MORENEC Može li sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prevenirati nepovoljne razvojne rizike djece u nepovoljnom položaju?

Može li sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prevenirati nepovoljne razvojne rizike djece u nepovoljnom položaju?

Projekt Hrvatske zaklade za znanost 'Model odgovora na odgojno-obrazovne potrebe djece izložene riziku socijalne isključenosti u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja'.

Srednjoročna vizija razvoja hrvatskog sustava obrazovanja glasi: 'Godine 2027. sustav odgoja i obrazovanja bit će uključiv, kvalitetan i pravičan, koji aktivno potiče cjelovit razvoj svih osoba koje uče i osposobljava ih za svijet rada, nastavak obrazovanja, život u suvremenim uvjetima i aktivno sudjelovanje u demokratskom društvu'. Zapisano je to u Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine, u kojem se kao posebni cilj broj 1 ističe 'Omogućiti pristupačnost sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) svakom djetetu'. Taj se cilj namjerava postići brojnim mjerama, kao što su:

- Osigurati potrebnu infrastrukturu kako bi se omogućila dostupnost kvalitetnog RPOO-a.

- Svakom djetetu u dobi od 6 godina osigurati pristup odgoju i obrazovanju kao dijelu obveznoga odgojno-obrazovnog sustava i osigurati pretpostavke za besplatni RPOO za svu djecu uz pomoć postupnog pristupa.

- Donijeti ključne politike o odgojiteljima, osigurati odgovarajući broj i kvalitetu odgojitelja, stručnih suradnika i rukovoditelja te povećati atraktivnost zanimanja.

- Unaprijediti model financiranja i ojačati ulogu središnje vlasti u donošenju dijela ključnih odluka u RPOO-u.

- Povećati dostupnost i uključivost RPOO-a djeci iz različitih jedinica lokalne samouprave, kao i djeci u nepovoljnom položaju.

- Unaprijediti postupke osiguravanja kvalitete u RPOO-u.

Radi se o iznimno važnim koracima usmjerenima unaprjeđivanju pristupačnosti kvalitetnog RPOO koji je u suvremenim obrazovnim politikama prepoznat kao ključni čimbenik ujednačavanja obrazovnih mogućnosti svoj djeci (npr. Preporuke za visokokvalitetne sustave RPOO, Europska komisija, 2019.).

Ulaganje u pristupačan i kvalitetan RPOO smatra se najboljom strategijom obrazovnih i obiteljskih politika usmjerenih smanjivanju socijalne isključenosti jer RPOO može potencijalno nadoknaditi manjak resursa u obiteljskom okruženju djece u nepovoljnom položaju, izravnim poticanjem kognitivnog i emocionalnog razvoja djece, ali i neizravnim doprinosom kvaliteti obiteljskih odnosa. Strateški dokumenti, međutim, imaju malo ili nimalo utjecaja na unaprjeđivanje kvalitete samog sustava jer donositelji odluka najčešće zaboravljaju da su nositelji promjene praktičari i oni koji su s njima neposredno povezani.

Projekt Hrvatske zaklade za znanost 'Model odgovora na odgojno-obrazovne potrebe djece izložene riziku socijalne isključenosti u sustavu RPOO' nastoji doprinijeti ostvarivanju deklariranih ciljeva obrazovne politike u ovom važnom, a često zanemarivanom, segmentu obrazovanja. Projekt je posvećen djeci koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihovog socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima (npr. djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca iz migrantskih obitelji, djeca izložena raznim oblicima nasilja, djeca s teškoćama u razvoju, djeca iz jednoroditeljskih obitelji, djeca koja odrastaju u uvjetima siromaštva, kronično bolesna djeca, darovita djeca). Raznolikost rizika socijalne isključenosti upućuje na potrebu definiranja potreba i problema djece, utvrđivanje područja u kojima je djeci i njihovim obiteljima potrebno osigurati dodatnu potporu, provjeru dostupnosti i kvalitete takve potpore te definiranje ciljeva, sadržaja i metoda potrebnog odgojno-obrazovnog djelovanja u sustavu RPOO. Projekt nudi znanstvene odgovore na ta pitanja, a rezultirao je razvojem modela pedagoške prakse koja primjereno podržava učenje i razvoj djece u sustavu RPOO. U projektu su znanstvenici i praktičari tijekom četiri godine sudjelovali u sveobuhvatnoj procjeni potreba djece u nepovoljnom položaju te u razvoju i evaluaciji pedagoške prakse koja osigurava primjerenu potporu učenju i razvoju svakog djeteta. Osnovna svrha takve pedagoške prakse jest zaustavljanje mogućega nepovoljnog razvoja djece u riziku socijalne isključenosti te umanjivanje mogućnosti da problemi postanu trajni i/ili teško rješivi.

Na reprezentativnom uzorku 10% svih ustanova RPOO u Hrvatskoj utvrđeno je da je u nekom riziku socijalne isključenosti 30% djece u dobi od 5 do 7 godina (n = 3.500). Primjerice, 8% djece ima razvojna odstupanja, 5,5% djece živi u riziku od siromaštva, a 11% djece živi sa samo jednim roditeljem. Rizici se često kumuliraju, što znači da su mnoga djeca izložena djelovanju većeg broja činitelja rizika. U praktičnom smislu, ti rezultati pokazuju da odgojitelji u okviru redovnog kurikuluma RPOO mogu poticati povoljan razvoj dvije trećine djece koja žive u uobičajenim uvjetima, imaju povoljne obiteljske prilike i razvijaju se u skladu s očekivanjima za njihovu dob. Petina djece iziskuje dodatnu pedagošku potporu, koju je moguće osigurati unutar odgojno-obrazovne skupine, ako odgojitelji provode uključivu, inkluzivnu pedagošku praksu koja je usmjerena razvoju afirmativnog identiteta djeteta, poticanju vršnjačke potpore, socijalno-emocionalnom učenju i suradničkim odnosima s članovima obitelji djece. U prosjeku, svako deseto dijete treba podršku odgojitelja, ali i stručnih suradnika različitih profila u dječjim vrtićima i/ili zajednici. To su djeca koja su izložena djelovanju većeg broja različitih rizika i bez stručne podrške neće ostvariti povoljne razvojne ishode (na primjer: dijete koje živi u disfunkcionalnoj obitelji, pokazuje probleme mentalnog zdravlja i nasilnog ponašanja).

Postavlja se pitanje može li i kako sustav RPOO odgovoriti na potrebe ove djece i članova njihovih obitelji?

Istraživanje je pokazalo da se u dječjim vrtićima koriste različite metode, programi i tehnike prevencije rizika socijalne isključenosti djece, ali sveobuhvatne, strukturirane preventivne programe provodi tek trećina ustanova RPOO. Utvrđeno je i da se odgojitelji uglavnom orijentiraju na ostvarivanje podržavajućih odnosa i jake strane djece, ali trebaju podršku u suradnji s obitelji te u praćenju, procjenjivanju i planiranju podrške djeci.

Rezultati istraživanja sumarno upućuju na potrebu unaprjeđivanja preventivnih kapaciteta hrvatskog sustava RPOO, s naglaskom na širenje ponude znanstveno utemeljenih programa koje vode educirano osoblje, a obuhvaća različite oblike podrške djeci u riziku socijalne isključenosti i članovima njihovih obitelji. Zato je u projektu razvijen model koji može unaprijediti profesionalni razvoj i pedagošku praksu u ustanovama RPOO, a time doprinijeti ostvarivanju ciljeva obrazovne politike. Model obuhvaća 4 dimenzije: (1) profesionalni razvoj; (2) razvoj socijalno-emocionalnih kompetencija; (3) suradnički odnosi s roditeljima/skrbnicima i (4) dokumentiranje, praćenje i vrednovanje procesa i razvojnih ishoda.

Obuhvaća različite pedagoške strategije, programe i metode s ciljem povećanja socijalne uključenosti djeteta u RSI.

Više informacija o projektu dostupno je na poveznici.

Istraživački tim čine: voditeljica prof. dr. sc. Dejana Bouillet (Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet) te članice: prof. dr. sc. Vlatka Domović, doc. dr. sc. Maja Drvodelić, doc. dr. sc. Monika Pažur i doc. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić (Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet), izv. prof. dr. sc. Ivana Visković i izv. prof. dr. sc. Esmeralda Sunko (Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet), izv. prof. dr. sc. Sanja Skočić Mihić (Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet) i doc. dr. sc. Sandra Antulić Majcen (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu).