DOMOVINA CRLJENKA Dražan Krolo: Pokojni Zlatan Plenković me nagovorio da posadim vinograd u Strmendolcu

Fotogalerija (12)

Kada je početkom dvijetisućitih otkriveno da su Kaštela prapostojbina sorte loze zinfandel, kod nas poznatije kao crljenak, došlo je do ponovnog procvata dalmatinskog vinarstva. Osim u Kaštelima vinogradi crljenka osvanuli su diljem obale, ali i u pomalo neočekivanom Strmendolcu pored Trilja.

Ovo mjesto je od davnina poznato po vinogradarstvu i vinarstvu, nekoć je uz Čaporice bilo jedno od vodećih proizvođača vina u cijeloj Cetinskoj krajini, no ta je tradicija posljednjih desetljeća zaboravljena.

U isto vrijeme kad je otkrivena povezanost zinfandela i crljenka, Kaštelanin Dražan Krolo, podrijetlom iz Strmendolca, odlučio se vratiti u kraj svojih predaka i obnoviti tradiciju koju je nekoć baštinila i njegova familija. Vinograde crljenka posadio je na nagovor pokojnog prijatelja, legende hrvatskog vinarstva Zlatana Plenkovića.

- Kupio sam zemljište ovdje, pa me pokojni Zlatan, moj veliki prijatelj, nagovorio da posadim vinograd. Pustio je i na mene te svoje zaperke, pa kažem da sam jedan od robova te njegove ljubavi za vinom. Ideja je bila posaditi vinograd amaterski i za svoje potrebe, ali ne možete popiti toliko, a i inače sam veliki ljubitelj cijele te vinske priče, pa sam se upustio i u malo profesionalnije vode.

Ne bih za sebe rekao da sam baš pravi profesionalac, ne živim isključivo od toga i nisam dosegao te količine. Ne namjeravam prijeći granicu od 50 tisuća boca, jer moje je mišljenje da je do te brojke znanje, a preko toga industrija. Ne moraju ga svi uvažiti, ali smatram da do te količine možete kontrolirati svaku bačvu, a preko toga je to već problem. Ima, naravno, vinarija kojima to uspijeva, ali ja ne želim u to ići - odmah na početku razjašnjava Krolo.

U vinogradu u strmendolačkoj udolini smo ga zatekli s enologom Lukom Čulinom. Upravo su kušali i kupažirali crljenak da se osiguraju da će svaka boca koju napune ove godine zadovoljiti nepce svakog vinoljupca, a u isto vrijeme zadržati kvalitetu i prepoznatljivost ove vinarije.

Iako osjetljiva i kad raste na svom prirodnom staništu, ova kaštelanska sorta je dobro reagirala na ovdašnju kontinentalno-planinsku klimu, objašnjavaju.

- Nismo znali hoće li uopće uspjeti jer malo smo znali o njemu, pošto je praktički nestao s našeg područja. Mi smo na rubu mediteranske klime, na prijelazu u kontinentalnu, ja je volim nazvati planinskom, jer smo sa svih strana okruženi planinama. Utjecaj te klime je najvidljiviji u proljetnom periodu, kada u doslovno jednom danu, koji dođe negdje krajem travnja početkom svibnja, stradaju sve kulture. Nalet te planinske klime koja donosi slanu zaustavlja vegetaciju i uništava nam usjeve. Ali s tim se bore i u vinogradima diljem Europe, u Kaliforniji i na obali Čilea, svi oni imaju taj jedan dan smrzavanja – priča Krolo. Ipak, nije svo zlo za zlo, dodaje. Hladnija klima usporava procese u grožđu što naposljetku rezultira kvalitetnijim vinom.

- Imamo hladnije noći nego na obali, što omogućava da grožđe sporije sazrijeva, dižu se šećeri, a padaju kiseline. Uz more se taj proces odvija naglo, pa tako naglo i padaju kiseline, a one su jako bitne za miris vina i svježinu - objašnjava.

Isto potvrđuje i enolog Čulina. Zbog specifičnog teorara crljenak je nešto drugačiji nego uz obalu, ali veća je kontrola u vinogradu.

- Pošto je klima ta kontinentalna, kombinacija ledenih noći i vrućih dana, vina su dosta svježija, imaju veću mineralnost, osjeti se taj blagi kremen, što u ustima daje jedan drugačiji osjećaj, super se razvija na nosu, vrlo je mekan i svjež. Ima tu jednu lijepu svježinu, aromatičnost, vrlo istančanu, ali prati bok uz bok svjetska vina bez problema - objašnjava Čulina.

Krolo u svoja dva vinograda ima oko 40 tisuća trsova, a uz crljenak i pošip uzgaja i druge sorte ne baš tipične za ovaj kraj, poput merlota, caberneta i chardonnaya.

- Cabernet i merlot su kontinentalne sorte, nisu uobičajene za mediteranski kraj, ali ovaj prostor im odgovara. Chardonnay je kod nas vrlo rana sorta, beremo je već u kolovozu. Ovdje je vjerojatno neka krajnja točka na kojoj može uspjeti, dok bi dole prema jugu to već bilo teže. S druge strane, crljenak i pošip su uz more rana sorta, a ovdje su najkasnije, beremo ih kroz rujan, ovisno od vremena. Sve zavisi od godine, evo prošle su bile veće suše i crljenak je kod nas uspio bolje nego drugdje u Dalmaciji, tako da nikad ne znate kako će godina završiti - kaže.

A koliko ove strane sorte ljube strmendolački teorar najbolje govori uspjeh njegove bordoške kupaže Gardijan.

- Gardijan je cabernet merlot i s njim smo dobili broncu na natjecanju 'Le Challenge International du Vin' u Bordeauxu. Vrlo je teško strancu probiti se u njihovoj kući, ali to zapravo znači da na slijepom kušanju enolozi nisu prepoznali razliku između našeg vina i njihovih, odnosno bilo je bolje od dosta njihovih - govori ponosno.

Svoja vina izvozi u Njemačku, Nizozemsku, Kanadu, a mogu se naći i u brojnim hrvatskim vinotekama i restoranima. Moguće ih je i doći kušati direktno u Strmendolac u predivnu kamenu vilu s pogledom na vinograd.

- Korona nas je malo pauzirala po tom pitanju, ali sada smo u izgradnji nove kušaone direktno pored vinograda i vinarije, pa ćemo vidjeti kako će to sve skupa ići - najavljuje Krolo.

Cijela obitelj pomaže oko svega koliko tko može, ali ne očekuje od njih da preuzmu posao, ništa im ne želi nametati, kaže.

- Imam dvije kćeri, mlađa studira turistički menadžment, ima interesa, pa tko zna, a starija je završila muzičku akademiju i vodi svoje glazbene vrtiće za djecu. Voli ona doći ovdje, ali živi u jednom skroz drugom svijetu. Njezin muž vodi vinariju i vinograd, a drugi, budući zet, isto studira ekonomiju i već njih dvoje razrađuju neke ideje, ali nemam očekivanja od njih, ne želim ih kočiti, svatko gradi svoj život po svome. Ovo je prije svega jedan prelijep posao, ali je dosta zahtjevan, treba mu se potpuno posvetiti - otvoreno će Krolo.

Vinarima sada, kaže, nije lako, iako su naša vina izrazito kvalitetna i popularna, ne postoji uhodana struktura koja će im omogućiti lakše probijanje na svjetska tržišta.

- Nije nam lako ovdje, trudimo se i mučimo, netko uspije, ali mala je brojka. Ja imam drugi osnovni posao, pa uspijevam održati i vinograde i onda to djeluje kao neka ravnoteža, ali ako netko živi samo od toga, nije mu lako.

Mi sada kad dođemo na svjetska tržišta, na primjer London, smatraju nas među tri svjetske sile po kvaliteti vina. Engleska je zemlja koja nema svoja kvalitetna vina, ali su među najvećim potrošačima na svijetu. Međutim, mi smo u nekom čudnom prostoru po pitanju omjera kvalitete, cijene i probijanja na tržište. Nije stvar u tome da smo skupi ili jeftini, već nam nedostaje cijela mašinerija prodaje vina, nemamo promidžbu prema van. Tu čak ne bih rekao da je kriva država, nije maćeha u ovom slučaju. Država nama vinarima želi biti partner u ovoj priči, ali nedostaje nam profesionalnosti i znanja. Ozbiljni potrošači iz vinskog svijeta, kad dođu u Hrvatsku, pozitivno se iznenade našim vinima, znači nije problem ni u proizvođaču ni u nedostatku interesa, već je problem u cijeloj strukturi. Na tome moramo raditi. Bez pretjerivanja, Hrvatska sigurno spada u deset svjetskih sila u vinarstvu po kvaliteti - zaključuje Krolo.