Aforizme, tu najkraću i najtežu književnu vrstu teško je pisati jer u rečenicu-dvije mora izreći punu istinu na duhovit i često dvo(tro)smislen način. Dobre i snažne aforizme još je teže pisati, zato su i pisci aforizama rijetki gosti u književnim gnijezdima. U hrvatskoj književnosti više zbirki tih šaljivih i satiričnih mudrosnica objavili su i sveučilišni profesori: dr. sc. Zdravko Kurnik (1937.-2010.) s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te dr. sc. Petar Tepić (1940.-2015.) s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Njima se pridružio i dr. sc. Jozo Čizmić, nedavno umirovljeni profesor na Pravnom fakultetu u Splitu.
Rođen je 1. kolovoza 1958. u Splitu. Osim brojnih knjiga, priručnika i znanstveno-stručnih članaka objavio je i deset knjiga aforizama: Papučari, glavu gore (1996.), Aforizmom na neženje (1997.), Pobijedi, pa vladaj (1997.), Abeceda ljubavnih predrasuda (1998.), Aforizmi bez riječi (1998.), Mislim dokle postojim (1999.), Brakizmi (2009.), Nijedan dan bez aforizma (nulla dies sine aphorismo) (2017.), Socijalna distanca (Društvena otuđenost) (2021.) i Perspektiva retrospektive (Najdraže od...) (2024.).
U novoj jubilarnoj desetoj zbirci humora autor je, uz poneki novi, izabrao više stotina aforizama iz prethodnih devet te dodao deset humoreski s temama iz našega svagdašnjeg života, rodnih i feminističkih i muško-ženskih odnosa, poljoprivrede, seoskih vjenčanja, ali i o pseudoznanstvenih istraživanja i raznih kriterija napredovanja sveučilišnim skalinima. Knjiga je ukrašena karikaturama iz prethodnih knjiga, a autori su Branko Medak, Marina Braović; Slobodan Butir, Ivan Haramija Hans, Marko Ivić, Tonči Kerum, Milorad Krešić, Mojmir Mihatov, Zdenko Puhin, Otto Reisinger, Krunoslav Sili i Davor Štambuk.
Zanimljiv je i pogovor u kojemu je urednik knjige Mladen Vuković, predsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista koja na nakladnikom ove Čizmićeve knjige, pozvao i Umjetnu inteligenciju (ChatGPT) da piše političke aforizme pa zaključio: 'Čizmić tako svjedoči da nije samo vrstan profesor građanskog i procesnog prava, nego i učitelj vedrog raspoloženja i pučke promućurnosti, ispisujući pitke i britke, kratke dugovite i duhovite misli i primisli. Iako latinska poslovica 'Castigat ridendo mores' poručuje da se ismijavanjem nekog običaja ta ružna navada može ispravljati, dovodeći porok do granica apsurda da bi mu se narugalo, sve te ljudske gadosti, gluparenja i zla ne samo da nisu nestala nego niti ustuknula, bivaju svakodnevno jačima i nakon vagona i vagona aforizama, travestija, groteski i humoreski koje su kroz povijest napisale divizije malih i većih satiričara. A naša narodna poslovica (ili misao autora zaboravljenog imena) poučava kako nema gorega lupeža od rđave knjige. Ako joj je vjerovati, ova Čizmićeva zbirka može u čizmicu blagdanskih darova jer vam neće ukrasti ni minutu vremena kojega uzaludno rasipamo na toliko drugih lažnih i trulih šljokastih izazova'.