Visoki Upravni sud odbio vlasnike zemljišta na Marjanu, nema prekrajanja granica park šume
'Nije bilo šutnje uprave'
Park šuma Marjan izvijestila je kako je Visoki upravni sud odbio vlasnike zemljišta na Marjanu koji su poveli upravni spor protiv Županije splitsko-dalmatinske zbog granica park šume.
'Osporavali su zakonitost postojeće granice, legalitet Javne ustanove te tražili isključivanje 55 hektara poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu iz obuhvata zaštićenog područja. S obzirom da nisu uspjeli osporiti zakonitost, otklonjena i povreda ustavnih prava tužitelja', izvijestili su iz Park šume.
Visoki prekršajni sud dobio je žalbu tužitelja na rješenje prvostupanjskog suda. Žalili su se iz svih zakonom propisanih razloga. Istaknuli su da su podnijeli zahtjev Županiji da se na temelju Zakona o zaštiti prirode donese odluka o usklađenju granica park šume s važećim propisima.
Naveli su kako su granice park šume utvrđene rješenjem Zavoda za zaštitu prirode Zagreb iz prosinca 1988. godine. Kako zakoni na kojima je utemeljen osporeni akt više nisu na snazi, smatraju da je Županija trebala donijeti odluku o usklađenju granica park šume. Drže da se radi o šutnji jer tuženik po njihovom zahtjevu nije donio nikakvu odluku.
U odgovoru na žalbu istaknuo je da su Rješenje o utvrđivanju poluotoka Marjana sa Sustipanom zaštićenim objektom od 16. prosinca 1964. i Rješenje o izmjeni rješenja o utvrđivanju poluotoka Marjan sa Sustipanom zaštićenim objektom prirode koje je 29. prosinca 1988. donijela tadašnja SO Split, temeljni dokumenti kojima su propisane mjere zaštite područja park šume. Proglašenje zaštićenog područja provodilo se sukladno zakonima koji su 1964. i 1988. bili na snazi, što znači da su rješenja na zakonit način donijela tada nadležna tijela. Vlasnici i nositelji prava na zaštićenim dijelovima prirode imaju prava i obveze propisane Zakonom o zaštiti prirode, stoga su navodi tužitelja da su promjenom vlasničke strukture te donošenjem važećeg zakona prestali važiti navedeni akti paušalni i protivni zakonu, navedeno je.
Istaknuto je i kako je Županijska skupština na sjednici u ožujku 1996. godine osnovala javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Županijska skupština kao predstavničko tijelo nije javnopravno tijelo na koju se mogu primjenjivati odredbe Zakona o upravnom postupku koje se odnose na šutnju javnopravnog tijela. Ne postoji ni jedan pozitivni pravni propis koji određuje rok donošenja ovakve vrste odluke, kao što to traži tužitelj pa stoga nema ni šutnje uprave', istaknuto je u odgovoru na tužbu.
Visoki upravni sud zaključio je kako žalba nije osnovana i kako je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu navevši kako se ovdje ne može voditi upravni spor bez obzira na vlasništvo tužitelja jer ne postoje pravne pretpostavke za pokretanje samog spora u predmetu isključivanja poljoprivrednog zemljišta iz obuhvata zaštićenog područja park šume.
'Eventualno donošenje odluke iz nadležnosti županijske skupštine nije pojedinačna odluka kojom bi javnopravno tijelo odlučivalo o pravu, obvezi i pravnom interesu stranke u upravnoj stvari te se takvom odlukom ne rješava pojedinačna upravna stvar, niti se radi o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim bi bilo povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke. Dakle, budući da se ne radi o upravnoj stvari u vezi koje se može pokrenuti i voditi upravni spor, nema uvjeta niti za šutnju uprave.
Obzirom da je ovaj sud ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je trebalo odbiti', zaključuje se u rješenju Visokog upravnog suda.
