PRVI ŠKOLSKI DANI: Kako prepoznati emocionalni stres kod djece i pomoći im da uđu u rutinu

Početak škole uvijek je velika promjena: novi rasporedi, učitelji, očekivanja i društvo. Većina djece privikne se za nekoliko tjedana, no dio djece doživljava intenzivniju tjeskobu koja se lako zamijeni s 'tremom'.

Razlika je u trajanju i intenzitetu: kada se uzbuđenje pretvori u upornu bol u trbuhu ili glavi, suze pred polazak u školu, razdražljivost, nesanicu ili izbjegavanje aktivnosti koje su ranije voljeli, već govorimo o emocionalnom stresu koji vrijedi ozbiljno shvatiti. Kod mlađe djece češći su odvajanje od roditelja i regresije (ponovno noćno mokrenje, traženje 'sigurnih' predmeta), dok stariji učenici i adolescenti češće iskuse socijalnu anksioznost, pritisak ocjena i perfekcionizam.

'Roditelji ponekad zanemare ove signale jer vjeruju da će dijete ‘samo proći kroz fazu’, ali važno je prepoznati kada stres prelazi u nešto ozbiljnije. Blaga nelagoda uobičajena je, no ako se simptomi pojačavaju ili traju dulje od mjesec dana, potrebno je reagirati i pružiti dodatnu podršku', naglašavaju psiholozi Poliklinike Salvea.

Evo kako roditelji mogu pomoći:

1. Održavajte predvidivu rutinu

Djeca se osjećaju sigurnije kada dan ima jasnu strukturu. Planiranje vremena za učenje, igru i odmor smanjuje osjećaj kaosa.

2. Normalizirajte osjećaje

Objasnite da je nervoza pred novu situaciju normalna. Podijelite i vlastita iskustva – to pomaže djetetu da vidi da nije samo u svojim osjećajima.

3. Prakticirajte otvorenu komunikaciju

Pitajte dijete što mu je najteže u školi i pažljivo slušajte bez umanjivanja problema. Pohvalite ga kad izrazi svoje osjećaje.

4. Uvedite male korake suočavanja

Ako dijete osjeća strah od određenih situacija (npr. odlaska na veliki odmor ili razgovora s učiteljem), dogovorite male i dostižne ciljeve koji će ga postupno ojačati.

5. Pazite na osnovne potrebe

Dovoljno sna, zdrava prehrana i vrijeme na svježem zraku značajno utječu na emocionalnu stabilnost i sposobnost nošenja sa stresom.

'Roditelji često podcjenjuju snagu malih, svakodnevnih koraka – rutina i otvoreni razgovori mogu napraviti veliku razliku', ističu iz Poliklinike Salvea.

'Ako dijete vidi da roditelj vjeruje u njegovu sposobnost prilagodbe, i samo će steći veće samopouzdanje', dodaje psihologinja Ivana Radić iz Poliklinike Salvea.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako su simptomi prisutni dulje od dva tjedna i ometaju svakodnevno funkcioniranje (učestali izostanci, panični napadi, stalna nesanica, nagle promjene raspoloženja), dobro je uključiti psihologa. Uloga psihologa nije 'gasiti požar', nego razlikovati uobičajenu prilagodbu od anksioznosti, naučiti dijete i roditelje konkretnim tehnikama suočavanja te izraditi jasan, mjerljiv plan postupnog izlaganja onome što izaziva strah.

Uočite li da se vaše dijete muči s povratkom u školsku rutinu - zatražite pravovremenu podršku.

Stručnjaci Poliklinike Salvea dostupni su za online konzultacije i psihološku procjenu te vam mogu pomoći izraditi plan prilagodbe prilagođen vašem djetetu. Na poveznici u nastavku dostupan je jednostavan obrazac u koji možete upisati simptome i tegobe, a stručnjak Poliklinike javit će vam se u najkraćem mogućem roku: https://forms.gle/GRh6yULS2vHucHD37.