Znate li što znače izrazi 'Mother Wound' i 'Father Wound'? Predavanje Asje Kuzmanić o emocionalnim ranama i njihovim posljedicama

U današnjem svijetu, gdje je tempo života ubrzan, a egzistencijalni izazovi sveprisutni, roditelji su često preopterećeni obavezama, dok djeca odrastaju uz ekrane koji im nude iskrivljenu sliku stvarnosti. U tom procesu izostaje ono najvažnije - sigurna privrženost, emocionalna toplina i autentično povezivanje s roditeljima. Kada djetetove potrebe za ljubavlju, sigurnošću, viđenošću, prihvaćanjem, razumijevanjem i podrškom ostanu neispunjene, to se odražava na njegov emocionalni razvoj. Odrastajući s osjećajem nesigurnosti ili nevidljivosti, kasnije u životu dijete može imati poteškoće u izgradnji zdravih odnosa, postavljanju granica i regulaciji vlastitih emocija.

Asja Kuzmanić, članica Europske asocijacije za tjelesno orijentiranu psihoterapiju (EABP) te edukatorica i supervizorica na Institutu za tjelesnu psihoterapiju INTP CIR (Split/Sarajevo/Ljubljana) s dugogodišnjim bogatim iskustvom, objašnjava koliko su ove emocionalne rane - poznate kao 'Mother Wound' i 'Father Wound' - duboko utkane u temelje naših života.

- Naša društva često nose generacijske obrasce u kojima je emocionalna povezanost i privrženost između roditelja i djece zapostavljena, bilo zbog društvenih normi, neznanja ili traumi roditelja koji nisu imali podršku da prorade vlastite rane. Ove rane, iako nisu uvijek svjesne, oblikuju naš identitet, način na koji volimo, radimo i kako se odnosimo prema sebi i drugima. 

Transformacija ove često nesvjesne psihodinamike koja nas sputava da živimo u punini i zadovoljstvu, nije cilj koji moramo postići sami, već proces u kojem rastemo zajedno – kroz koregulaciju, podršku i sigurnost koju gradimo jedni s drugima jer sram koji većinom nosimo, se otapa tek kad ga podijelimo s nekim tko je siguran, tko nas vidi i razumije bez osude - objašnjava Asja Kuzmanić.

Kako prepoznati tektonske rane tzv. 'Mother Wound' i 'Father Wound'? Mother Wound je emocionalna rana koja nastaje kada majka, iz različitih razloga, nije bila u stanju pružiti bezuvjetnu ljubav, sigurnost, utjehu i utočište ili podršku djetetovoj autentičnosti.

Kod kćeri, ovo se često manifestira kroz: osjećaj da nikada nisu dovoljno dobre (perfekcionizam i prekomjerna samokritičnost mogu biti znakovi da su kćeri tražile potvrdu i ljubav koje nisu dobile), zatim teškoće u postavljanju granica (mnoge žene osjećaju da se moraju prilagođavati potrebama drugih, zanemarujući vlastite) te strah od konflikata (ako je majka bila kritična ili emocionalno odsutna, kćeri mogu razviti strah od izražavanja vlastitih potreba).

Kod sinova, Mother Wound može izgledati drugačije: emocionalna distanca (sinovi odrastaju s porukom da emocije treba skrivati, živeći u iskrivljenom uvjerenju da je ranjivost slabost), potom strah od ranjivosti (odrastanje bez emocionalne podrške može ih natjerati da izbjegavaju bliskost i intimnost) i oslanjanje na žene za emocionalnu sigurnost (zbog neispunjenih potreba u odnosu s majkom, sinovi mogu nesvjesno težiti partnericama koje će preuzeti majčinu ulogu).

Father Wound nastaje kada otac nije bio emocionalno dostupan, prisutan ili podržavajući. Kod kćeri, ovo može izazvati: traženje potvrde (odrasle žene često nesvjesno traže validaciju u odnosima s muškarcima), osjećaj nesigurnosti (nedostatak očinske prisutnosti može dovesti do osjećaja napuštenosti i dubokog nepovjerenja) i poteškoće s autoritetom (odnos s ocem često se reflektira u odnosima sa šefovima, mentorima ili muškim figurama autoriteta).

Kod sinova, Father Wound se često manifestira kroz: osjećaj da nikada nisu dovoljno postigli (ovo ih vodi u radoholizam ili stalnu potrebu za dokazivanjem), zatim izbjegavanje emocionalnih izazova (mnogi muškarci postaju emocionalno 'zatvoreni' jer nisu naučili kako se nositi s vlastitim osjećajima) i natjecateljstvo i potrebu za dominacijom (nedostatak očinske podrške može se manifestirati kroz stalnu borbu za dokazivanjem vlastite vrijednosti).

Kako ove rane oblikuju naše odnose?

Emocionalne rane iz djetinjstva često rezultiraju iskrivljenim obrascima u odraslim odnosima. Primjerice, strahom od intimnosti ili vezivanja (ljudi mogu izbjegavati bliskost iz straha od povrede), traženjem validacije (konstantna potreba da nas drugi potvrđuju često je odraz unutarnjeg osjećaja nevrijednosti), nemogućnošću postavljanja granica (osobe koje nisu dobile podršku u djetinjstvu često teško razlikuju vlastite potrebe od potreba drugih), dolazi do ponavljanja disfunkcionalnih odnosa (često biramo partnere koji nesvjesno ponovno aktiviraju naše djetinje rane) i sklonosti suovisnosti (mnogi ostaju u nezdravim odnosima iz straha od napuštanja ili osjećaja manje vrijednosti).

- Ove rane nisu tu da nas definiraju ili ograniče, ali je važno prepoznati ih, osvijestiti njihovo porijeklo i krenuti putem transformacije. Intimnost i bliskost se najbolje uči kroz iskustvo, kroz kontakt. No, proces može povremeno biti bolan, jer se susrećemo sa svim emocijama koje su nam nekada stvarale bol, od kojih smo se 'štitili' kroz rane mehanizme emocionalnih obrana, a za koje posljedično danas plaćamo 'cijenu' izostalim samopoštovanjem i osjećajem nevrijednosti. Kada odrasli prorade vlastite traume, postaju svjesniji i prisutniji i autentičniji roditelji, partneri, prijatelji i članovi zajednice - kaže Kuzmanić, te ističe kako su naši odnosi odraz odnosa prema nama samima, što zahtijeva introspektivan rad, te rad s tijelom. 

- Tijelo uvijek signalizira ono što svijest potiskuje, pa je rad na razini tijela ključan za integraciju prošlih iskustava. Procesiranje trauma nije samo intelektualni zadatak, već uključuje i tijelo, emocije i duh. Kada osvijestimo i proradimo te rane, otvaramo prostor za autentičnije, slobodnije i povezanije življenje - dodaje.

Nadalje navodi: 

- Intimni odnosi često aktiviraju najdublje nesvjesne rane. Naša nesvjesna potreba za roditeljskom potvrdom često nas vodi u odnose gdje tražimo nešto što nikad nismo dobili. Partnerove/prijateljske reakcije mogu postati podsjetnik na nesvjesnu bol iz djetinjstva, pa je ključno prepoznati izvor tih osjećaja kako bismo prekinuli taj obrazac (samo)povrjeđivanja i (samo)izdaje. Intimnost i bliskost nije samo dijeljenje sebe s nekim drugim, već i dublje otkrivanje onoga što je u nama – i to zna biti zastrašujuće. Kroz ovaj oblik rada na sebi, učimo da autentična intimnost znači podijeliti ono što dolazi iz srca, uz poštivanje vlastitih i tuđih granica.

Kako procesirati ove rane?

Asja Kuzmanić, EABP, djeluje na nekoliko područja, uz ulogu edukatorice i supervizorice pri Institutu za tjelesnu psihoterapiju INTP CIR (u Splitu/Sarajevu/Ljubljani) od 2013. godine vodi i svoju privatnu praksu, radionice i retreatove gdje kroz svoje djelovanje kombinira tjelesno orijentirani i transpersonalni procesni rad. Završila je 6-godišnju edukaciju tjelesno orijentirane psihoterapije CIR INTP, te razne internacionalne programme i treninge: relacijskih obrazaca, intimnosti i seksualnosti, te masculine & feminine dinamike.

Kuzmanić vjeruje da je transformacija ovih rana put prema dubljoj povezanosti sa sobom i svijetom. Njezine radionice i predavanja nude duboki prostor za istraživanje ovih tema, bilo da dolazite iz osobnih ili profesionalnih razloga. Njena namjera nije samo pružiti informacije, znanje ili tehnike, već stvoriti prostor u kojem se ljudi osjećaju viđeno, prihvaćeno, sigurno i podržano. Kroz svoj rad nastoji inspirirati pojedince da se povežu sa svojom autentičnošću, slobodom i užitkom, te prepoznaju vlastitu vrijednost i kreiraju zdravije odnose– sa sobom i drugima.

- Neizmjerno je važno iskreno se suočiti sa sobom, s prošlim bolnim iskustvima, prije nego što očekujemo dublju povezanost s drugima, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje u sadašnjosti. Terapija ne briše ono što nam se dogodilo, ali nas uči kako preuzeti odgovornost za naše reakcije. Pri tom prostor nesigurnosti je neizbježan ako želimo napredovati. Nije cilj da budemo žrtve, već kreatori svog života. Rast dolazi iz razvijanja kapaciteta za suočavanje s nelagodom na zreliji, svjesniji način – navodi. 

Ističe još da transformacija počinje osvještavanjem onoga što je u nama potisnuto, te potiče ljude na preuzimanje odgovornosti za vlastite emocije umjesto izbjegavanja suočavanja s boli.

- Kada radim s ljudima, moja je namjera omogućiti im prostor viđenosti, prihvaćanja i podrške da prorade i procesiraju ono što ih drži zarobljenima i pronađu unutarnju odvažnost za promjenu. Iscjeljujući sebe, iscjeljujemo i svijet oko nas – kaže stručnjakinja.

Pridružite se predavanjima i radionicama

Asja Kuzmanić uskoro vodi predavanja i radionice u suradnji s Institutom tjelesno orijentirane psihoterapije INTP CIR, na temu Mother i Father Wound.

Radionice su prilika da kroz tjelesno orijentirani i transpersonalni procesni rad zaronite dublje u vlastite obrasce, oslobodite blokiranu energiju i kreirate zdraviji odnos prema sebi i drugima.

- Moja je namjera inspirirati ljude da pronađu unutarnji mir, samoprihvaćanje, autentičnu povezanost i užitak - s vlastitim bićem, ali i s drugima - zaključuje. 

- Iscjeljujući sebe, iscjeljujemo i svijet oko nas. Za sudjelovanje je potreban otvoren um i znatiželja za istraživanjem unutarnjih krajolika.  Dobro došli, veselim vam se! - kaže za kraj.

BESPLATNA PREDAVANJA:
• Mother Wound - 3. veljače 2025., 19:00 - 20:30, Zoom
• Father Wound - 28. veljače 2025., 19:00 - 20:30, Zoom
Prijava: Kliknite OVDJE 
ISKUSTVENE RADIONICE:
• Mother Wound - 16. veljače 2025., Split, 10:00-17:00
Prijava OVDJE  
• Father Wound - 9. ožujka 2025., Split, 10:00-17:00
Prijava OVDJE