Trogirski gradonačelnik Bilić u Bruxellesu govorio o problemima hrvatskih otoka
'Ako ne riješimo pitanje prometne povezanosti, diversifikacije gospodarstva i vodoopskrbe, naši otoci će ostati prazni'
Hrvatske nacionalne politike u velikoj mjeri kolidiraju s politikama EU. Jednako se to tiče odnosa prema ruralnim krajevima, otocima, primarnim djelatnostima. Zato sam u Bruxellesu na Odboru regija govorio o ključnim problemima hrvatskih otoka, prvenstveno misleći na naše Drvenike.
Potrebno je što prije dati fokus na rješavanje konkretnih problema otočana - prijevoz, zdravstvena skrb, infrastruktura, gospodarstvo. Kada se razine odlučivanja o ovim temama spuste na lokalnu razinu, što i je cilj ovog odbora, tada ćemo moći brže i efikasnije donositi odluke na korist manjih gradova i općina.
Kaže to trogirski gradonačelnik Ante Bilić.
Evo što je rekao u svom obraćanju:
'Poštovani kolege,
europski otoci suočavaju se s nizom izazova, ali prometna povezanost ključna je za njihov opstanak. Hrvatska je dobar primjer, ali situacija je slična diljem EU.
Bez kvalitetne povezanosti s kopnom, život na otocima postaje sve teži. Ljudi se iseljavaju jer ne mogu svakodnevno putovati na posao, školu ili liječniku. Istovremeno, troškovi života na udaljenijim otocima su i do 30 % viši zbog skupe i rijetke opskrbe. Ako želimo zadržati otočane, moramo osigurati redovite, pristupačne i pouzdane prometne linije, kao i modernizirati otočnu infrastrukturu.
Još jedan kritičan problem je gospodarska monokultura. Otočna ekonomija sve se više oslanja isključivo na turizam, često sezonskog i neodrživog karaktera. Tradicionalne gospodarske grane, poput poljoprivrede, ribarstva i obrtništva, nestaju jer nema uvjeta za njihov razvoj. Bez alternativnih izvora prihoda, otoci su ranjivi na ekonomske krize i klimatske promjene.
Uz to, vodoopskrba je ozbiljan izazov, posebno na manjim otocima s nekoliko stotina stanovnika. Oslanjanje na dovoz vode s kopna nije dugoročno rješenje. Bez stabilne opskrbe vodom, ne može se razvijati ni turizam, ni poljoprivreda, ni bilo koja druga gospodarska aktivnost. Voda nije luksuz – ona je preduvjet opstanka otočnih zajednica.
Zaključak je jasan: ako ne riješimo pitanje prometne povezanosti, diversifikacije gospodarstva i vodoopskrbe, naši otoci će ostati prazni. Moramo osigurati održivost otočnog života i njihovu ravnopravnost s kopnom. To nije samo pitanje regionalnog razvoja, nego i očuvanja europske kulturne i prirodne baštine.
Vrijeme za djelovanje je sada'.
