'Izgubljeni grad Z' Jamesa Graya ne donosi ni 'z' od zabave!

Prije nekih desetak godina novinar New Yorkera David Grann napisao je i u nas prevedenu knjigu 'Izgubljeni grad Z: Priča o pogubnoj opsesiji  Amazonijom' koja je vrlo brzo stekla status bestselera. Grann je još i ranije napisao nekoliko članaka o Percivalu Harrisonu Fawcettu, britanskom vojniku, istraživaču i vještom kartografu, koji je početkom prošlog stoljeća bio uvjeren kako se u brazilskoj Amazoniji krije tajanstveni drevni grad Z čiji su se ostaci navodno nalazili negdje u džunglama Mato Grossa te je napokon u knjizi 'Izgubljeni grad Z' uspio u potpunosti ispričati storiju o nastojanjima amazonskog Davida Lingvistonea, kako su nepokolebljivog Fawcetta nazivali. 

Percy H. Fawcett u više je navrata pokretao ekspedicije dok mu se na posljednjem putovanju kroz amazonsku prašumu, na koje je u svibnju 1925. godine otišao zajedno sa starijim sinom Johnom, nije izgubio svaki trag. 

Fawcettova sudbina zaintrigirala je i Brad Pitta čija je kompanija Plan B otkupila filmska prava odmah po izlasku Grannove knjige na američko tržište. Slavni holivudski glumac isprva je želio glumiti Fawcetta dok je izbor redatelja bio je pomalo čudan - Pitt se, naime, odlučio za Jamesa Graya. Gray je 1994. kao dvadesetpetogodišnjak potpisao 'Malu Odessu', iznenađujuće zreo spoj obiteljske drame i kriminalističkog filma ambijentiran u bruklinški Brighton Beach, a kompleksni obiteljski i međuljudski odnosi potomaka njujorških imigranata ostali su mu u fokusu zanimanja i kasnije. 

Za suvremene holivudske standarde, 'Izgubljeni grad Z' je  - zahvaljujući odsustvu pompoznog šminkeraja, generičnosti i nabrijanosti - prilično anakron film koji odstupa od dominantne matrice aktualnog Hollywooda. Iako se žanrovski razlikuje od svega što je Gray do sada snimao, 'The Lost City of Z' u nečemu ipak dijeli sličnosti s 'Malom Odessom', 'U ime pravde' ili izuzetnim 'Ljubavnicima', a to je upravo staromodnost. Kada se pojavio sredinom devedesetih, Gray se uvelike razlikovao od ondašnjih zvijezda američkog nezavisnog filma zazirući u svojim ostvarenjima od  intertekstualnih poigravanja, autoreferencijalnosti, prenaglašenih stilizacija i samosvrhovitog prikazivanja nasilja, točnije, svega onoga što su njegovali Tarantino, Rodriguez ili Roger Avary. Filmovi mladog njujorškog filmaša odisali su turobnošću, odmjerenim stilom i konstantnom  uronjenošću protagonista  u filozofske i moralne dileme. 

'Izgubljeni grad Z' Grayev je produkcijski najatraktivniji naslov u kojem se bavi trima Fawcettovim putovanjima i njegovim nestankom te je, kao takav, svakako najveći izazov u njegovoj redateljskoj karijeri. Ishod je, međutim, daleko od idealnog. 

Glavni problem s 'The Lost City of Z' nije taj što ne pršti svježinom, već što ne sadrži gotovo ništa od Grayeve tankoćutnosti i interesa za ontološko propitivanje ljudskog ponašanja. Činilo se kako će Gray ovakvim uratkom, udaljivši se od urbane tematike, diskretno dopuniti svoju autorsku poetiku, no dojam je kako je ovdje zapravo podosta pojednostavnio društveni kontekst pokušavajući uspostaviti snažnu melodramatičnu simboličnost. 

Osim što Graya kakvog poznajemo ovdje više nema ili je prisutan samo u tragovima , u 'Izgubljenom gradu Z' redatelj je atrofirao i u zanatskom smislu. Najnoviji film mu u više navrata zapada u tromost, razgranavajući se u više narativnih odvojaka koji često ne vode nikuda, ritmički je neujednačen i razvučen na gotovo dva i pol sata, a osiromašen je i za ono elementarno grayevsko - slojevito psihološko poniranje u unutarnji svijet moralno ambivalentnih likova. Filmu, nažalost, nedostaje i pravi emocionalni naboj te dramaturška čvrstoća. 

Gray ipak sigurno vodi glumce, posebno Roberta Pattisona kojem je uloga Fawcettovog suputnika Henryja Costina možda najuvjerljivija do danas, i definitivno zna uprizoriti poneku sekvencu hipnotičke atmosferičnosti, ali, u cjelini gledano, 'Izgubljeni grad Z' nije bog zna kakav film.

Kazati za neki film kako ne predstavlja holivudsku konfekciju već podsjeća na dobre star(omodn)e avanturističke spektakle klasičnog Hollywooda, u svakom je slučaju kompliment. Takvi filmovi su, međutim, gotovo uvijek jamčili zabavu dok 'Izgubljeni grad Z' nerijetko tone u monotoniju.