Artex kolektiv stvara plodno tlo za rast i afirmaciju tekstilne umjetnosti

Fotogalerija (24)

U klubu Zona u sklopu osmog ciklusa izložbi radova umjetnika mlađe generacije 'Mladi izlažu' otvorena je izložba mladih umjetnika i dizajnera tekstila okupljenih u Artex kolektiv. Kolektiv je osnovan prije manje od godinu dana, na inicijativu izv. prof. art. Koraljke Kovač Dugandžić. Okuplja alumne i studente studija Dizajn tekstila na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Prvi put su se kao kolektiv službeno predstavili izložbom 'Izraz tekstilom' u Knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku 16. lipnja ove godine, no u javnost su prvi put kao neformalna skupina izašli još u rujnu 2022. godine. 

Svojim se radovima na splitskom Šperunu u raznolikim tehnikama predstavilo deset mladih umjetnika u tekstilu. S nama su popričale Ela Leko, Laura Kalfić i Marijeta Markovina, koje su nam otkrile što ih privlači tekstilu, kako su kroz školovanje gradile umjetničku crtu, te koji je značaj mentora i kolektiva za razvoj mladih umjetnika.

Cilj je jačati tekstilnu umjetničku zajednicu

- Artex kolektiv osnovan je u jesen 2022. iz želje za formiranjem kolektiva koji bi se isključivo bavio tekstilom i njemu bliskim medijima. Na početku je sastav brojao osam članova i javnosti smo se prvi put neslužbeno predstavili na izložbi u Galeriji Usput Centra mladih Ribnjak povodom Festivala Ručnih radova kojeg su organizirale kolegice Nikolina Holjak, Nikolina Krstičević i Dina Mlinac. Kažem neslužbeno, jer je kolektiv službeno osnovan par tjedana nakon otvorenja izložbe - kaže Ela. 

- Ova inicijativa ima za cilj poticati razmjenu ideja, tehnika i iskustava među umjetnicima, jačajući tako tekstilnu umjetničku zajednicu. Kroz mentorstvo izv. prof. art. Kovač Dugandžić, članovi kolektiva stvaraju zajednički prostor za kreativnu izražajnost u tekstilnoj umjetnosti. Artex kolektiv postao je vrlo brzo mjesto gdje se susreću raznolike umjetničke perspektive, stvarajući plodno tlo za rast i afirmaciju tekstilne umjetnosti - dodaje Marijeta.

Kolektiv danas broj 23 člana, a kriteriji za članstvo su, kažu djevojke, vrlo jasni. 

- Naglasak se stavlja na želju za suradnjom i ljubav prema tekstilu, što stvara inkluzivnu atmosferu za umjetnike koji dijele istu strast. Ovaj dinamičan rast odražava angažman i predanost umjetnika tekstila koji su prepoznali vrijednost zajedničkog stvaralaštva unutar kolektiva - ističe Marijeta, a Ela se nadovezuje: 

- Za kandidata je najbitnije da kvalitetno radi u tekstilu ili njegovim bliskim medijima, te da je spreman uložiti vrijeme i trud u rad kolektiva. 

Članovi, kaže Ela, dobivaju mogućnost izlaganja na izložbama, iskreni feedback kolega, i zajednicu koja ih konstantno podupire u radu. 

- Kolektiv je uvelike pridonio mome radu, konstantno si okružen ljudima čiji te rad potiče na daljnje stvaranje, i primijetila sam da sam puno više inspirirana otkad se nalazim u njihovom društvu - otkriva ona.

Izložba u Zoni Laurino je prvo izlaganje kao članice kolektiva. 

- Ja sam dio kolektiva tek od prije par mjeseci, a izložba u klubu Zona zapravo je moja prva izložba s kolegama iz kolektiva i mogu reći da je sjajno iskustvo. Poseban je osjećaj kada se organizira grupna izložba, svi pokušavamo predstaviti sebe kroz rad koji izlažemo, a opet svi imamo različit izričaj, ali kada se to sve spoji u jednu kolektivnu izložbu svi postajemo nekako povezani - kaže Laura, a Marijeta dijeli isto iskustvo i razmišljanja.

Međusobni kontakt i komunikacija ključni za  stvaralaštvo kolektiva

- Međusobni kontakt i komunikacija između članova su ključni za  stvaralaštvo kolektiva, te pridonose razmjeni ideja i inspiraciji unutar zajednice. Članovi imaju priliku izlagati svoje radove na različitim lokacijama, što dodatno potiče vidljivost i promociju njihovih umjetničkih doprinosa. Za izložbe, članovi pripremaju radove koji se mogu uklopiti u tematski ili stilski kontekst ostalih radova, stvarajući koherentnu i zanimljivu izložbu - objašnjava Marijeta.

Sve tri različito doživljavaju priliku za komentiranje tuđih radova, no na koncu se slažu da je iskustvo korisno i poučno.  – Uvijek je lijepo čuti komentare i sugestije kolega. Mislim da se nitko ne treba ustručavati reći svoje mišljenje dok god je ono primjereno i pristojno - kaže Laura, dok Ela smatra da nije uvijek ugodno komentirati tuđe radove, pogotovo ako jako poštuje osobu, a misli da nije napravila rad najbolje što je mogla, no, konstatira ona, bolje je biti iskren nego lagati. 

Marijeta ne može dovoljno istaknuti važnost razmjene mišljenja među kolegama: 

- Rad u kolektivu za mene predstavlja zajednicu koju svaki član obogaćuje svojim doprinosom. Taj duh zajedništva pruža mi snažnu motivaciju i neprestanu inspiraciju za kreativni izraz. Feedback od strane kolega i mentora mi je stoga jako važan - bez obzira je li riječ o pozitivnom, ili konstruktivnom kritičkom mišljenju. Otvorenost prema raznolikim perspektivama pomaže mi u osobnom i umjetničkom rastu. Komentiranje tuđih radova za mene zato nije izazov. Naprotiv, smatram da je dijalog izuzetno važan dio umjetničke zajednice. Otvorenost za razmjenu ideja i iskustava s drugima obogaćuje ne samo moje razumijevanje umjetnosti, već i ukupno umjetničko iskustvo u kolektivu - objašnjava Marijeta.

Što se planova za razvoj kolektiva tiče, mlade umjetnice su suglasne - broj članova će sigurno rasti. 

- U planu je i veća skupna izložba pod novom tematikom za koju ćemo raditi nove radove. Želimo kroz svoje djelovanje približiti hrvatskoj publici tekstil kao umjetnički medij koji je izuzetno cijenjen u ostatku svijeta, dok kod nas, osim u slučaju par poznatijih umjetnika, nije toliko popularan - kaže Ela. 

Marijeta ima dosta konkretnu viziju: 

- Kao i u svakom kreativnom pothvatu, uvijek postoji prostor za daljnji napredak i usavršavanje. Prostor za napredak vidim u umrežavanju s drugim umjetničkim kolektivima, suradnji s institucijama ili u pridonošenju lokalnoj umjetničkoj sceni. Organiziranje radionica ili seminara s vanjskim stručnjacima može pridonijeti profesionalnom usavršavanju članova, stvarajući tako dinamičnu okolinu za učenje i rast.

Kako su djevojke već spomenule, tekstil kao medij za umjetničko izražavanje u Hrvatskoj nije baš prepoznat, pa nas je zanimalo što ih je privuklo njemu...

- Privukao me široki spektar primjene - može se koristiti u svrhu dizajna i u svrhu umjetnosti. Tekstil mi daje mogućnost da baš uđem u sami materijal, kako na faksu prolazimo cijeli proces njegove izrade, znam kako će se ponašati, i stvarno sve što zamislim mogu proizvesti u njemu - kaže Ela. 

Lauru je također u prvome redu privukao široki spektar upotrebe tekstila: 

- Većina ljudi nije niti svjesna koliko tekstila se nalazi posvuda oko nas. To je njegova ljepota. Tekstil može biti i dekorativan i primjenjiv i kreativan. Upravo zato što nudi razne vrste manipulacije, tekstil mi je jedan od omiljenih materija. 

Tekstil je nešto puno više od pukog materijala

Za Marijetu, tekstil je nešto puno, puno više od pukog materijala: 

- Za mene je on poput žive veze između tradicije i suvremenosti. Dok radim s tekstilom, osjećam se kao da zapravo dijelim isti prostor i vrijeme sa ženama koje su svoje ruke prije mene koristile na isti način. Ova povezanost s prošlošću čini rad s tekstilom duboko intimnim iskustvom. Tekstil postaje način prenošenja iskustava i priča koje su se tkale i stvarale prije mnogo godina. Osjećam se kao da sam dio te niti koja seže unatrag kroz generacije, stvarajući kontinuitet koji povezuje prošlost s mojim sadašnjim trenucima kreativnosti. Ono što tekstil čini posebnim za mene jest taj osjećaj intimnosti koji proizlazi iz fizičkog dodira s materijalom. Osjetiti tekstil pod prstima, promatrati kako se oblikuje i preobražava pod mojim rukama, za mene je meditativno iskustvo – opisuje Marijeta.

Za kraj smo ih zamolili da podijele svoje iskustvo s obrazovnim sustavom i okolinom - koliko su ih poticali da istražuju svoj interes prema umjetnosti? 

- Znam za slučajeve gdje su ljudi bili dosta sputavani u obrazovnom sustavu, i mislim da bi se trebale napraviti neke izmjene, no evo ja većinom imam pozitivna iskustva. Završila sam Srednju školu za modu i dizajn, smjer Modni dizajn, i mogu reći da sam tamo imala jako veliku slobodu i potporu da istražim svoj umjetnički izraz, svi profesori su uvijek bili spremni pomoći i pružiti savjet. Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu sam isto tako dobivala jako dobre smjernice, pogotovo na kolegiju Kreiranje tekstila, koje su vodile profesorice Lea Popinjač, Andrea Pavetić i Koraljka Kovač Dugandžić, gdje sam dobila nevjerojatnu potporu i velike mogućnosti za eksperimentiranje. Njihov entuzijazam još me više gurnuo u medij tekstila – kaže Ela. 

Važno je stvarati okolinu koja potiče eksperimentiranje

Laura smatra da, bez obzira na utjecaje okoline, svaki umjetnik mora samostalno pronaći medij u kojem se najbolje izražava, i koristiti ga u svom stvaranju. 

- Moj tata je odličan crtač, a mama je izuzetno kreativna u ručnim radovima, pa mogu reći da imam umjetničku crtu s obje strane. Istaknula bih i razrednika iz osnovne škole koji mi je predavao likovnu kulturu; s njim sam sudjelovala na brojnim kreativnim projektima, i naučio me prvim likovnim trikovima, pa čak i danas surađujemo. Poticajni su bili i pojedini profesori iz srednje škole, i zapravo mogu reći da sam cijeli život okružena umjetnicima i kreativcima. 

Marijeta također ističe da, iako obrazovni sustav možda ne pruža uvijek dovoljno prostora za istraživanje umjetničkog izraza, pojedinci i mentori igraju ključnu ulogu u poticanju znatiželje i umjetničke potrage mladog pojedinca. 

- U mom iskustvu, bilo je nekoliko iznimnih profesora koji su poticali raznolikost izraza, prepoznavali su vrijednost individualnosti, i poticali nas da istražujemo svoje jedinstvene umjetničke staze. Također, važnu ulogu imali su i članovi obitelji i prijatelji koji su podržavali moju strast prema tekstilu, pružajući mi sredstva, podršku i prostor za stvaranje. Važno je stvarati okolinu koja potiče eksperimentiranje, kreativnost i samostalno razmišljanje. Inicijative poput dodatnih umjetničkih radionica, projekata, razmjena i izložbi mogu biti ključne u razvoju umjetničkog identiteta kod mladih ljudi.

Autori radova koji su se mogli razgledati u postavu izložbe u Zoni su: Ela Leko, Franka Iskra, Josipa Marjančević, Kristina Takou Kuitcheu, Laura Kalfić, Leo Subanović, Marijeta Markovina, Nina Martić, Sara Strgačić i Viktorija Vuković.