AUSTRIJANAC POČETKOM 19. STOLJEĆA 'Treba zatvoriti krčme koje Dalmatincima pružaju odviše prilike da zadovolje svoje sklonosti izgredima'

Fotogalerija (3)

Austrijanac H. F. Rödlich boravio je kao časnik u Dalmaciji u doba prve austrijske uprave (1801. - 1804.). Njegova knjiga Skice fizičko-moralnog stanja Dalmacije i Boke kotorske izašla je u Berlinu 1811. godine, kad je Dalmacija bila pod francuskom upravom. Austrija, međutim, nije se pomirila s gubitkom Dalmacije. U svojoj knjizi Rödlich daje vrlo zanimljive opise te preporučuje poboljšanje privrede u Dalmaciji.

Svein Monnesland u svom djelu 'Dalmacija očima stranaca' donosi Rödlichove zapise...

Žene na Pelješcu

Valja još spomenuti i dubrovački otok Pelješac, koji svakako spada u blagoslovljene predjele dalmatinskog mora. On posjeduje jaku trgovačku mornaricu i dobre kapetane; međutim najvrednije blago kojim se Pelješac ističe ispred ostalih otoka, pa i ispred čitave obale, njegov je lijepi spol. To su čiste i uredne žene. Imućnije nose i vrlo lijepu nošnju, koja uz zdrav izgled i ugodne crte lica ostavlja dobar dojam. I sve će se to naći kod ovih otočanki. Ja sam bio usidren kraj Korčule na dan Velike Gospe, kad je na Pelješcu svečana procesija, pa sam odlučio prijeći na drugu stranu. Moram reći da moja mašta ni u ranijoj dobi nije bila u stanju zamisliti tako lijepu sliku poput arkadskih pastirica. A ja sam, na moje najveće čuđenje, baš takvu sliku vidio kao čaroliju pred svojim očima.

Vlaji imaju ratnički duh

Vlaji u prosjeku danas žive u nekoj vrsti prirodna stanja. Ne bi bilo ni uputno da ih se privede životu u kulturi, jer bi takav pothvat bio povezan s mnogim i velikim teškoćama, a i zato što bi onda valjalo ugušiti njihov ratnički duh, koji je i ranije štitio ovu pokrajinu protiv neprijateljskih napadaja Turaka, a i danas je brani.

Dalmatinci ne mogu živjeti bez kupusa

Trebalo bi strogim mjerama spriječiti neovlaštenu sječu šuma, a osobito loženje hrastovim drvom kod destiliranja brodskog katrana. S druge strane, valjalo bi posvetiti osobitu pažnju pošumljavanju, da bi pokrajina mogla pokriti vlastite potrebe za građevnim drvom, koje sada valja uvoziti. 

Vrlo unosan mogao bi biti uzgoj crnog i bijelog luka, jer se ovdje jede vrlo mnogo luka, a Dalmatinci i Albanci neobično rado jedu sve vrste kupusa, tako reći bez kupusa ne mogu ni živjeti.

Šoltanski med na razini najboljeg španjolskog

Otočani, koje ovdje obično nazivaju školjarima, a to će reći žiteljima otočića, jesu strpljivi, susretljivi i umiju se prikloniti zakonima. Oni se ponajviše bave ribolovom, tu i tamo poljodjelstvom, često odlaze u službu kao sluge. Mnogi otoci što se nalaze u dalmatinskim vodama ističu se dobrom kakvoćom svojih proizvoda. Spomena su vrijedne paške solane, Šolta zbog svog odličnog meda koji se može mjeriti s najboljim španjolskim medom. Ništa manje pažnje ne zaslužuje ni otok Hvar, zbog mnoštva ružmarina i aloja koji tamo uspijevaju. Od ružmarina se pravi Aqua di Regina koja se pokazala dobrim sredstvom protiv migrene. Pogled na ove otoke sa svojim kućama sagrađenim 'na talijansku' odaje noću pod mjesečinom jedinstveni amfiteatarski ugođaj.

Smanjiti broj krčmi

Da bi se postigao trajni i razboriti red, trebalo bi smanjiti prevelik broj krčmi, koje Dalmatince odvraćaju od rada i koje im pružaju i odviše prilike da zadovolje svoje sklonosti izgredima. S druge strane, Dalmatince bi valjalo osloboditi i od obveze da besplatno dovoze slamu i sijeno, a valjalo bi se potruditi da organi vlasti budu ugledni, imućni i poštovani ljudi, koji neće gušiti svoje ljude uzimanjem poklona.