Damir Markuš Kutina, vukovarski heroj i autor knjige '58' koja govori o obrani Vukovara, za Dalmatinski portal se prije nekoliko godina prisjetio Jeana-Michela Nicoliera, Francuza koji je kao 25-godišnjak došao braniti Hrvatsku i koji je ubijen na Ovčari.
- On je 1991. na televiziji vidio izvještaje iz Hrvatske, osjećao je potrebu da pomogne malom narodu u borbi za slobodu. Na prvoj crti smo s njim komunicirali na engleskom jeziku i moram priznati da mu u početku nismo vjerovali. Pitali smo se što on tu radi? Ali s vremenom smo vidjeli da se ponaša kao i mi i sumnja je nestala. Inače, on je imao priliku izaći iz Vukovara s prvim konvojem ranjenika, ali nije nas želio napustiti. Na kraju, 17. studenog 1991., kada smo odlučili ići u proboj, kada smo vidjeli da više nemamo šanse braniti grad, otišli smo do suboraca u bolnicu priopćiti im tu odluku. On je tada ležao ranjen u bolnici te nam je rekao: 'Otiđite, mora netko i preživjeti!'. Hrabrio nas je, govorio je da će s njima u bolnici biti sve u redu, a vjerojatno nije u to vjerovao. Ali bio je nevjerojatno hrabar i miran... - prisjetio se Kutina.
Par sati prije nego što je odveden na Ovčaru francuskim je novinarima u vukovarskoj bolnici dao izjavu koja je dosta puta citirana:
- Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.