne mjere zbog koje vas u tom trenutku neće svi voljeti u konačnici jedino rješenje koje će dati rezultat. Kad bi ljudi bili disciplinirani i slušali apele, tada nepopularne mjere ne bi trebalo donositi. Ali, ako smo ipak svi samo ljudi, očito nam trebaju nepopularne mjere. Na kraju će se možda ispostaviti da su nepopularne mjere bile „popularne” jer su spasile ili će spasiti velik dio ljudi da se razbole. Da je situacija koliko-toliko normalna, imali bi proteste zbog zabrane kretanja ljudi ili zbog praćenja mobitela, ali očito je kako danas ništa drugo ne uspijeva.

- Dogodio se i potres u Zagrebu. Kako to kontrolirati i kako time rukovoditi?

- Čak su i epidemiolozi u nedjelju rekli kako razumiju instinkt da ljudi pobjegnu izvan kuće i ne misle na koronu nego da im cigla ne padne na glavu. Ta reakcija je razumljiva. Što se pak tiče posla ministra i policije u takvom trenutku, on je jako nezahvalan jer jedna situacija pothranjuje drugu situaciju. Zagreb se još uvijek trese i bilo bi normalno da ljudi izađu na ulice, a taj izlazak je opasan zbog širenja zaraze.

- Građani ne reagiraju uvijek dobro kad ih se tjera s ulice, kad se zatvore tržnice. Navike se teško mijenjanju!

- Točno je, ali prije toga imali smo apele da se ne ide masovno, da se drži razmak od metra i drugo. Za vrijeme svih tih apela gledali smo gužve na tržnicama, okupljanja starijih ljudi koji su najrizičnija skupina i slično. I što onda preostaje? Ako neće talijanski scenarij, morate uvesti te nepopularne mjere. Mislim da bi Talijani donijeli još strože mjere pred mjesec dana da su znali što će im se dogoditi.

- Kako se donose mjere, tajming se ne može odrediti unaprijed?

- Mislim da ljudi u stožeru raspolažu određenim parametrima i da imaju određene kriterije kada treba poduzeti koju mjeru i podići stupanj izolacije. Vjerojatno kad naraste broj zaraženih, idu nove mjere. Gleda se raste li broj zaraženih eksponencijalno i povlače određeni potezi.

- Službeno, Hrvatska nije u karanteni. Ali, ograničavanje kretanja po ulicama, zaustavljanje javnog prijevoza, zabrana odlaska u drugi grad – to je neproglašena karantena?

- De facto, jesmo u karanteni. S obzirom da je stožer sve dobro oko koronavirusa dobro komunicirao treba se u jednom trenutku jasno reći i nazvati situaciju – karantenom. Nemam s tim problema. Vjerojatno postoje još rigoroznije mjere, imaju „nešto u rukavu”, no nadam se kako to nećemo ni doznati. Ali, plašim se, kao i većine.

- Može li hrvatski sigurnosni sustav, na duže vrijeme, sve držati pod nadzorom? Ipak, i policajci su ljudi koji se mogu zaraziti ili otići u samoizolaciju?

- Do alarmantnih mjera, nadam se, neće doći i bit će teže raditi, imat će više zadataka. Ali, s druge strane mislim da će se građani malo više prepasti i više će poštovati donesene odluke. Tada bi policija imala malo vremena za predah. Ne bi trebala hvatati ljude koji bježe iz samoizolacije i krše mjere šireći virus.

- Može li Hrvatska vojska biti upotrebljivija nego sada. Danas postavljaju šatore, raščišćavaju Zagreb – ali vidite li vojsku u policijskim poslovima?

- Mislim da je vojska već tu. Nisam zagovornik upotrebe vojske u slučajevima koji nisu izvanredni, ali ako dođe do „stani-pani” situacije, treba dignuti i vojsku. Ovo je preozbiljna stvar da bi raspravljali na teoretskoj razini.

- Da li bi bilo koristi od uvođenja policijskog sata kakvog imaju neke susjedne države?

- Zapravo, imamo ga i mi. Trgovine ne rade nakon 17 sati. Mjesta okupljanja poput restorana, kafića i klubova ne rade, tako da nema mnogo ljudi na ulicama poslije tog vremena. Imate šetače pasa i ako netko predvečer prošeta, ali pitanje je koliko bi to imalo smisla.

- Kako globalno ocjenjuje rad ministra, stožera CV i policije?

- Slažem da nitko ne bi volio biti u koži ministra Božinovića u posljednje vrijeme. U posljednje vrijeme - oko koronavirusa i potresa – posao je dobro odrađen. To nije zasluga samo jednog ministra, nego cijele ekipe koja se dobro postavila i odrađuje taj posao.

- Može li predsjednik Zoran Milanović imati veću ulogu od pružanja „moralne podrške” - što i radi?

- A što će drugo? Vojska još nije na ulicama s oružjem, gdje bi on imao što reći. Postavio se onako kako i treba.

- A opozicijske stranke, uključujući i SDP?

- Ovo nije vrijeme za politiku i politiziranje. Vrijeme je da se glave stave na okup i da se da podrška koliko se može. Možemo dati poneki prijedlog, pokazalo se to i pri prihvaćanju posljednjih ekonomskih mjera u Hrvatskom saboru. Bez obzira na disonantne tonove, ipak je sve to prihvaćeno i izglasano. Biti će vremena i prilike razgovarati o posljedicama za gospodarstvo i ukupno stanje u zemlji kad cijela priča završi. Nadajmo se, sa što manje žrtava. Najgore je što nitko ne zna koliko će to trajati.

- Kroz nekoliko dana ili tjedana sigurno će se javiti borci za ljudska prava i govoriti o tome kako je policija „previše stisnula” ili da je počela gušiti ustavna prava građana. Gdje je granica i tko će je postaviti?

- Mislim da živimo u posebnim uvjetima. Da je proglašeno izvanredno stanje stvari bi bile jasnije, ali i bez toga nisu nejasne. Uvijek sam za ljudska prava – ali moramo štiti živote. Život je osnovno ljudsko pravo, donosi Glas Istre.