Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju protiv vlasnika Intergradnje iz Solina Nikole Markovića, njegovog brata Lena i Ane Rončević, direktorice društva Degero d.o.o.
Terete ga da je kupnjom poslovnog udjela u Degeru za znatno veći iznos od stvarne vrijednosti udjela protupravno došao do više od tri milijuna eura. DORH traži oduzimanje protupravno stečenog novca.
Sve se odigralo prije gotovo 20 godina, tijekom 2008. i 2009. godine. Intergradnji je za kupnju udjela u Degeru u Zagrebačkoj banci odobren kredit od 33,2 milijuna kuna, a optužnica navodi da je Leno Marković je kao direktor Intergradnje s Anom Rončević zaključio ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Degero za cijenu od 4,5 milijuna eura, iako su znali da ugovoreni iznos znatno premašuje stvarnu fer vrijednost poslovnog udjela koja nije viša od 10,3 milijuna kuna.
Rončević je isplaćeno 30,4 milijuna kuna. Istog dana je novac završio na računu Nikole Markovića. Isto se dogodilo i s 1,9 milijuna kuna koje je banka isplatila idućeg mjeseca. U optužnici se zaključuje kako su okrivljenici na štetu društva Intergradnja, na razlici između ugovorene cijene i stvarne fer vrijednosti poslovnog udjela u društvu Degero, Nikoli Markoviću pribavili nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 3.030.411 eura.
Markovića u drugoj točki optužnice terete za utaju poreza te štetu u državnom proračunu od 224.985 eura jer je umanjio osnovice za obračun poreza na dobit i uskratio davanja nakon što je kao fizička osoba kupio od Intergradnje poslovne udjelu u društvu Degero.
U optužnici se navodi da je prikazao gubitak iz ulaganja u udjele u iznosu od 22,8 milijuna kuna iako je bio svjestan da stvarnog gubitka nema jer se radi o porezno nepriznatom rashodu.
Marković je u obrani naveo kako je poznavao Rončević koja je otkupljivala nekakvo zemljište. On je već gradio zgrade pa joj se njena investicija učinila zanimljivom. Došla je kriza, ona se našla u problemima. Pitali su je hoće li prodati, ona je pristala. Banka im nije odobrila prolongat kredita i blokirali su mu privatna sredstva. Kredit je podmirio svojim sredstvima. Mislio je tužiti banku, ali od toga je odustao. Što se tiče utaje poreza, i njega je iznenadio nadzor poreznika. Žalili su se ministarstvu, koje je uvažilo žalbu.
Leno Marković je potvrdio da je potpisao ugovor, ali kaže da nije hodao po bankama. Potpisao je u dobroj vjeri sve što je njegov brat tražio da potpiše. Premda je bio upisan kao direktor, brat je vodio poslovanje društva. Bio je direktor samo na papiru, ni o čemu nije odlučivao. Naveo je kako nije ništa dogovarao oko prijenosa udjela, već mu je samo rečeno da potpiše, što je i napravio. Brat je sve vodio, a oni su bili fikusi, obrazložio je.
Naveo je i kako je društvo Degero zapravo u vlasništvu njegovog brata, a Rončević ništa nije mogla bez njega. Kaže da nije ostvario nikakvu korist za sebe. Potpisao je sve što je brat dao da potpiše. I opet bi to napravio jer ga nikada nije prevario. Rončević je iznijela obranu u kojoj je navela da joj je Nikola Marković ponudio suradnju na projektu Salona Nova. Vidjela je da to neće moći financijski pratiti, a Marković joj je predložio da će kreditom banke preuzeti društvo i od nje otkupiti vlasničke udjele te nastaviti s projektom.
Nakon prijenosa poslovnih udjela, nije više sudjelovala u poslovanju društva Degero. Ne osjeća se krivom i smatra da se ničim nije okoristila.
