U sklopu manifestacije Noć muzeja u petak, 30. siječnja 2026., u 19 sati u Galeriji Emanuel Vidović na Poljani kraljice Jelene 4 u Splitu održat će se otvorenje izložbe Tonke Petrić 'Čȅkoju me drȕgi snȉ'.
Organizator je Muzej grada Splita, autorice su Nela Žižić i Nada Topić. Izložba će biti postavljena od 30. siječnja do 29. ožujka 2026.
'Povodom tridesetogodišnjice smrti Tonke Petrić (1929. - 1996.), rođenjem i mladošću vezane uz Split, Muzej grada Splita posvećuje izložbu njezinu slikarskom i pjesničkom opusu. Izložba slika u Galeriji Emanuel Vidović, predstavljajući izbor njenih radova koji se čuvaju u Splitu i na otoku Braču, omogućava praćenje osnovne razvojne linije njezina slikarstva te ukazuje na autoricu kao relevantnu protagonistkinju hrvatskog slikarstva druge polovice 20. stoljeća.
Tonka Petrić bila je slikarica koja nikada nije imala potrebu slijediti aktualne umjetničke tendencije. Selektivno je posezala za elementima iz povijesnih slojeva vizualne baštine, birajući ono što je bilo u skladu s njezinim senzibilitetom i namjerom. Svojstvena joj je bila stalna potraga za likovnim jezikom kojim bi slikarsku materiju prevela u metaforički izraz ideje koja ju je zaokupljala te se pritom nije bojala mijenjati izraz i formalna rješenja.
Slikarstvo Tonke Petrić introvertirano je, egzistencijalistički intonirano, sadrži snažnu emociju, izraženi metaforički potencijal i duhovnu dimenziju. Njene slike često djeluju kao vizualne metafore ljudskog iskustva koje pozivaju promatrača na prepoznavanje i unutarnje ogledanje.
Upravo se ta unutarnja potreba za metaforičkim izražavanjem, prisutna u njezinu slikarstvu, prirodno nastavlja i u njenom pjesničkom stvaralaštvu u kojem se isti tematski i emotivni svijet očituje drugim, ali jednako snažnim jezikom. Čitajući njezine pjesme svjedočimo stalnim metamorfozama: misao se pretvara u riječ, riječ u sliku, a slika u ton. Petrić se postmodernistički slobodno kreće kroz različite registre: od meditativnog i gotovo mističnog tona, preko intimnog, zavičajnog govora, do ironijskog i grotesknog zapisa. Jednako zanimljivo piše i u visoko simboličnom, apstraktnom jeziku metafore i u čakavskim stihovima, pri čemu se razlika u registru doživljava kao preobrazba, a ne kao stilski prijelom. Stvarnost koju nam otkriva u svojim stihovima fluidna je, živa, transformativna, a njene pjesme prirodno komuniciraju sa slikama koje je stvarala - ne kao ilustracija, nego kao paralelni jezik iste unutarnje nužnosti', istaknuli su organizatori.
Izložbu prati bogato ilustrirani katalog na hrvatskom i engleskom jeziku. Za njenog trajanja održat će se i likovne radionice za djecu osnovne i srednje škole.