Što možemo naučiti od Irske?

Hrvatska i Irska prije 30-ak godina bile su al-pari u ekonomskom pogledu. Hrvatska je bila dio najrazvijenije socijalističke države, dok je Irska bila na samom zaleđu Zapadne Europe. To je tada bilo gotovo jednako. Razlika se godinama povećavala, naravno, u korist Irske.

Onda je 2008. godine nastupila kriza koja je snažno pogodila Irsku. Nekadašnji 'keltski tigar' potonuo je te su prihvatili 67,5 milijardi eura težak međunarodni paket financijske pomoći od EU i Međunarodnog monetarnog fonda. No, kao što sam već pisao, narod se samostalno odlučio 'stisnuti remen' kako bi se što prije oporavili i krenuli naprijed. Mjere štednje značile su rezove na plaćama javnih službenika, na socijalnoj skrbi, naknadama za mlade nezaposlene, povećane su upisnine na fakultete, smanjena davanja za zdravstvo i obrazovanje.

I kakva je situacija danas? Irska je, eto, trinaesta najbogatija zemlja svijeta gledajući BDP usklađen za kupovnu moć (po glavi stanovnika) i, kao što možete vidjeti, ispred zemalja poput Danske, Švedske ili Njemačke. I što je najbolje, i dalje snažno raste. Točnije, to je najbrže rastuća ekonomija EU. Drugu godinu zaredom. Mogli ste već o tome čitati čak i u hrvatskim medijima, a na blogovima i portalima ima podosta o toj temi.

Na Zelenom Otoku trenutačno radi 600 američkih tvrtki i kompanija koje su u Irskoj otvorile svoje urede. Kad uračunamo i druge 'strance', eto u Irskoj 960 stranih kompanija. Nije loše… Recimo, evo jedan Google otvorio je u Dublinu svoj centar vrijedan 100 milijuna dolara. Američke tvrtke uložile su sveukupno preko 190 milijardi dolara u Irsku te zapošljavaju preko 100.000 ljudi i sačinjavaju 60 posto ukupnog irskog izvoza, odnosno čak 25 posto BDP-a. Amerikanci obožavaju ulagati u Irsku. Naravno, tu je prednost poznavanje jezika kao i dijaspora u toj zemlji. No, istini za volju, mi također imamo milijun Hrvata u SAD-u pa nije baš da smo iskoristili taj potencijal.  

Umjesto da smo svoju dijasporu pametno uključili u razvoj domovine, ekonomska je politika takva da se danas Hrvati iseljavaju u Irsku. Posebice je to pogodilo baš one najnerazvijenije dijelove Hrvatske.

Naravno, kad se dođe u Irsku, ne čeka vas tamo posao koji je super plaćen i ne živite odmah kao bogataš. No, rad se plaća, rad se cijeni, birokracija vas ne guši, poslovanje je jednostavnije i pomalo se napreduje. 

Hrvatska svakako može štošta naučiti iz irskog primjera - recimo smanjivanje ogromne birokracije i državne potrošnje. Hrvatska ima 556 jedinica lokalne i regionalne samouprave, a lokalnih službenika je oko 11.200. Irska je s druge strane imala 114 jedinica lokalne samouprave i smanjili su ih na 31, a broj vijećnika je smanjen s 1627 na 949. Dakle, provedeni su konkretni rezovi. Državna potrošnja opala je s 2/3 na ispod 40 posto BDP-a, a to i dalje rezultira rastom, dakle, bauk o propasti države nakon rezova samo je to - bauk. 

Irska se u krizi okrenula jačanju izvoza i u svijetu je pokrenuta velika kampanja da se kupuju irski proizvodi (nešto kao 'kupujmo hrvatsko'). Ujedno, nije im palo na pamet podizati poreze kao u nas. Znaju da niski porezi privlače investicije pa su zadržali niski porez na dobit od samo 12,5 posto, zbog kojeg su mnoge američke tvrtke upravo tu. Doduše, to se baš i ne sviđa američkim političarima.

Sve te investicije rezultiraju većim zapošljavanjem pa je u Irskoj stopa nezaposlenosti 8,6 posto, u Hrvatskoj 16,5 te danas, osam godina od početka krize, Irska ima 54.400 dolara BDP-a po stanovniku, a Hrvatska 13.460 dolara. 

Irska je danas središte informatike i farmaceutike za Europu. Procjenjuje se da svako treće računalo koje je prodano u Europi stiže iz Irske, dok se u toj zemlji proizvodi 12 od 25 najkorištenijih lijekova na svijetu.

Hrvatska i Irska su u mnogočemu slične. Imaju otprilike istu površinu i broj stanovnika, obje su relativno mlade države, prethodno nerazvijene, imaju mnogobrojno iseljeništvo, istu vjeru itd. Ipak, danas su razlike izrazito velike. Hrvatska, za razliku od Irske, nije omogućila gospodarski rast i razvoj jer nisu u cijelosti provedene tržišne reforme, birokracija i porezi ostali su na visokoj razini, korupcija je i dalje velik problem, državne su regulative snažne… Sve to uzrokuje gospodarsko stagniranje, zaobilaženje investicija i veliku nezaposlenost.

O Irskoj ću sigurno još pisati jer to može biti naš uzor. Znamo da ćemo se teško natjecati s velesilama (Njemačka, SAD i sl.), no učimo od onih koji spadaju u našu 'ligu'.

Nemojmo izmišljati 'toplu vodu', ugledajmo se na one od kojih možemo učiti!