Joško Španjić danas slavi 60. rođendan! Čuli smo se s njim, čestitali mu, on još uvijek izgleda kao mladić, radi u Hajduku s kadetima, pogotovo individualno s obranom, te savjetuje mladog trenera Franu Lojića, a ne tako davno, kao da je jučer bilo, kao mlad igrač je gurnut u vatru u epskom okršaju protiv Torina. I to u gostima, na prepunom Comunaleu.- Brzo je prošlo vrijeme, ali još dobro pamtim taj nastup. Bilo je veliko iznenađenje kad me trener Stanko Poklepović stavio u prvih jedanaest kao mladog igrača za tu utakmicu. Igrao sam lijevog stopera u sustavu 3-5-2, gdje je desni bek bio Branko Miljuš, stoper Ive Jerolimov, libero Ivica Kalinić, a lijevo od mene Milan Petrović. U tom dvoboju nije mogao igrati Zoran Vujović, pa sam ja kao mlad igrač dobio šansu. Imao sam tada tek 18 godina i normalno da sam bio impresioniran - pričao je kasnije Španjić, današnji slavljenik koji možda od svih učitelja iz Hajdukovog omladinskog pogona ima i najbogatiju priču iz bijelog dresa, iako se to po njemu, onako skromnom i samozatajnom, nikad ne bi reklo.
Spajao je Španjić generacije, nastupao, dakle, u doba Blaža Sliškovića, Zlatka Vujovića, Ivana Gudelja i društva. Hajduk, usput rečeno, nakon tog Torina 1985. godine do danas nikad nije iz Europe izbacio neku momčad iz liga petice, a i prvenstvo je u ono doba bilo izuzetno jako, a golovi Crvenoj zvezdi su imali posebnu težinu. Jednoga je zabio i Španjić nakon kornera Aljoše Asanovića, ostalo je 1:1. No, najdraža mu je jedna pobjeda nad Zvezdom u kojoj nije zabio pogodak.- Pobjeda nad Crvenom zvezdom u Beogradu od 3:1 u studenom 1984. godine je nezaboravna. Bio mi je to prvi veliki derbi i odmah velika pobjeda. Golove su za nas dali Zlatko Vujović dva i jedan Deverić, a za njih Halilović, ali pamtim tu naelektriziranu atmosferu na Marakani i činjenicu da sam tek na sastanku pred utakmicu doznao da igram. Špaci su govorili 'nemoj Španjića na Đurovskoga', a on je u svom stilu odgovorio 'nemojte vi meni govorit koga ću ja stavit'. Odigrao sam dobro, pohvalio me u novinama i njihov trener Gojko Zec, te sam se sezone stvarno naigrao...Španjić je s Hajdukom prvo prvenstvo Hrvatske 1992. godine, što mu je posebno drag trofej. Njegova je priča posebna i po tome što je u Hajduk došao kao vratar, zanimljiva je i naslovna fotografija ovog teksta, odlično snimljena za ona davna vremena, gdje se vidi kako se baca na improviziranom terenu u Pribudama. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća su se ljeti prije početka škole organizirale selekcije, Španjić je došao na jednu 1976., u dobi od deset godina. Kako je kasnije pričao, prijavilo se na stotine djece, sudio je Zlatko Papec, a u komisiji su bile redom legende, Frane Matošić, Marin Kovačić i Pero Nadoveza.- Ja sam volio braniti, bacati se. Vratara je bilo manje pa sam se prebacio među njih kako bih na selekciji što prije stigao na red. Kad je došao moj termin, prepao sam se da neću imati niti jednu intervenciju jer je moja ekipa bila bolja. No, došao je i trenutak kada je protivnik imao šansu, a ja se bacio i spasio. Odmah me Nadoveza stavio sa strane. Čak godinu i pol sam trenirao kao vratar. Bili smo trojica, šest-sedam mjeseci je branio i Renco Posinković, kasnije zlatni vaterpolski olimpijac i prvak Europe s Jadranom. Uspio si tek kad te s treninga na Lavčevića prebace na Stari plac. Meni se dogodilo to da sam na igralištu pokraj Tehničke škole igrao neke utakmice i zabio dosta golova. Sve to je gledao Papec, a kad smo se sreli na treningu Hajduka me dozvao: 'Golmane, pa ti jako dobro igraš nogomet. Razmisli, po meni bi bilo bolje da pređeš među igrače'. I tako je krenula moja igračka karijera. Cijeli omladinski pogon sam uglavnom igrao u špici napada, a nekad i u veznom redu. Debitirao sam za prvu momčad 1984. godine u dvoboju protiv Rijeke, odmah nakon što je osvojen Kup. Bilo je to kod trenera Nadoveze, a zaigrao sam na krilu, jednako kao i u sljedećem dvoboju protiv Dinama u Maksimiru. U zadnji red me vratio Stanko Poklepović nakon jednog turnira 'velike četvorke'.U bogatoj karijeri je, dakako, bilo i bolnih poraza. Najteže mu je pao onaj europski od 6:0 protiv Ajaxa u Amsterdamu.- Imali smo i mi neke prilike, ali ni danas mi nije jasno zašto smo igrali onako riskantno, sa četvoricom u zadnjoj liniji, protiv momčadi koja je tada bila jedna od najjačih u Europi sa braćom De Boer, Litmanenom, Finidijem, Overmarsom, Blindom... Imali smo mi dobru momčad, u prvom susretu čak i pobijedili sa 1:0, ali, eto, na kraju je ispalo jako loše - pričao je kasnije.No, sad su sve to davna vremena, Španjić je navršio 60 i na njemu je da svoje bogato iskustvo prenosi mladima. I kao trener ima već iza sebe mnogo toga, dugo je radio u omladinskom pogonu 'bijelih', 2004. i 2005. je osvajao prvenstva Hrvatske s kadetima, zatim Kup 2008. godine, bio je pomoćnik svom najdražem treneru Stanku Poklepoviću Špaci 2010. godine, kada su 'bijeli' izborili skupinu Europske lige, pomagao je i Edoardu Reji, kasnije i Damiru Buriću. Kažemo, bogata je hajdučka priča iza njega, ali najvažnije je da ga služi zdravlje, te da je još uvijek u formi za dobar individualan rad s braničima, koji će danas-sutra u prvu momčad, na ponos svojim učiteljima i cijeloj Akademiji. No, koliko god je uvijek sve fokusirano na igrače, toliko je danas dan njihovog učitelja i za fetu torte u čast okruglog, 60. rođendana!