'Oluja u šalici čaja': Zvjezdan Ružić u intimnom i ogoljenom koncertu pretvorio Opatiju u filmsku pozornicu svog života
Predstavio je svoj album
Velika Ljetna pozornica u Opatiji doživjela je trenutak koji će se još dugo prepričavati. Do posljednjeg mjesta ispunjen prostor pretvorio se u pravu filmsku scenu, a glazba Zvjezdana Ružića i njegovog orkestra u tren je postala soundtrack života svakog prisutnog. Bilo je to daleko od običnog koncerta – bio je to intimni dnevnik u notama, riječi pretvorene u glazbu, a glazba u tihe ispovijedi.
Predstavivši svoj album filmske glazbe A Storm in a Teacup, Zvjezdan Ružić poveo je publiku na intimno i iskreno putovanje kroz vlastitu životnu priču. Njegova glazba, prožeta snažnim emocijama i monumentalnom produkcijom, probudila je u ljudima ono najskrivenije – od suza do smijeha, od ranjivosti do valova nade, vjere i snage.
Pozornica, do kraja ispunjena velikim orkestralnim instrumentima, udaraljkama, crkvenim orguljama, harmonikom, trima melotronima i gitarskim pojačalima, već na prvi pogled najavljivala je da pristiže prava oluja zvuka. U središtu je zasjao najveći Yamahin CFX koncertni klavir, dopremljen iz Beča, jer je Ružić ekskluzivni Yamahin umjetnik. Produkcija svjetske razine – filmski svjetlosni efekti, kamere koje prate svaki pokret glazbenika i vizuali na velikom ekranu – pretvorila je koncert u nezaboravno multimedijalno iskustvo. Svijetlo nije samo osvjetljavalo pozornicu, već je disalo zajedno s emocijama. Kadrovi Zvjezdana i njegova orkestra na velikom ekranu također su pratili svaki detalj glazbe. Na trenutke publika nije mogla znati jesu li u New Yorku, Londonu, Parizu ili Opatiji – jer Zvjezdan Ružić i njegova glazba doista zvuče i izgledaju svjetski.
Sjajan prateći orkestar je uz Zvjezdanov klavir stvarao bogate filmske kulise za svaku skladbu. Ponekad je to bila najnježnija balada gdje ga je u tihim dionicama nježno popratila marimba ili harmonika, a ponekad se od siline zvuka i perkusivnih efekata zatresla čitava pozornica. Posebno dojmljivo bilo je vidjeti Zvjezdana čitavim bićem utopljenog u glazbu, kako pokretom – gotovo plesom dok svira klavir – dirigira svoj orkestar, vodeći glazbenike kroz svaku emociju, svaku mikro nijansu svojih skladbi. A oni su plivali za njim, bolje rečeno uz njega, vjerno ga slijedivši u svakoj njegovoj noti. Na udaraljkama su nastupili Anita Primorac, Saša Miljanović, Ivo Heder i Borko Rupena, harmoniku je svirala Teja Udovič Kovačič, mellotrone Maasej Kovačević, a orgulje Tea Kulaš.
No ono što je publiku ostavilo bez daha nije bila samo raskošna scenografija i bogati zvuk, već i Zvjezdanova neposrednost. Svaka skladba bila je ogoljeno svjedočanstvo njegova života, a publika je imala osjećaj da gleda film – ne samo o njemu, nego i o sebi. Na ekranu prije svake skladbe prikazivani su tekstovi koje je Zvjezdan nesebično dijelio, lišen svakoga straha od osude ili neshvaćanja. Kroz njih smo ga upoznali u njegovoj izgubljenosti i boli, ali i u njegovoj najvećoj snazi – vjeri u sebe, život, svijet i Boga. Bio je to trenutak duboke introspekcije: gotovo da nije bilo osobe kojoj barem jednom tijekom večeri nije zasuzilo oko.
Emocije koje su preplavile opatijsku publiku teško je opisati riječima. Koncert je završio dugotrajnim standing ovationom, suzama i osmjesima, a mnogi su priznali da nikada nisu doživjeli ništa slično. Još se danima nakon koncerta opatijskim ulicama priča: 'Ovo je bio najbolji koncert ikad održan na Ljetnoj pozornici' – a nekima i najbolji u životu.
Jedna od posjetiteljica koncerta, Lucija, dojmove je opisala ovako: 'Bila sam na brojnim svjetskim koncertima, pa i na nedavnom nastupu Ludovica Einaudija u Puli – ali Zvjezdanov koncert bio je definitivno najbolji na kojem sam ikad bila! Toliko intimno, toliko duboko… Njegova iskrenost, ogoljenost pred nama… od suza do smijeha. Dao mi je toliko nade, snage i hrabrosti za dalje. Plačem od njegove istine, njegove glazbe'.
Sam Zvjezdan Ružić, nakon brojnih poruka publike, poručio je: 'Prošlo je sada već nekoliko dana od koncerta, ali poruke i dalje pristižu sa svih strana. Posebno me dirnu oni ljudi koji mi pošalju glasovne poruke, gdje uz suze izgovaraju da ih je moja glazba dotaknula duboko u srce, da su dobili nadu, snagu za dalje… Znači mi to – jer sve što imam, što jesam, dao sam u ovaj album, u ovaj koncert. Meni je dragi Bog dao na dar ovu glazbu, a na meni je da je sada dijelim dalje. Tada se cijeli krug zatvara – ili bolje rečeno, tek otvara. Sada sve dobiva onaj dublji, duhovni smisao, a moja oluja bila je vrijedna svih tih dana boli i borbi. Oni su sada postali nada – i za mene i za svijet'.
Putovanje se, naravno, nastavlja. Uskoro će biti objavljen datum za Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, gdje će zagrebačka publika imati priliku doživjeti film života Zvjezdana Ružića ispričan kroz glazbu albuma A Storm in a Teacup. Nakon Zagreba, Oluja u šalici čaja krenut će i u druge gradove Hrvatske i regije.
