Što zna tetka iz Njemačke, a mi ne?

Rast BPD-a u Hrvatskoj u Q2 nadmašio je očekivanja, rastu sve komponente, neke manje, neke više, a budući da se radi o 18. kvartalu zaredom, to više nije ni tolika novost. No, nije to vijest koja će toliko zaintrigirati  prosječne čitatelje. Puno su  zanimljiviji napisi o tome da nekome nije toliko dobro. 

Kad se pojave članci o tome da je Njemačka u recesiji, gotovo svi su složni oko ocjene da će to predstavljati problem i za hrvatski turizam. Analize s istim ili sličnim predviđanjima o negativnom utjecaju se nižu jedna za drugom. Dok jedne informira tetka iz Njemačke koja je rekla da su Nijemcima u Hrvatskoj previsoke cijene, drugi pedantnim unošenjem podataka u tablice mogu potvrditi, ali i točno ocijeniti pad dolazaka Nijemaca u proteklih pet godina. Hoće li Nijemci nastaviti dolaziti u istom ili nekom drugom broju, znaju samo Nijemci koji planiraju sljedeće ljetovanje uzimajući u obzir razne faktore, od onih vezanih za destinaciju do onih vezanih za izglede njemačkog gospodarstva. 

No, mi Hrvati, za razliku od Nijemaca, baš i nemamo sklonost temeljitom planiranju. Mnogima je poslije sezone tek na red došlo pitanje što učiniti s eurima od ove sezone? 

Mnogi nisu mijenjali dobitnu kombinaciju i desetljećima su imali lak izbor: još cigle, još betona i još apartmana. No, vremena se mijenjaju. Apartmani ostaju prazni, porezi su sve veći, a i čišćenje je sve skuplje i teže. A kada se razmišlja o novim ulaganjima u turizam nije nevažno napomenuti da je kao i uvijek bila hrpa članaka o preskupim računima, praznim plažama i klubovima, tako da je pravo čudo da smo opstali kao destinacija. Zbog toga su se neki čak i zapitali postoji li osim turizma još nešto gdje se može uložiti.

Kako sačuvati i oploditi plodove sezone? Za one koji su uspjeli staviti nešto sa strane od sezone, osim sve maštovitijih prevaranata, posebna je opasnost inflacija. Taj nevidljivi neprijatelj ušteđevine, kojeg se neki koji su 80-ih podizali kredite sjećaju po dobru, a svi ostali po zlu, neprijatelj je koji uporno i svakodnevno radi protiv vaše kupovne moći. Oni Nijemci s početka priče su toga odavno svjesni i štite se na sve moguće načine, no, nas stereotipne Dalmatince malo je tko podučio samoobrani od inflacije.

Osim zazidavanja u lažnu sigurnost i nelikvidnost nekretnina, mnogo je onih koji problem rješavaju pukim ignoriranjem. Ako se pravimo da ne postoji, neće nam se ništa dogoditi. Onih 20.000 eura s kojima ste mogli kupiti novu Škodu Octaviju 2020., više je ne može kupiti ni rabljenu, onih 100.000 eura s kojima ste tada mogli kupiti 30 kvadrata stana sada može kupiti duplo manje.  Dakle, ignoriranje nije neka uspješna strategija obrane.

Informiranje, e to je već strategija! Danas kada možete ulagati širom svijeta, šteta je zanemariti opcije koje postoje. Te opcije ne moraju biti ni riskantne ni teško dostupne. Najbolji primjer su zapisi i obveznice izdane od strane države. Praktički su nam dostupni kroz dva klika. Mnogi će slavodobitno reći da je inflacija viša od prinosa na obveznice! I bit će u pravu, ali zar to znači da je bolje izgubiti pet posto nego tri? Odgovor je jasan, ali strah od nepoznatoga je ono što priječi velik broj ljudi da učini korak naprijed. Ako pogledamo neke napise koji govore o tome da u RH građani imaju čak 40 milijardi eura na računima, od kojih je velik dio na a vista računima, o kolikoj propuštenoj zaradi govorimo? Radi jednostavnije računice uzmimo da je riječ o 10 milijardi. Dva posto od tog iznosa je nemalih 200 milijuna eura. Koliko je to u vrtićima, bolnicama ili još svježije, u Rafaleima i Leopardima? Skoro tri Rafalea ili četiri Leoparda. 

Zašto se odričemo tog ogromnog novca? Zato što ne vjerujemo državi, institucijama, bankama, a pogotovo obveznicama, dionicama i fondovima. Poput ljudi koji su se prvi put susreli s vatrom, barutom ili strujom strah je veći od potencijalne koristi. I istina je, investiranje je jednako opasno kao i barut i vatra, ali ljudi su uspješno ovladali sa svim tim potencijalno opasnim stvarima i uz pomoć znanja ih podredili ih sebi.

Ono što nama treba je promjena svijesti, odnosno trebamo početi ulagati u znanje i prihvatiti da na neke stvari možemo utjecati, a na neke ne. To što nas je strah inflacije neće promijeniti njen učinak, a kao i u sportu, bolje je izgubiti 5:3 nego 5:0, zar ne? Stoga je ulaganje u znanje jedino sigurno ulaganje.

***

Ovaj članak služi isključivo u informativne svrhe i ne predstavlja financijski savjet. Prije donošenja bilo kakvih investicijskih odluka, preporučuje se konzultirati s licenciranim financijskim savjetnikom  u za to registriranoj ustanovi.