Ingrid Pečarević, stručna voditeljica Park šume Marjan, oslobođena je na splitskom Općinskom prekršajnom sudu optužbe da je remetila javni red i mir. Optužni prijedlog podigla je policija, i to nakon što im se u postaju u pratnji kolega 12. travnja prošle godine ušetala edukatorica ustanove Marijana Balić Carevski i potom prijavila Pečarević da je na sastanku u 8 sati u hodniku na nju vikala i vrijeđala je sljedećim riječima: 'Nesposobna si, došla si preko veze na posao. Nemaš što raditi pet dana u tjednu u tvrtki. Što se mene tiče, možeš ići kući, ja ću se osobno pobrinuti da više ne radiš ovdje'. Sve je to kod Balić Carevski izazvalo intenzivan stres uslijed čega joj je pozlilo te joj je pružena liječnička pomoć, a navedeno je ponašanje izazvalo i uznemirenost ostalih nazočnih djelatnika, stoji u optužnom prijedlogu. Sve se odigralo tek mjesec dana nakon što je policija došla po Balić Carevski u ustanovu radi prijave dogradonačelnika Bojana Ivoševića za neovlašteno snimanje.
Pečarević je negirala da je remetila red i mir i vikala na kolegicu. Na kolegiju ujutro joj je kazala da nema zapreke da radi u Visitor centru kako ne bi za to plaćali studente, na što joj je Balić Carevski odgovorila kako ona nema vremena za to. Pečarević joj je rekla da će o tome odlučiti ravnatelj. Prisjetila se kako je potom Balić Carevski izašla vani, da je nešto razgovarala na telefon, a potom je ušla u sobu koju dijele i počela plakati. Ona joj je prišla, mislila je da ima nekih privatnih problema, no Balić Carevski je izašla. U sobu je potom ušao bivši ravnatelj Robert Koharević i kazao joj da će kolegicu prebaciti na Prvu pomoć. Popodne joj je na vrata zakucala policija.
Na sudu je ispitano nekoliko zaposlenika ustanove, među njima i Koharević. On je naveo kako se od početka sastanka osjećala mučna atmosfera i da je u jednom trenutku došlo do povišenih tonova između Pečarević i Balić Carevski. Odvezao je kolegicu na Hitnu pomoć, vidio je kako je vidno uznemirena i kako se trese. Nije mogao citirati što je rečeno na sastanku, ali je bilo riječi oko posla.
Balić Carevski je kazala da je odnos s Pečarević bio narušen od ranije i da joj je na početku kolegija počela postavljati pitanja vezana za posao, i to odmah povišenim tonom koji je prerastao u viku. Pokušala je odgovoriti, ali ju je Pečarević stalno prekidala. Optužila ju je da laže i da nema što raditi osam sati u danu. Odgovorila je da piše novi priručnik, a ona joj je kazala da je to posao od pola sata. To joj je zazvučalo ponižavajuće i uvredljivo, pozlilo joj je, a onda je čula Pečarević da ravnatelju Stipi Mušuri govori kako će se ona za ovo pobrinuti. Otišla je u ured i nazvala liječnicu, ali je nije uspjela dobiti. Osjećala se sve lošije pa su je prebacili na Hitnu.
Ravnatelj Stipe Mušura nije na kolegiju primijetio ništa neobično, iznenadio se kada mu je Koharević rekao da vodi Balić Carevski na Hitnu pomoć. Mušura tvrdi da nije bilo neprikladnih tonova, jer bi u protivnom reagirao. Odgovorno je ustvrdio kako nisu izgovorene riječi navedene u optužnom prijedlogu. Neki od kolega su ipak čuli povišene tonove, no Mušura kaže da Pečarević inače govori malo povišenim tonom i da je to njen stil govora na koji je on navikao.
Sud je saslušao i dvojicu policajaca koji su primili Balić Carevski četiri sata nakon incidenta. S njom je bila i odvjetnica. Jedan je policajac kazao da se Balić Carevski tresla i da se nije mogla sjetiti osnovnih stvari, a drugi da je s njom došlo nekoliko ljudi koji su željeli svjedočiti u njenu korist. Sa svima su obavili razgovor te sastavili službenu zabilješku. Sjeća se da je bio Koharević i još jedan muškarac.
U završnom govoru branitelj Denis Kulušić je ustvrdio kako nije došlo do prekršaja opisanog u optužnom prijedlogu. Kako pet svjedoka različito opisuju događaj, zaključuje da netko ne govori istinu, a on smatra da se radi o Balić Carevski i Kohareviću, i to zbog povijesti njihovog odnosa s Pečarević koji je trajno narušen. Naime, podsjetio je odvjetnik Kulušić, Pečarević je svojedobno prijavila Koharevića da je nezakonito zaposlio Balić Carevski, za što je na koncu i osuđen, a to je, smatra, i glavni motiv da je neistinito terete. Naveo je kako nitko od svjedoka nije potvrdio riječi iz optužnog prijedloga pa je predložio da sud oslobodi Pečarević, što se u konačnici i dogodilo.
'Obzirom na navode iz obrane okrivljenice koja je negirala počinjenje prekršaja, sud je ocjenjivao iskaze saslušanih svjedoka. Iz iskaza svjedoka koji su nazočili kolegiju, proizlazi da je prilikom rješavanja poslovne problematike ton okrivljenice bio od normalnog do povišenog u trenutku kada je tražila izvješće o radnim obvezama, dok iz iskaza ostalih djelatnika, koji su za vrijeme kolegija bili u uredima, proizlazi da su se čuli povišeni tonovi Ingrid Pečarević. Trajali su vrlo kratko, no iz njihovih iskaza proizlazi da ih to nije ometalo u obavljanju poslova, niti ih uznemirilo, obzirom da je to uobičajena situacija pa nisu smatrali da postoji potreba za bilo kakvom intervencijom ili izlaskom na hodnik gdje se održavao kolegij, tim više što su mogli obavljati radne zadatke.
Nitko od svjedoka nije mogao potvrditi da je okrivljenica vrijeđala riječima iz optužnog prijedloga, niti je to mogao citirati svjedok Koharević, koji je jedini tijekom postupka kazao da su povišeni tonovi prelazili u viku.
Sud nije prihvatio iskaz oštećenice držeći ga subjektivnim budući da je prvenstveno odraz narušenog odnosa između nje i okrivljenice u dužem vremenskom periodu. Sud na iskazima ispitanih policajaca nije mogao temeljiti odluku jer nisu nazočili događaju, niti su pozvani na intervenciju u ustanovu, već su postupali isključivo po dolasku oštećenice u službene prostorije.
Sud smatra nesporno utvrđenim da je bilo povišenih tonova, ali sud nije našao dokazanim da bi time bila uznemirena javnost, odnosno, djelatnici ustanove pa nije našao ni dokazanim da su se ostvarila obilježja prekršaja iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira', stoji u presudi.
Branitelj Denis Kulušić zadovoljan je oslobađajućom presudom.
'Nedvojbeno je utvrđeno da nije došlo do remećenja javnog reda i mira, već se radilo o uobičajenoj komunikaciji unutar javne ustanove. Nije došlo do uznemirenja javnosti, a ni djelatnika ustanove, što su potvrdili gotovo svi saslušani svjedoci pa je bilo za očekivati ovakvu odluku suda', kazao nam je odvjetnik Kulušić.