Umro je osnivač legendarnih 'Pauka' Ivo Jelić: 'Četvrta je bila najbolja brigada na Balkanu'
Obranu Vukovara vjerujem da proučavaju u vojnim akademijama svijeta, ali bih preporučio i bitku za Zadar, kao i ostale bitke iz travnja i svibnja 1992. godine
General bojnik Ivo Jelić, utemeljitelj i prvi zapovjednik legendarne 4. brigade, preminuo je nakon duge i teške bolesti u 75. godini života. Donosimo njegove riječi iz jednog od zadnjih velikih intervjua s njim, kojeg je dao 2010. godine za tjednik Vrime.
O ključnim odlukama u stvaranju vojske i vođenju brigade je rekao:
- Najvažnije odluke donio je general Martin Špegelj u svojstvu ministra obrane i to kroz postavljene kriterije za ustroj brigade i način popune vojničkim i zapovjednim kadrom kao i materijalno-tehničkim sredstvima, prije svega oružjem. To naoružavanje bilo je uglavnom vršeno po sistemu 'snađi se, druže', a svodilo se na uzimanje potrebnog ondje gdje ga ima, a bilo ga je kod tadašnje JNA. Dakle, trebalo ga je otimati. Imali smo strašnu grupu otimača u zrakoplovnom vodu 4. brigade pod zapovjedništvom Matka Raosa i njegovih pomoćnika Gorana Kovačevića i Miljenka Jelića, a bilo je i drugih, kao što je Đuro Župan, tada zapovjednik bojne specijalne policije PU Zadar, a pod zapovjedništvom 4. brigade. Uspješni su također bili Vinko Barbarić, Stanko Čelar i drugi. Prvi otimači bili smo Jakov Miletić i ja, još polovinom listopada 1990. oteli smo oružje čete Vojne policije Sekretarijata obrane za Dalmaciju u Splitu, u čemu je sudjelovao i Ante Prlić. Ukupno je 4. brigada otela pješačkog oružja za naoružavanje četiri brigade, što je sve opisano u mojoj knjizi 'Čovjek i rat - 4. brigada ZNG'. Žalim što nisam odlučio poduzeti otimanje oružja iz skladišta u Segetu Donjem, jer bi s tim (8000 cijevi i drugim) oružjem došao u približno ravnopravnu vojničku sposobnost s Ratkom Mladićem. Teško oružje zamjenjivao je izuzetan moral naših vojnika.
Njegova 4. Brigada bila je udarna...
- Rekao sam već da je Četvrta bila najbolja brigada ne samo u Hrvatskoj vojsci već kod svih zaraćenih strana na Balkanu. To na prvi pogled zvuči nestvarno, ali kada se analiziraju bitke koje je 4. brigada uspješno vodila u travnju, svibnju i lipnju 1992., istovremeno na tri bojišnice: Južnoj, Mostarskoj i Livanjskoj, onda nema dvojbi. Na Južnoj bojišnici JNA (ne četnici) imala je više brigada nego mi bojni, zatim imali su preko 120 topova-haubica težeg kalibra (4. brigada ni jedan), neprijatelj je imao preko 100 tenkova (4. brigada ni jednog), a osim toga JNA je imala na raspolaganju 106 aviona (Orlova, Galebova, Supergalebova i Jastrebova) i još eskadrilu MIG-ova. U travnju je efektno slomljen neprijateljski napad, a u svibnju u protunapadu Četvrta na glavnom pravcu napada je zbrisala tog snažnog neprijatelja u napadnoj zoni od Ravnog do Zavale. Na Mostarskoj bojišnici pobjedu je ostvarila 4. bojna na čelu s Damirom Krstičevićem: JNA je odbačena prema Nevesinju, a 5. bojna zapovjednika Radolfa Saavedre uspješno je primijenila aktivnu obranu na Livanjskoj bojišnici. Sve te zadaće mogla je izvršiti samo vrlo moćna brigada hrabrih momaka i djevojaka te sposobnih zapovjednika. Četvrta je bila inferiorna samo prvih 45 dana, a od prve pobjede u obrani Zadra, neprestano je kroz narednih sedam mjeseci jačala i postala superiorna 'snažnoj' JNA. Inače, ta bitka za Zadar trebala bi ući u anale bitaka u vojnoj povijesti. Naime, Ratko Mladić je raspolagao pješadijom u oklopnim transporterima, podržanom s više desetina tenkova, topovima, haubicama, VBR-ovima, ratnim zrakoplovstvom, a zadnjeg i odlučujućeg dana i s mora s tri raketne topovnjače. U isto vrijeme u samom gradu Zadru postojao je snažan vojnički kompleks u vojarnama, nama iza leđa. Dakle, bili smo u sendviču i uspjeli smo obraniti Zadar. Bitka se vodila od 4. do 6. listopada 1991. i taj dan, 6. listopada, Zadrani slave kao dan grada, ali bez da spomenu 4. brigadu. Jedino veće priznanje odajem braniteljima Vukovara koji su uništili doslovno fizički cijelu jednu diviziju (preko 400 oklopa, oko 10.000 vojnika i desetine zrakoplova). Obranu Vukovara vjerujem da proučavaju u vojnim akademijama svijeta, ali bih preporučio i bitku za Zadar, kao i ostale bitke iz travnja i svibnja 1992. godine.
Jelić je umirovljen 1992. godine...
- Umirovljen sam vrlo brzo odlukom vrhovnog zapovjednika od 9. listopada 1992. godine i to vrlo zasluženo, jer sam od ljeta 1992. počeo izražavati neslaganje s nekim pojavama u Hrvatskoj, prije svega u gospodarstvu (privatizacijska pljačka) kao i nekim aspektima rata u Bosni i Hercegovini. Ali, pokazalo se da sam u pravu, jer danas je hrvatsko gospodarstvo u kolapsu, ne funkcionira pravna država, caruju privilegije i beneficije, laži, manipulacije, korupcija, huliganstvo, poroci i ne mogu navesti ni jedan državni sustav koji dobro funkcionira.
