Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: 2023. godina u retrovizoru
Timbar na libar Piše: Željko Erceg

'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: 2023. godina u retrovizoru

Timbar uvijek daje pljesak, nikad zvižduk

Iza nas je još jedna kalendarska godina pa gledam listu 41 knjige na koje sam se osvrnuo u 38 epizoda 'Timbra' tijekom 2023. Pisao sam o djelima 36 autora, od čega 14 hrvatskih ili s exYU prostora i doista želim zahvaliti izdavačkim kućama ili samim autorima koji su mi poslali knjige za osvrt. 

Od početka 'Timbra' sam zauzeo stav da ne želim pisati promotivne tekstove o knjigama, da želim imati slobodu reći što me u njima veseli, što cijenim, a što mi se osobno ne sviđa. I uvijek ističem kako je ovo moj timbar, osobni, čitateljski dojam, a ni u kom slučaju stručna recenzentska kritika. Drago mi je da su to pojedine izdavačke kuće ili autori prihvatili, jer, čak i kad navodim ono što mi smeta, uvijek pozivam da se knjiga pročita, pa makar sukobili mišljenja. 

Timbar uvijek daje pljesak, nikad zvižduk. A ima li većeg gušta nego na kraju čitanja reći - 'na što onaj priča, knjiga je baš dobra' ili 'bezveze ju je nahvalio, nije nešto'. Sto ljudi - sto ćudi, ma bitno je čitati. Jer puno se može naučiti i iz djela koja nam se ne svide, zapravo čitajući ih - razvijamo i vlastito kritičko razmišljanje.

Aplauzi s bisom

A koliko god sam nekima izgledao prestrog, podijelio sam aplauze u prosječnoj jačini od 4,50 pljeska (prošlogodišnji prosjek 4,34). Izgleda da sam domaćim autorima bio naklonjeniji, jer su dobili jači aplauz (4,74) od stranaca. Nije trebalo biti  genij da bih osjetio prekrasnu obiteljsku kroniku Ante Tešije ('Od Budimpešte do Radunića'), kritiku globalizma u Hrvatskoj Dejana Šorka ('Čerečenje'), duhovito i motivirajuće 'Pitanje anatomije' Marine Vujčić, krimić Mira Morovića ('Voštani princ'), dalmatinske horore Ivana Katičića ('Ovdje ničeg nema'), otkačenu kritiku overturizma Ivice Jakšića Čokrića Puka ('Slučaj plaža'), putopis Jasena Boke ('Latinskom Amerikom uzvodno'), poučan roman za mlade Karle Kuzle ('Izrezbareno djetinjstvo') ili duhovite SF 'Bljuzge' Predraga Ličine.

Pune aplauze s bisom sam dao i izuzetnoj antiratnoj 'Što na podu spavaš' Darka Cvijetića ili uspomenama na šezdesete Đorđa Balaševića ('Kalendar mog detinjstva').

Kad biste me pitali što bih vam od strane beletristike predložio onako 'iz rukava', ne znam što prije, fantastičnu triler romansu 'Svježa voda za cvijeće' (Valerie Perrin), izuzetan psihološki triler 'Neobična Sally Diamond' (Liz Nugent), šokantnu 'Prvi dan proljeća' (Nancy Trucker), emotivnog 'Mačka koji je spasio knjige' (Sosuke Natsukawa), epsku 'Katedralu' (Ben Hopkins) ili zabavnu 'Udahni, izdahni, ubij' (Karsten Dusse). 

Bila je ovo godina u kojima sam s punim pljeskom timbrao i dvije Kingove knjige izvan horor žanra ('Billy Summers' i 'Bajka'), ali i debitantski krimić 'Visoke stijene' (Anna Bailey), ChickLit 'Bilo je suđeno' (Emily Giffin), podsjetnik na početak gaminga 'Sutra, i sutra, i sutra' (Gabrielle Zewin), aktualnu priču o Putinovom PR-ovcu 'Mag iz Kremlja' (Giuliano da Empoli), te svakako 180 godina stare Dickensove 'Božićne priče' u novom izdanju i prijevodu Mate Marasa.

Pristojan pljesak

Neki me romani jednostavno nisu našli u pravom trenutku. Možda sam prije njih čitao nešto znatno dinamičnije ili znatno smirenije, možda su mi se razvukli jer sam gledao Ligu prvaka na TV-u, možda bih u ponovljenom čitanju u nekom drugom trenutku pojačao dodijeljeni aplauz i ljutio se na samog sebe zbog onog prvog dojma. Ali, u čemu je poanta cijelog Timbra ako ne priznam da postoje i knjige koje me nisu osvojile na prvu ili vjerujem da su prije tiska trebale imati iskrenije predčitače i  urednike, da je na njima trebalo još raditi. 

Ima među njima romana koji su dobili svjetske nagrade poput Pulitzerom ovjenčanog 'Dogovora' Hernana Diaza, 'Optužbe' Karine Tuil s nagradom francuskih srednjoškolaca, nagrađivane talijanske duologije Donatelle Di Pietrantonio ('Vraćena', 'Sestrina priča') ili japanskog megahita Hiro Arikawe 'Putni zapisi jednog mačka'. A, eto, mene nisu osvojile.

Kod nekih sam u startu imao veća očekivanja, primjerice od trilera Davida Lagercrantza ('Obscuritas') koji se ipak vježbao na Larssonovoj Lisbeth Salander ili od 'Gosta iznenađenja', nastavka fantastične 'Sobarice' Nite Prose. Pojedina djela su bila zanimljiva, a ja sam smatrao da imaju znatno više potencijala. Takva su bila 'Neobično pametna stvorenja' Shelby Van Plat, viktorijanske 'Sluškinje' Alex Hay, posveta Agathi Christie 'Veliko otvorenje' Lauren Forry ili moj prvi susret s pravim fantasyjem Leigh Bardugo ('Deveta kuća'). Nažalost, nisam se našao na istoj valnoj dužini ni sa 'Zbogom, Izabel' Gorana Tribusona, djelom 'Drugi peron, četvrti kolosijek' Mirele Španjol Marković ili 'Kinom sloga' Ivice Prtenjače

Ovaj put sam im pljeskao s nešto manje žara, više za autorski trud jer nikad ne zaboravljam da pisac ne može biti svatko, da je to i emocija i vještina. A kad se autor unese u pisanje, ne sumnjam da izgubi objektivnost prema svom djelu i osjećaj za publiku, jer će to u konačnici izaći pred javnost. Uz sebe mora imati neke ljude kao sidro, kao svjetionike, da ga zaustave ili usmjere u istraživanje, navedu da učini dodatne napore.

Cijelu sam godinu isticao, i nastavit ću, da veliki romani imaju listu zahvala poput filmskih špica, urednike, lektore, redaktore, pravne savjetnike, stručnjake o pojedinim temama, a kod nas se sve svodi na hvala mami, tati, supružniku, djeci i Ministarstvu koje je dalo novac za tisak. Negdje je to stav izdavača da je to dovoljno, a negdje bogme i egoističan autorski - da on sve zna. Teško je na kraju takvih romana znati tko je povlačio, a tko popuštao, no ostaje činjenica da je autorsko ime otisnuto znatno većim fontom od izdavačkog te da će publika to pojednostaviti i sve prebaciti na autora. Književnost je u svijetu ozbiljan posao.

Ukorak sa svijetom

A kad smo već kod svijeta, iako je knjiga trajno dobro, volio bih istaknuti da sam, od 41 knjige, zahvaljujući agilnim izdavačima, publici Dalmatinskog portala predstavio čak 32 knjige otisnute ove i prošle godine u Hrvatskoj. Među njima je bilo osam romana koji su svoje globalne premijere imali 2023., a 10 premijera iz 2022. Bili smo ukorak sa svijetom. 

Za čitatelje Timbra 'Stilus knjiga' je prednjačila u globalno sinkroniziranim istovremenim prijevodima, neke ste osvrte mogli čitati već dvadesetak dana od autorskih premijera, dok je 'Znanje' omogućilo najveći broj izdanja o kojima smo pisali.

I, eto, što vam, osim zdravlja, ljubavi, osmijeha na licu i dovoljno novaca u džepu, poželjeti u novoj 2024. godini? Ako ste čitatelj, da pročitate više knjiga nego ove godine. Ako ste autor, da vas pogode strelice inspiracije i kreacije, urednik koji vas natjerati da budete bolji od sebe, agilan izdavač i dobro raspoložen kritičar. Ako ste izdavač, da pronađete autore koje će prepoznati publika ili barem Ministarstvo. 

A svima skupa da se ne ljutite na mene ako se nismo složili u nekim jačinama aplauza. Da nam svima nova bude bolja i čitanija.

Vaša reakcija na temu