SEZONA JE GLJIVA Evo kako prepoznati otrovanje

Otrovanja gljivama dijeli se prema vremenu koje je potrebno da se pojave simptomi otrovanja nakon konzumacije gljiva. Postoji otrovanja s brzom pojavom simptoma, od 20 minuta do 6 sati nakon konzumacije te otrovanja s kasnom pojavom simptoma, 6 sati do nekoliko dana nakon konzumacije.

Otrovanja s kasnom pojavom simptoma obično obuhvaćaju teže slučajeve, a ona s brzom pojavom simptoma su uglavnom lakša, pojašnjavaju iz Centra za kontrolu otrovanja (CKO).

Gastrointestinalni sindrom

Ovaj tip otrovanja je najčešći i izazivaju ga mnoge vrste gljiva. Simptomi će biti pojava mučnine, povraćanja i proljeva, ubrzo nakon konzumacije, tako da se radi o otrovanju s brzom pojavom simptoma. Najpoznatije gljive koje uzrokuju ovaj sindrom su rudoliska olovasta (Entoloma lividum), koja je i najotrovnija u ovoj skupini, otrovna pečurka (Psalliota xanthoderma), gljive vrste roda kružoliska kao što je tigrasta kružoliska (Tricholoma tigrinum) i mnoge druge.

Muskarinski sindrom

Neke od glavnih predstavnica gljiva koje izazivaju muskarinski sindrom su crvenkasta cjepača (Inocybe patoullardi), bijela otrovnica (Clitocybe cerussata) i otrovna brašnjača (Clitocybe dealbata). Ove gljive sadrže najviše otrovnog alkaloida muskarina. Simptomi će se javiti vrlo brzo nakon konzumacije, u obliku jakog znojenja, slinjenja, suženja zjenica, mučnine i povraćanja.

Mikoatropinski (muscimolski) sindrom

Muhara (Amanita muscaria), koja je i neka vrsta simbola otrovnih gljiva, i panterova muhara (Amanita pantherina) glavne su vrste gljiva koje izazivaju ovaj tip otrovanja. Sadrže alkaloid muskarin u maloj količini te muscimol, ibotensku kiselinu i muskazon koji izazivaju glavninu simptoma. Kod mikoatropinskog sindroma znakovi otrovanja javljaju se brzo, nakon 1-4 sata. Prvo se javljaju bolovi u trbuhu, znojenje, povraćanje i proljev. Nakon toga dolazi do pojave živčanih smetnji, može doći do delirija, halucinacija i nesvjestice.

Faloidinski sindrom

Najotrovnije gljive u Hrvatskoj s kasnom pojavom simptoma su zelena pupavka (Amanita phalloides), bijela pupavka (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa). Zelena pupavka najčešće je maslinastozelena ili maslinasto-žućkasta, no može biti samo žućkasta ili čak potpuno bijela, tako da treba obratiti pažnju kako nedostatak zelenkaste obojenosti gljive ne bi zavarao. Pupavke sadrže desetak smrtonosnih toksina, najotrovniji su faloidini i amanitini. Kod otrovanja pupavkama dolazi do razvoja faloidinskog sindroma koji počinje desetak i više sati nakon konzumacije, čak i nakon nekoliko dana. Smrtnost kod odraslih je 30-50 %, a kod djece u 100 % slučajeva otrovanja. Kod odraslog čovjeka, smrt može uzrokovati konzumacija samo jednog grama gljive po kilogramu tjelesne težine. Simptomi su najprije probavne smetnje, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev, opća slabost i vrtoglavica. Nakon toga dolazi do oštećenja jetre s jakom žuticom, oštećenja bubrega, krvarenja u crijevima te je u velikom broju slučajeva jedino učinkovito liječenje transplantacija jetre.

Parafaloidinski sindrom

Najotrovnija gljiva u ovoj skupini je crvenjača (Cortinarius orellanus). Znakovi otrovanja se javljaju nakon 3 dana, ponekad i nakon dva tjedna od konzumacije. Simptomi otrovanja su žeđ, suhoća usta, poremećaj u radu bubrega, bolovi u trbuhu, povraćanje i zatvor.

Evo što učiniti ako ste se otrovali

Ozbiljnost otrovanja u većini slučajeva može se odrediti na temelju vremena koje je potrebno da se pojave simptomi otrovanja nakon konzumacije gljiva.

'Ako se radi o otrovanju s brzom pojavom simptoma, tj. nastupu simptoma unutar sat vremena od konzumacije, ima smisla uzeti aktivni ugljen. Otrovanja s brzom pojavom simptoma uglavnom su lakša i ne ostavljaju trajna organska oštećenja, što se ni u kom slučaju ne treba smatrati pravilom. Ako se radi o djeci, kod bilo kakve sumnje na otrovanje gljivama, bez obzira na brzinu pojave simptoma, dijete treba pregled i liječenje pedijatra. Ako se radi o otrovanju s kasnom pojavom simptoma, obavezno je potražiti liječničku pomoć. Sama otrovana osoba nema što više učiniti jer je već došlo do resorpcije otrova.

Ne smiju se piti alkoholna pića, što često zna biti savjet otrovanoj osobi, jer alkohol samo može pogoršati otrovanje i ubrzati resorpciju otrova. Korisno je upamtiti mjesto branja, npr. bjelogorična ili crnogorična šuma, je li gljiva rasla na panju ili na tlu, izgled gljive, npr. s klobukom ili koraljnog izgleda, a ubrane gljive korisno je fotografirati i u slučaju pojave simptoma slike pokazati liječniku', ističu iz CKO-a.

Liječenje u medicinskim ustanovama je uglavnom simptomatsko. 'Primjerice, ako je pacijent izgubio dosta tekućine zbog povraćanja i proljeva, dat će se infuzija. Kod nekih vrsta gljiva postoje protuotrovi, recimo, kod muskarinskog sindroma može se dati atropin. Kod najtežih slučajeva, kao što je otrovanje pupavkom, pacijent zahtjeva intenzivnu liječničku skrb s redovitim praćenjem funkcije jetre i bubrega. U svakom slučaju, od velike je važnosti odrediti o kojoj vrsti gljive se radi, na temelju čega se jedino može dati ispravna prognoza i primijeniti pravilno liječenje.

Kod konzumacije gljiva, naglasak je uvijek na prevenciji otrovanja, stoga se valja držati određenih pravila i upozorenja pri branju i konzumaciji gljiva, kako do otrovanja ne bi ni došlo', naglašavaju iz Centra za kontrolu otrovanja.