U našem društvu još uvijek postoje muški i ženski poslovi te je gotovo nemoguće vidjeti ženu na nekoj građevinskoj skeli. No, Antonia Ana Bilonić, inače porijeklom Sinjanka, koja se prije pet mjeseci doselila u Rasinju, prkosi toj podjeli.
Ona, gdje god radi, plijeni veliku pozornost zbog svog zanimanja. Iako je po struci krojačica, godinama su svi njeni poslovi vezani uz građevinu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
- Već 16 godina lijepim pločice, zidam, gletam i radim fasade. Građevina mi je očito u krvi i ponosna sam što je to zapravo moje zanimanje - ističe Antonia Ana Bilonić.
U Rasinju se, dodaje ona, doselila zbog ljubavi i sad razmišlja da otvori vlastiti obrt kako bi i u Podravini mogla raditi razne građevinske poslove. Uskoro će, nada se, njena pojava na skelama biti svakodnevica, a dok ne otvori vlastiti obrt, pomaže prijateljima oko poslova koje ima u malom prstu.
- Bez problema mogu izvesti sve poslove koji su prema predrasudama rezervirani isključivo za muškarce. U mojoj obitelji građevina je glavni posao pa sam se bez obzira na školovanje za krojačicu odlučila za poslove koje su radili svi moji ukućani - kaže Antonia Ana Bilonić.
Neovisno o predrasudama kako je građevina rezervirana za muškarce, Antonia Ana nikad nije imala neugodna iskustva. Dok je živjela u Sinju, uvijek je bilo posla i nikad je nitko nije odbio zato što je žena.
- Vjerujem da će tako biti i ovdje u Podravini. Meni fizički napori ne predstavljaju nikakav problem, a svi kod kojih sam radila imali su samo riječi hvale za posao koji sam obavila. Volje za rad imam i ne stvara mi nikakav problem to što se misli da je to muški posao i da nije za jednu ženu. Često znam reći da kad žensko nešto naumi i želi, neće je nitko spriječiti, pa bilo to pletenje, heklanje ili miješanje betona i zidanje. Meni je svejedno jer mogu sve što hoću - zaključuje Antonia Ana Bilonić.
