Skejo tužio urednika i novinarku biltena Srpskog narodnog vijeća jer su IX. bojnu HOS-a nazvali zloglasnom, izgubio je na sudu

Marko Skejo, ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a Rafael vitez Boban, izgubio je nepravomoćno spor koji je poveo protiv urednika biltena Srpskog narodnog vijeća Aleksandra Miloševića te novinarke Tamare Opačić. Tužio ih je za klevetu jer je u biltenu broj 14 iz travnja 2018. u tekstu pod naslovom 'Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.' navedeno sljedeće:

'U toj je prigodi Vlada pregovarala s Markom Skejom, zapovjednikom zloglasne IX. bojne HOS-a Rafael vitez Boban, koja nosi ime ustaškog zločinca i s Antom Đapićem, bivšim gradonačelnikom Osijeka i predsjednikom ekstremno desnog HSP-a, koji je najavio pokretanje referenduma čiji će cilj biti dokidanje prava na zastupljenost nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru'.

Skeji je bilo sporno i što bilten donosi pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, revizije i negiranja povijesnih događaja te pregled slučajeva prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj u prethodnoj godini. Riječ je o podacima koje je po prijavama pojedinaca i informacijama objavljenim u medijima prikupio SNV. Sporno mu je bilo i što se navodi da se u poglavljima nalaze isključivo primjeri prijetnji, vrijeđanja, fizičkih napada, iskaza kojima se promovira mržnja ili etnička netrpeljivost te negira, umanjuje ili opravdava kada se u Srbima želi izazvati strah ili im se željelo poručiti da je njihovo kulturno, vjersko i političko djelovanje u Hrvatskoj nepoželjno.

Sud je saslušao okrivljenike, tužitelja i aktivista za ljudska prava Tonća Majića. Odbijeno je da se na prijedlog obrane sasluša povjesničar Hrvoje Klasić, kao i prijedlog optužbe da se ispita Ante Prkačin kao zapovjednik HOS-a. Odbijen je i prijedlog da se čitaju članci Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića te ispita osnivač HOS-a Dobroslav Paraga.

Milošević je naveo da kao urednik u publicistici nema nikakvu ulogu u pogledu sadržaja objavljenog teksta te kako se u publicistici ni ne može objaviti neki tekst čiji autor ne bi bio poznat. Naveo je kako smatra da su jasni uzori i ideali IX. bojne HOS-a u veličanju zločinaca po proslavama datuma i događaja koje slave, odjeći koju nose, a i pozdravima koje koriste. Zna što su radili. Uznemiravali su, prijetili, istjerivali iz stanova i paradirali nacizam, naveo je Milošević. Upravo izvještavanje o tome i upozoravanje društva na takve pojave smatra samom srži demokratski orijentirane publicistike.

Opačić je navela kako je u više navrata spominjala Skeju i IX. bojnu kada bi se okupljali za dan NDH te koristili ustaški pozdrav i pozdravljali NDH. Bojnu je nazvala zloglasnom jer za to ima više razloga. Zbog imena ustaškog zločinca Bobana koji je vodio Crnu legiju ozloglašenu zbog zločina, zatim zbog ikonografije, pozdrava i datuma osnivanja postrojbe koji se slavi 10. travnja iako je osnovana 2. studenog, zbog crnih uniforma i crnih kapa na kojima se nerijetko ističe slovo 'U', manifestacija kada odjeveni u crno marširaju i govore da su ustaše za poglavnika i pjevaju ustaške pjesme, zbog slika Ante Pavelića i uzvika 'Živjela NDH.'

Istaknula je kako se od takvih postupanja javno ogradio i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Bojnu je nazvala zloglasnom jer su sudjelovali u nasilnim deložacijama u ratno vrijeme u Splitu te je prilikom jednog takvog događaja Tonću Majiću razbijen nos.

Objasnila je da pojam zloglasan za nju znači loš ili zao glas ili reputaciju, a to nije isto što i zločinački. Poznato joj je da je Europski sud za ljudska prava pozdrav 'Za dom spremni' označio kao govor mržnje.

Milošević je oslobođen jer prema pozitivnim zakonskim propisima ne postoji kaznena odgovornost urednika. Kada je poznat autor onda on odgovara za sadržaj koji objavljuje.

Majić je u svom iskazu opisao nasilne deložacije iz vojnih stanova u Splitu 90-ih godina na kojima je bio kao predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava. Analizirali su više slučajeva i utvrdili da iza svega stoji Hrvatska vojska te da su se često pojavljivali HOS-ovci, a u par navrata i IX. bojna. Nisu mu se legitimirali, ali su imali specifične uniforme.

Skejo se odlučio tužbu nakon što mu je dojavljeno da je oklevetan u biltenu SNV-a. Prozvali su ga kao zločinca i nanijeli duševne boli. Kada je pročitao članak tri dana nije mogao spavati jer je naveden kao zapovjednik zloglasne bojne. Smatra da su oklevetane i postrojba i cijela hrvatska vojska.

Stavlja ga se u kontekst govora mržnje i prijetnje Srbima, a on apsolutno nije poticao na mržnju prema Srbima, a te 2017. nije nikoga fizički napao ili prijetio te poticao na mržnju prema Srbima ili stajalište da njihovo kulturno, vjersko i političko djelovanje nije poželjno. Ne sjeća se je li govorio o NDH kao poželjnoj državi.

Tekst iz biltena smatra govorom mržnje prema postrojbi i njemu osobno jer je ta postrojba na čelu s njim pobjeđivala i nije imala nikakvih ratnih repova i sumnji na ratne zločine. Tekst ga vrijeđa i ne vidi da nešto ukazuje da bi IX. bojna i on kao zapovjednik bili zloglasni. Niti su palili kuće civila, niti vršili nasilje prema zarobljenicima, nego su postupali po Ženevskim konvencijama i zapovijedima na ljudski način. Nikada nije zapovjedio postupanje suprotno ratnim propisima.

Ne sjeća se da je držao govor pod slikom Ante Pavelića i nema saznanja da bi pripadnici IX. bojne sebe smatrali ustašama i nasljednicima Crne legije. Nema ni saznanja da bi IX. bojna premlaćivala neke građane Splita ili da su prijetili oružjem. Bojna se nazvala po Rafaelu Bobanu, ali nije on dao ime, iako mu je poznato da je taj čovjek bio časni vojskovođa u doba NDH koji se borio za obranu domovine i da je pripadao vojsci NDH i elitnoj postrojbi Crne legije.

Sud je zaključio da iz inkriminiranih navoda ne proizlazi da bi Skejo bio nazvan zločincem, a postrojba zločinačkom. Ne tereti ih se za zločine kako on to interpretira.

'Iako se inkriminirani navodi očito ne odnose na osobu privatnog tužitelja, ipak oni sasvim jasno ukazuju da se radi o autorskom tekstu okrivljenice koji ima političku temu i koji se bavi političkim pitanjima. Okrivljenica izlaže svoje političke stavove o kontroverznim pitanjima iz prošlosti vezano za NDH i njenog pripadnika viteza Rafaela Bobana. Mora se promatrati cijeli kontekst pa i oni navodi u kojima se spominje privatnog tužitelja kao zapovjednika IX. bojne HOS-a koji je pregovarao s Vladom. Za te činjenične tvrdnje privatni tužitelj navodi da su istinite pa se tada očito ne radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama i kaznenom djelu klevete.

Stoga preostaje razmotriti navod da je IX. bojna HOS-a nazvana zloglasnom. Kada je ova postrojba prije inkriminiranog vremena ušla u sastav HV-a pa više ne postoji kao samostalni organizirani kolektivitet i kada ta riječ u hrvatskom jeziku znači da je onaj na kojeg se odnosi na zlu ili lošem glasu, tada je očigledno da se ovdje radi o subjektivnoj ocjeni okrivljenice o vrijednosti ove povijesne činjenice. Dakle, radi se o subjektivnoj ocjeni vrijednosti postrojbe, ali ne o činjeničnoj tvrdnji u smislu kaznenog djela klevete jer činjenična tvrdnja podrazumijeva postojanje takve tvrdnje o činjenicama koja je provjerljiva uglavnom za sve ljude na isti način, dok subjektivni stav nije podložan takvoj provjeri istinitosti jer predstavlja subjektivnu ocjenu onoga koji je nešto iznio o drugome.

Ovaj sud prvenstveno smatra da se ova izjava okrivljenice ne može promatrati izdvojeno iz konteksta političke teme o kojoj piše. Odlukama domaćih tijela i Europskog suda za ljudska prava potkrepljuje svoje stavove kada su u pitanju povijesne činjenice i kontroverzna povijesna pitanja vezana za NDH i njenog pripadnika čije ime nosi IX. bojna. Tako se poziva i na odluku Županijskog suda u Rijeci u kojoj se zauzima stajalište prema ustaškom režimu za vrijeme NDH. Sud smatra da je postupanje NDH predstavljalo tešku povijesnu zlouporabu legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom te se ista bavi i pitanjem pozdrava 'Za dom spremni.' Istim pitanje se bavi i spisu priložena odluka Europskog suda za ljudska prava Šimunić protiv Hrvatske te ga se opisuje kao službeni pozdrav u totalitarnom režimu NDH.

Kada se, dakle, izjava okrivljenice da je predmetna postrojba zloglasna ima promatrati u kontekstu cijelog autorskog članka u kojem se razmatrajući politička pitanja osvrće i na ustaški režim, tada ovaj sud smatra da je ta izjava usmjerena na opis onih povijesnih zbivanja kojima se okrivljenica suprotstavlja, a da pri tome nema namjeru vrijeđati upravo osobu privatnog tužitelja.

Ovdje se još može reći da kada privatni tužitelj sudjeluje u javnim političkim zbivanjima, kao što su pregovori s Vladom RH, tada je on svakako izloženiji komentarima javnosti od običnih građana koji nisu u doticaju s visokim tijelima državne vlasti tako da on može i očekivati da će u javnosti biti spomenut kao sudionik važnih političkih događanja.

Imaju to u vidu, ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljena počinila kazneno djelo uvrede jer sud smatra da nije postupala s namjerom vrijeđanja privatnog tužitelja, odnosno, da naškodi njegovoj časti i ugledu te ga uvrijedi svojim vrijednosnim sudom o predmetnoj postrojbi', navodi se u presudi.