Jurica Galić – Juka iz Splita ispričao je u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 kako je od navijača i redara postao svjetski putopisac i fotograf koji živi svoje snove.
Priča o Jurici Galiću-Juki, putopiscu i ocu
Jurica Galić, poznatiji kao Juka, rođen je 1976. u Splitu u radničkom kvartu Bol.
- Kada bih sada sebe pokušao opisati u par riječi, rekao bih o sebi da sam dijete koje živi svoje snove. Dijete u tijelu ogromnog čovjeka od 120 kilograma, ćelavog, koji je zbog svog izgleda često bio i sam žrtva predrasuda. Iako sam kao dijete znao latinske nazive životinja, pratio sazviježđa zvijezda, čitao časopise poput Priroda, imao sam nekakav svoj svijet i živio sam nekim snovima, tako da mogu reći da nisam bio ni dobar učenik. Roditelji su mi se rano rastavili, živio sam u skromnoj obitelji, ali dobroj i poštenoj, radničkoj. To dijete je jednog dana ipak našlo uzore u tinejdžerskom dobu u lokalnoj Torcidi, u starijim momcima s onim repovima, 'fudbalerkama', 'spitfajtericama'. Super je pripadati nekom krdu, zaštićen si. I mogu reći da me to vrtjelo, 10-15 godina sam bio na relaciji i navijačka tribina gdje sam bio jedan od viđenih ljudi. Nemam problem s time javno to istaknuti da sam bio član i huliganskih frakcija i znali smo se i potući, ispričao je u sebi Jurica Galić.
Dodao je da se ženio mlad s 22-23 godine iz ljubavi te dobio prvo dijete sina Dinu.
- Trebalo je raditi, trebalo je odgajati dijete, trebalo se boriti i uz svoj redovni posao počinjem raditi i u noćnom klubu. I sad imate situaciju da sam i redar u klubu, da sam i vikend navijač na gostovanjima. I sve je to guralo do 30 i neke godine. U jednom trenutku, na sistematskom pregledu, zaključujem da imam problem sa zdravljem. Sjećam se da je liječnik rekao pa kako, sinko, 33 godine. Imao sam vremena desetak dana u krevetu promisliti o svemu. Neću reći da sam doživio neku katarzu, nekakav Božji znak, jer bi to bilo pretenciozno. Jednostavno sam promislio o životu i rekao sam, želim biti ono dijete koje sanjarilo da budem istraživač. i ja sam postao istraživač. Radim reportaže diljem svijeta, živim najbolje što mogu i pokušavam biti najbolja verzija sebe, dodao je Galić.
Tri ispunjene putovnice, četvrta nova, jedna izgubljena.
- Mislim da je ovo jedno bogatstvo. Imam averziju kad me neko gleda isključivo kroz perspektivu moje ćelave glave, kroz perspektivu mojih tetovaža, koje i nisu navijačke. Imaju portrete ljudi koje sam snimao na putu, drevne simbole koje pratim. Imam tetovažu moje kćerke koju je nacrtala na papiru, zauvijek smo ti i ja. Ja sam to odnio majstoru i to mi je najdraža tetovaža. Svi se mi mijenjamo. Winston Churchill je rekao, sine, ako nisi promijenio stav i mišljenje u životu, ti nisi ništa promijenio, rekao je Juka o sebi.