Vršnjačka potpora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu

Projekt Vršnjačke potpore pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, pokrenut u proljeće 2024. s ciljem da se olakšaju izazovi studiranja studentima s invaliditetom i studentima s kroničnim ili privremenim zdravstvenim poteškoćama kroz pomoć u učenju koju im pružaju kolege s fakulteta, postigao je izvanredan uspjeh.

Doc. dr. sc . Gordan Radobolja, voditelj projekta, doc. dr. sc. Nikola Marangunić, prodekan za društvenu odgovornost i suradnju s gospodarstvom, Vinka Ružić, voditeljica studentske službe i povjerenica za studente s invaliditetom, te studenti i nastavnici koji su sudjelovali u projektu predstavili su rezultate u protekloj akademskoj godini te prenijeli osobna iskustva i utiske.

Rezultati

U akademskoj godini 2023/24 u projektu je sudjelovalo 12 pomagača i 8 primatelja podrške, dok je u akad. god. 2024/25 broj narastao na 40 pomagača i 21 primatelja podrške. Primatelji podrške ostvarili su značajan napredak, ukupno su položili 107 ispita i ostvarili 570 ECTS bodova, prosječno 27 ECTS po studentu, dok je prosjek bodova ostvarenih u akademskoj godini 2023/24 bio 19 ECTS.

Ako kao granicu uspješnosti uzmemo standard ministarstva po kojem student s invaliditetom ima pravo na subvenciju sa ostvarenih 30 ECTS čak 48 posto studenata u akad. god 2024/25  ispunilo je taj cilj, dok je prethodne godine isto ostvarilo samo 25 posto studenata.

Posebno je vrijedno spomenuti da su 3 studenta s invaliditetom završila prijediplomski studij u 2024/25, od kojih su 2 imala podršku kolega kroz Vršnjačku potporu.

Osim predstavljanja mjerljivih rezultata, voditelj projekta Gordan Radobolja je pozvao sve studente koji iz zdravstvenih razloga zaostaju u redovnom studiranju da bez ustručavanja zatraže pomoć te sve ostale da se ne libe staviti svoje slobodno vrijeme i energiju na raspolaganje svojim kolegama jer se kroz ljudsku empatiju i najmanji ulog višestruko vraća.

Iskustva

Studenti sudionici projekta su kroz osobno iskustvo pokušali približiti kolegama što mogu očekivati ako se priključe timu u novom ciklusu.

Tino Maretić, pomagač:
'U ovom projektu sve je jako prirodno i jednostavno — nema pritiska, nema formalnosti. Samo kolege koji se druže.  Uvijek me iznenadi koliko se brzo stvori ta neka lagana, opuštena atmosfera. Krenemo pričati, učiti i nekad je gradivo zapravo u zadnjem planu. Koliko je jednostavno doći od 'ajme, 'ko će ovo', u smislu gradiva, do neke konačne ocjene'.

Luka Žuvela, pomagač:
'Radio sam s kolegom s prve godine i zajedno smo spremali dva predmeta. Nalazili bismo se jednom tjedno i radili po sat, sat i pol vremena, ovisno o obvezama. Taj dogovor je uvijek bio fleksibilan. Kolega je bio jako zainteresiran i vidjelo se da želi naučit, uvijek je imao dobra pitanja. To je sve skupa rezultiralo time da je položio oba ispita, što je stvarno veliki uspjeh i sad je student druge godine.
Smatram da ne trebamo odvojiti puno svog vremena da bismo nekome pomogli pa mislim da bi bilo lijepo kad bi se što veći broj kolega koji su u mogućnosti pridružio projektu. Stvarno je ispunjavajuće biti dio jedne ovakve priče!'.

Ela Cecić Sule, pomagačica:
'Ono što bih voljela naglasiti je da se ovaj projekt ne treba uspoređivati sa klasičnim repeticijama. Ovdje su studenti koji žele učiti i koji imaju veliku motivaciju. Mi im služimo kao dodatna mala pomoć, kao podrška i njihov oslonac, da virujemo u njih kad oni nekad sami  ne mogu. Znate i sami, uvijek je lakše raditi i učit s nekim uz sebe nego sam.
Još bih napomenula kako sam sigurna da ćete na kraju steći i jako dobrog prijatelja. Govoreći iz vlastitog iskustva i od toga da, kad smo se srele prvi put tražeći zajedno učionicu za rad, došlo je do toga da se danas dogovaramo kad ćemo na kavu.
Od mene možete dobit samo najpozitivnija iskustva i savjetujem bilo kome tko se premišlja oko uključivanja u projekt, da se priključi da neće pogriješiti. Pomoć nekome gradi i nas same kao bolje ljude pa osim što su kolege zahvalni nama, zahvalni smo i sami sebi'.

Ena Meter, primateljica podrške:
'Kad sam se uključila u projekt, nisam bila sigurna što očekivati. Iskreno na prvu mi nije bilo baš svejedno jer sam mislila da će netko za mene misliti da sam nesposobna razumjeti i najosnovnije gradivo. Međutim, to se nije dogodilo. Dočekala me grupica kolega koji su bili sve najbolje što netko zaslužuje kada odluči prihvatiti pomoć. U tim silnim satima što smo proveli skupa učeći ne samo da se rodio uspjeh i rezultat na kolegijima već su se rodila i prijateljstva. Ta ekipa naizgled nepovezanih ljudi su postali moj oslonac za daljnji rad, ekipa koja je razumjela situaciju i iz svega pokušala izvući najbolje. Ta pomoć je polako prešla iz onih izjava 'ajme moram im se javit s glupim pitanjima i trivijalnim zadacima' do toga da jedva dočekam raditi i najbitnije od svega družiti se s kolegama. Na svojoj ekipi ni u jednom trenutku nisam primijetila da im je tlaka ili da su nagovoreni da provode vrijeme sa mnom. Na njima se vidjela sreća kada bi ja sama došla do rješenja zadatka ili kada bi naučila gradivo koje me mučilo, a ono najbitnije od svega na njima se vidio isti osjećaj kao i na meni, a to je želja za uspjehom i nastavkom studiranja. Neizmjerno sam sretna i zahvalna što sam dio ovog programa te se nadam da nas ima još koji možemo skupiti hrabrosti i priznati da nam treba pomoć jer Vam garantiram da ćete dobiti puno više od bilo čega što možete zamisliti. Također se nadam da će se projektu priključiti kolege koji žele pomoći i biti dio nečije sreće kada položi kolegij'.

Za potpuni uspjeh projekta ključna je suradnja s nastavnicima.

Ana Laštre, viša predavačica:
'U protekloj akademskoj godini na svojim sam kolegijima imala desetak studenata sa invaliditetom i ozbiljnim zdravstvenim problemima koji nisu bili u mogućnosti redovno pratiti nastavu. Nekolicina se za ispite pripremala sama, a većina se pridružila projektu Vršnjačka potpora. To znači da su im u učenju i pripremi za ispite i kolokvije pomagali kolege i studenti sa drugih odjela. Ta je suradnja rezultirala uspješno položenim kolegijima sa rasponom ocjena od 2 do 5. Ne samo da su svi ti studenti sa lakoćom i iz prve položili sve kolokvije i ispite, nego su kroz taj period i 'procvjetali'. Neki su moje kolegije slušali i prethodne godine, mučili se sa gradivom, bili povučeni i nesigurni, a sada im se vratilo samopouzdanje, sigurnost i smiješak na lice. Smatram da je taj dobitak neprocjenjiv i puno važniji od samih ispita i ECTS bodova. Podupirem ovaj projekt svim srcem i sretna sam i ponosna što mogu biti jedan mali njegov dio'.

Za kraj predstavljanja, prodekan Marangunić podsjetio je kako pomaganjem iz čiste empatije i bez materijalne ili koristi u vidu ECTS bodova, najviše profitiraju obje strane te još jednom pozvao sve studente da se odvaže priključiti ovom hvale vrijednom projektu.Za sudjelovanje u projektu (kao pomagač ili korisnik potpore) možete se obratiti putem mail adrese inkluzivno@pmfst.hr ili direktno u ured B0-02 u auli.