Zaboravili smo da je pravosuđe alat kojim se provodi - pravda

Čitam na jednom portalu tekst u kojemu autor poziva narod da se suzdrži od provođenja pravde iako su institucije zakazale. Sjajno, nema šta! Narod nema pravne instrumente pomoću kojih bi, kaže on, detektirao stvarnog krivca i stvarni zločin. Ne kaže on to doslovno, ali da se takav zaključak izvesti iz opširnog teksta u kojemu se spominju brazilski naoružani tinejdžeri, meksičke ulične bande i slično. Čudi me da se nije dotakao afričkih plemenskih običaja. Strpao je on to sve u isti koš s nama i brižno upozorio hrvatske roditelje da bi se i njihovoj, ni krivoj ni dužnoj, djeci mogao dogoditi javni linč ako se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme, navodeći takve primjere iz favela u kojima se djeci u Čokolino stavlja mjerica kokaina, a uz omekšivač na blagajni gratis dobiva AK-47. Usput zaboravlja da taj isti hrvatski narod, unatoč medijskom silovanju mozga i duše zadnjih godina, i dalje pokazuje zavidnu razinu solidarnosti i empatije kada se stvari otmu kontroli. Dotični je, vidimo, samoprozvana moralna vertikala koja se ne libi uzdignuti sebe iznad kolektivnog osjećaja za pravdu. Ta podivljala masa, kako ih on nastoji etiketirati, su redom nečiji roditelji i nečija djeca i vjerovao on to ili ne oni mnogo bolje percipiraju istinu od korumpiranih i izopačenih pijuna u kutama koji pravdom manipuliraju u službi viših interesa.

Ono što danas nazivamo pravosuđe nastajalo je stoljećima. Nastajalo je jednako kao što je nastajala i tehnologija - da služi čovjeku. Da se suprotstavi evolucijskim načelima džungle gdje jači tlači, a slabiji jednostavno ne stignu prenijeti svoj inferiorni gen u buduća pokoljenja, jer na putu do svoje zrelosti nekome postanu ručak. To bi se u modernom društvu zvala anarhija i nastupa onda kada raja izgubi volju za bilo kakvim dijalogom. No, kod nas je raja izuzetno tolerantna i strpljiva. Čak i previše, rekao bih. Da je to, dragi moj autoru, obezglavljena masa fanatika, kako nas svih ti želiš prikazati u svom tekstu, onda bi već odavno gorjeli svi hramovi ovog kvazikapitalizma, uključujući i pojedine redakcije koje zamagljuju i iskrivljuju istinu.

Srećom, civilizacijska kronologija udaljava nas od tog scenarija sve više, pa smo prvo kroz plemenska uređenja, preko kraljevina, monarhija i diktatura došli do ovoga sada. Možda i prebrzo. Zaboravili smo načas da je pravosuđe alat kojim se provodi - pravda. Tako bi to trebalo biti. Odvijač, kompas, čekić, mobitel, miješalica, pravosuđe. To su sve alati, samo ih treba znati koristiti. Oni koji pomoću pravosuđa provode pravdu u ovoj državi očito ne znaju ili ne žele koristiti alat koji im je uručen. Nije to lako shvatiti ljudima kojima je kolektivni koeficijent inteligencije ispod stotinu.

Vi ste, dragi čitatelju, jamačno debelo iznad toga, ali zamislite onda kakvim ste intelektualnim nakazama okruženi. Dakle, ne znamo koristiti alate koje smo dobili u civilizacijsko nasljeđe. Biste li se vi, dragi autoru onog teksta, posve izgubljeni u šumi pokušali orijentirati pomoću zvijezda ili mahovine kada vaš kompas ne bi funkcionirao? Ili još bolja analogija, biste li svjesno slijedili vodiča grupe koji vas namjerno obmanjuje i tvrdi da je jug na sjeveru, a sjever na jugu? Vi biste svjesno umrli u šumi kao talac neispravnog kompasa, pokvarenog vodiča i svojih tupavih principa? Čisto sumnjam. Zato ostavite se demagogije i pustite ljude da natjeraju pravosudni sistem za koji odvajamo od svojih krvavo zarađenih plaća da radi svoj posao.