DALMACIJA OČIMA STRANACA Knjiga koju je čitao i Napoleon: 'Splićanke su općenito lijepe, izgled je očigledno njihova najvažnija briga...'

Fotogalerija (20)

Francuski slikar i graver Louis-François Cassas (1756.-1827.) studirao je kod istaknutih francuskih neoklasicista i slikara u doba rokokoa. God. 1778. putovao je u Italiju, crtajući sve što je vidio na putu preko Rima, Venecije, Napulja i Sicilije. God. 1782. dobio je zadatak napraviti seriju crteža antičkih starina uz istarsku i dalmatinsku obalu.

Dvije godine kasnije Cassas je putovao u Carigrad, Siriju, Egipat, Palestinu, Cipar i Malu Aziju. Poslije revolucije 1792. godine imenovan je profesorom u tvornici gobelena. Izlagao je u Salonu 1804. i 1814. Njegovih 745 modela antičkih spomenika rađenih od pluta i terakote za francusku akademiju École des Baux Artes značajno je utjecalo na razvoj neoklasicizma početkom 19. stoljeća.

Tri puta je Casssas posjetio Dalmaciju i napravio vrijedne skice zgrada, krajolika i ornamenata. Originalni akvareli nalaze se u muzeju Victoria and Albert Museum u Londonu. Njegov opus izdao je Joseph Lavallée u folio izdanju bakroreza pod naslovom 'Slikovito i povijesno putovanje Istrom i Dalmacijom', u Parizu 1802., s tekstom koji uglavnom ponavlja već objavljene opise Dalmacije, prije svega Fortisove. Jedan dio teksta obrađivanje je Cassasova dnevnika s puta.

Hrvatsko izdanje akvarela priredio je Duško Kečkemet 1979. u izdanju JAZU, a Svein Monnesland se zahvaljuje V&A Muzeju što su u njegovom djelu 'Dalmacija očima stranaca' dozvolili tiskati do tada neobjavljene akvarele.

Slikovito i povijesno putovanje Istrom i Dalmacijom

Joseph de Lavallée (1747.-1816.) objavio je u Parizu 1802. godine knjigu velikog formata 'Slikovito i povijesno putovanje Istrom i Dalmacijom'. Među pretplatnicima bio je i Napoleon Bonaparte. Autor nikada nije posjetio krajeve koje je opisao. Njegov opširni tekst uglavnom se naslanja na Fortisa i na bilješke koje je umjetnik Cassas ostavio sa svog puta po Dalmaciji. Lavallée je u svojoj knjizi dao Cassasove akvarele prenijeti u bakropise. Graveri koji su radili bakropise u periodu između 1782. i 1802. bili su poznati francuski grafičari. Lavalléeova knjiga pobudila je veliko zanimanje u Francuskoj, a i u cijeloj Europi. Dalmacija je upravo, nakon sloma Mletačke Republike, ušla u sklop Austrijskog Carstva, a malo zatim pripojena je Napoleonovu Francuskom Carstvu. Lavalléeova knjiga zato je imala jasan politički značaj. Već je 1803. godine objavljeno njemačko izdanje u Beču, a 1805. englesko izdanje u Londonu.

- Uljudno ponašanje, uglađenost i raskoš prevladava ovdje u Splitu. Ljudi su uslužni, ljubazni i gostoljubivi prema strancima. Izgleda da ih impresionira napor koji ulažu učeni putnici da bi stigli tu i divili se njihovim spomenicima. Ljudi ovdje vole svraćati pozornost na vrijednost spomenika, čak i na najmanje sitnice; govore kao besprijekorni stručnjaci za povijest… Malo je pitanja na koja ne znaju odgovoriti, malo je sumnji koje ne mogu razjasniti, malo zapažanja o kojima ne bi stručno raspravljali. Jasno da govorim samo o staležu s dobrom naobrazbom, jer pučani - koji su ovdje marljiviji nego u bilo kojem drugom dijelu Dalmacije, zaposleni kao obrtnici, trgovci i lučki radnici - usmjeravaju svoju vještinu jedino na te aktivnosti, jer je prijeko potrebno za preživljavanje. Ta uglađenost splitskih stanovnika potječe obrim dijelom iz njihovih mladenačkih dodira sa stranim svijetom. Većina imućnih ljudi šalje svoju djecu na odgoj u Veneciju, Rim, Padovu, Beč, čak u Göttingen i u daleku Nizozemsku - navodi se u djelu.

Donosimo još dijelova...

- Pri ulazu u zaljev otkriva se Split. Nema ničega tako veličanstvenog poput tog prizora. Prve građevine što privlače pogled visoke su i duge zidine koje zatvaraju lazaret. S jedne strane se vezuju s velikim lukobranom koji ih štiti, a s druge strane se spajaju s gradskim utvrdama, pa i same sliče na golemu i silnu utvrdu kojom se htjelo zaštititi Split s te strane. Nasuprot i na obali pristaništa, između velikoga i maloga gata, pružaju se, s dostojanstvenošću koja se zaista ne da opisati, raskošni ostaci duge i prostrane kolonade što je krasila pročelje Dioklecijanove palače s morske strane i unaprijed nagovještavaju tu veličanstvenu građevinu… Na jednom se pak od uglova tog istog zida ističe golema zidina jedne tamne i nazupčane kule. Njen gotički izgled udružuje uspomene na te moćne barbare, čiji je vandalizam izbrisao sa zemlje narod što je gospodario svijetom, s ponosom tih tako oholih careva koji su i usred nevolja mogli podizati spomenike što su ih ostala carstva jedva podizala u doba svoga najvećega sjaja.

- Splićanke su općenito lijepe. Izgleda da su podvrgnute istim običajima kao Talijanke, ali ipak možda s malo više slobode, naročito u usporedbi sa sicilijanskim ženama. Imaju živu sklonost prema razonodi, plesu, glazbi i uglađenom ponašanju. Izgled je očigledno njihova osnovna i najvažnija briga, ali spajaju ovakve sklonosti, općenite ženskom spolu, s vrlinama koje im služe na čast: dobre su majke, postojane prijateljice, vjerne zaručnice. Zato je Split vrlo rijetko pozornica skandaloznih događaja koji su plod sklonosti prema neurednom životu.