DOMOVINA CRLJENKA Ivan Kovač Matela: Potpuno se posvetio ideji obnavljanja starih kaštelanskih sorti, a želja mu je otvoriti jedinstveni vinski hotel

Kaštelansko područje je prije nekoliko stotina godina bilo najveći izvoznik vina na ovom području. Brojne sorte poput vlaške, mladenke, pagabeta, maraške nastale su upravo na obroncima Kozjaka, no vrijeme je učinilo svoje, vještina uzgoja grožđa i proizvodnje vina je napuštena, a nekoć bogate vinograde je preuzela drača.

Početkom dvijetisućitih je znanstvenim istraživanjem otkriveno da je čuvena sorta zinfandel čije podrijetlo je desetljećima bilo misterij, nastala od umalo zaboravljenog 'crljenka kaštelanskog' što je motiviralo Kaštelane na obnavljanje obiteljskih tradicija vinogradarstva i vinarstva.

Među prvima koji su odlučili autohtone sorte istrgnuti zaboravu je  Ivan Kovač iz Kaštel Sućurca, poznatiji pod obiteljskim nadimkom - Matela. Njegova familija je generacijama bila u ugostiteljstvu, a vino su proizvodili za svoje goste.

- U Sućurcu ima 11 plemena Kovača i svako ima svoj nadimak, a mi smo nazvani po pradjedu Mati. On je 1922. godine otvorio prvi lokal u Splitu poviše Starog pazara, a onda 1937. godine još jedan na Matejuški i u Sućurcu 'Kod bunara'. Kad je došao rat sve se ugasilo, ali 1967. godine je opet otvoren restoran 'Kod bunara' koji i danas vodi moj brat - priča Matela.

Vinograde su radili do 70-ih godina prošlog stoljeća, a i on je redovito u tome pomagao.

- Djed bi, sjećam se, došao s karom i konjem i onda bi se išlo u branje grožđa. Ja bih stajao na karu na kojem je bio jedan badanj, pa bi mi bacali pod noge. Zvali smo to gazarica, to je jedan drveni lijevak u koji bi se bacalo grožđe i gnječilo se nogama. Dole je bila jedna kao pokaporta i kada bih sve zgnječio, sjeo bih na rub gazarice i podigao to na špag, pa je samljeveno grožđe padalo u badanj i novo bi se bacalo pod noge. To se tada tako radilo… - prisjeća se.

Kako to već biva, kada je došlo do raspodjele, veliki vinogradi rasuli su se u desetke manjih parcela, svatko je otišao svojim putem i vinarstvo je u obitelji Matela zapostavljeno.

- Ali ostalo je to u genima. Kada se dogodilo otkriće da je zinfandel nastao od crljenka, to mi je bio dobar motiv da obnovim tradiciju. Uvijek sam se družio s ljudima koji su se bavili oko grožđa, pa smo nekako u to zajedno krenuli. Kupio sam zapuštena zemljišta na Kozjaku, a za dovesti zemlju u poziciju za sadnju vinograda trebalo je puno truda, rada i znoja. Ako čovjek to stvarno ne voli, teško se time baviti - kaže Matela.

Potpuno se posvetio ideji obnavljanja starih kaštelanskih sorti i razvoja te gospodarske grane na ovom području i to ne samo kroz sadnju i proizvodnju vina. Ali kako to često biva u Hrvatskoj, zakočila ga je birokracija.

- Na svom zemljištu iznad magistrale sam planirao raditi vinariju koja bi imala i edukativni centar, plan mi je bio nabaviti i neka tehnološka pomagala, ali koče me najviše Hrvatske ceste koje mi već godinama nisu omogućile kvalitetan pristup - govori.

Na čekanju je i uređenje jedinstvenog vinskog hotela u zgradi Matić u centru Sućurca u kojoj se trenutno nalaze njegova vinarija i ugostiteljski objekt.

- To je jedna lijepa priča, vinski hotel s 24 apartmana koja se iznajmljuju na cijelu godinu. Zamislio sam to tako da mi ljudi koji unajme apartman ne bi bili samo gosti, nego i partneri koji bi mogli iznajmiti dio vinograda. Tehnologija danas omogućava da čovjek sjedi, na primjer u Austriji, gleda kako mu neko obrađuje lozu i sudjeluje u cijelom procesu. Davno sam to mislio realizirati, ali teško je, najviše zbog tromosti administracije. Imam gotovu dokumentaciju, ali kako mi je vinarija još ovdje i ne mogu je izmjestiti dok ne dobijem pristupni put, sve je stalo. Ta birokracija me zakočila već 15 godina - govori razočarano.

Prostor vinarije, u kojem je, spomenimo, nekoć radilo prvo kino u Kaštel Sućurcu, od zida do zida je ispunjeno velikim bačvama. Crno vino je još u drvu, dok su bijela i opoli uglavnom već sazreli.

- Držim oko 30 različitih etiketa, dvije vrste crljenka, maraštinu, pošip, glavinušu, ninčušu, babicu, kuč... Poigram se i s internacionalnim sortama ponekad, poput chardonnaya, a drag mi je i shiraz. To je više koketiranje, da probam nešto novo, otvoren sam za sve, ali glavne su mi stare kaštelanske sorte - govori Matela.

Svoja vina pušta da dvije godine dozrijevaju u drvenim bačvama, objašnjava, a tek treće idu u promet. Za plasman ne mora previše strahovati, jer su njegove etikete tražene u restoranima diljem Hrvatske.

Ipak, nije sasvim zadovoljan. Rastužuje ga nezainteresiranost mladih za ovaj sektor. Jednostavno im, veli, nedostaje energije i strasti.

- Imam neograničeno ideja, ali mladi nisu zainteresirani za rad, pa ne možeš imati kontinuitet. Imam zemlje, ali ne želim je saditi jer nisam siguran tko će to nastaviti. Nema te svježine, nema strasti... - govori potišteno.

Za razvoj i jačanje vinarstva na kaštelanskom području spreman je nesebično uložiti i svoje vrijeme i novac, samo kako bi ova priča išla dalje, pa poziva mlade koji svoju budućnost vide u grožđu da mu se slobodno obrate.

- Tko god je spreman raditi i živjeti od svog rada, što se tiče vinogradarstva, neka mi se javi, ja ću mu pomoći. Ne mora ništa znati, neka samo pokaže strast i ljubav za tim i da je spreman naučiti - poručuje za kraj ovaj kaštelanski vinar.