Danas se molimo za znane i neznane svece, a sutra za duše dragih pokojnika

Blagdan Svih svetih, prvi dan studenog, dan je kada se slave svi sveci neovisno o tome je li ih Katolička crkva službeno proglasila svetima ili ne. Radi se o osobama koje su ostvarile ideal kršćanskog života, a kako se ne znaju poimence svi koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

Prvi tragovi općeg slavlja ovog blagdana zabilježeni su u Antiohiji to u nedjelju iza Duhova, a taj se dan i danas u Pravoslavnoj crkvi obilježava kao blagdan Svih Svetih. Papa Grgur III. (731.- 741.) udovoljio je zahtjevima irskih monaha i premjestio je ovaj blagdan na datum 1. studenog kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom 'Samhain' koji je označavao Novu godinu. Kralj Luj Pobožni, sin Karla Velikog, proglasio ga je 835. zapovjednim blagdanom, a proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.

Blagdan Svih svetih u Hrvatskoj je neradni dan i ljudi ga uglavnom koriste kako bi obišli posljednja počivališta svojih najmilijih iako se u Crkvi Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih obilježava 2. studenog. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i odlaze na mise kako bi se u molitvi ponovno povezali s njima. 

Spomendan vjernih mrtvih nastao je na inicijativu benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona koji je taj spomendan 998. službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311. godine.