Ima tako nekih filmova i serija koji, dok ih gledaš, izgledaju kao da su napravljeni baš za taj trenutak, aktualnošću skoro da spadaju u informativni, ne u zabavni ili neki srodni program. Prošle je godine tako cijeli niz radova išao skoro kao pratnja pokretu 'Black Lives Matter', još prije su se zapleti u 'Domovini' nevjerojatno poklapali s nekim vijestima koje su stizale s Bliskog ili Srednjeg istoka, a fanovi 'Živih mrtvaca' vole se pohvaliti da ih pandemija nije uhvatila na krivoj nozi.
I nije tako samo na globalnoj razini. Recimo, uz najnovije verbalne i društvenomrežne egzibicije predsjednika Zorana Milanovića sa sudovima o tome koje žene imaju pravo ukazivati na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje ili cijelu seriju prijava koje stižu sa zagrebačkog sveučilišta, sjajno legne mini serija 'Mogu te uništiti' (I May Destroy You, 2020, BBC/HBO). Tih 12 polusatnih epizoda - premda formatiranih po uzoru na humorističke serije - na ponekad brutalni način odgovorit će vam na sva pitanja o tome kroz što prolaze žrtve, kakve traume im ostavlja iskustvo zlostavljanja, jesu li nekim dijelom same krive za ono što im se dogodilo, kako se njihova okolina odnosi prema njihovoj traumi, mogu li se nadati kazni za počinitelje... I možda najvažnije pitanje: što se sve treba smatrati seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem, čak i kad je posljedica suglasnosti na spolni odnos.
'Mogu te uništiti' potpuno je djelo jedne žene, Michaele Coel koja u seriji igra glavnu ulogu, napisala je scenarij, režirala i producirala seriju. U filmografiji ove rođene londončanke nema puno stavki, i dosad je šire (premda ne toliko kod nas) zapamćena najviše po sitcomu 'Chewing Gum', seriji kojoj je također bila potpuna autorica, čak i glazbe. Za taj rad dobila je nagradu BAFTA za najbolju glumicu u komediji, britanski pandan Oscarima ili Emmyjima.
'Mogu te uništiti' iznimno je popularna među mlađom publikom, posebno ženskom, jer Generacija Z nema nikakvih dilema o tome da ništa što netko napravi kao dio svoga životnog stila ne smije i ne može biti razlog za loše stvari koje im netko drugo napravi. I to je osnovna potka cijele serije. Nije neki veliki spoiler ako se napiše da prva epizoda udara baš u tom smjeru, predstavljajući neke od najvećih noćnih mora svakog roditelja dvadesetineštogodišnjaka. Naime, prije tragičnog događaja Arabella (ime glavnog lika, relativno uspješne spisateljice) u sebe u jednom večernjem izlasku utrpa alkohola i droge koliko je glavni lik u 'Moj brat Huckleberry Finn' Bekima Sejranovića potrošio na cijeloj plovidbi Savom. I šta s time? Je li to dovoljno da kažemo 'sama je tražila'? Ili pak 'sam je tražio', s obzirom na dio serije koji govori o homoseksualnom primiskuitetu i nasilju u tom svijetu? Bar dijelu publike jest dovoljno. I zato je ova serija važna, da pokaže kako je žrtva uvijek žrtva.
'Mogu te uništiti' vrlo jasno priziva sjećanje na nekoliko slučajeva proteklih godina kad su mlade partijanerice prijavljivale slučajeve silovanja u klubovima, uključujući i one u Splitu. Tada su cijele vojske junaka s društvenih mreža spremno zaključivali kako nije ni čudo da im se tako nešto dogodilo, jer, zaboga, sigurno su imale mini suknju, popile su koje piće više, sigurno su i nešto narkotika uzele... Sve ono što prava poštena cura nikad ne bi, pa joj se 'to' ne bi ni dogodilo. Otprilike kao što se sad dovodi u pitanje pouzdanost prijava koje su stigle godinama nakon događaja, pa su te žene po drugi put postale žrtve svakog moralista koji će im prigovoriti 'šta ste dosad čekale'.
Zbog svega toga, cijelog društvenog konteksta u kojem se pojavila, 'Mogu te uništiti' je vrijedna serija koju treba gledati, makar vam povremeno - opet: posebno ako ste roditelj djevojaka u 'pogođenoj' dobi - izazivala nervozu. Stoput smo bili svjedoci kako su velike priče i velike teme upropaštene lošom realizacijom. Ova serija ne spada u tu kategoriju, jer je odlično napisana i odglumljena, jedna od najboljih nastalih prošle godine, i uvlači vas duboko bar onoliko koliko je svojom traumom duboko pogođena glavna junakinja.