DOMOVINA CRLJENKA Ivica Radunić: Uzorci iz mog vinograda pokazali su genetsku identičnost zinfandelu, uslijedio je boom

Fotogalerija (9)

Zinfandel, jedna od najpopularnijih vinskih sorti u Americi, svojim je misterioznim podrijetlom skoro dva stoljeća intrigirala brojne vinoljupce i znanstvenike. Popularni američki vinar hrvatskog podrijetla Miljenko Mike Grgić bio je uvjeren da ova loza potječe iz njegova rodnog kraja, pa je krajem devedesetih krenulo prikupljanje uzoraka iz starih dalmatinskih vinograda. Nije dugo trebalo da se  misterij porijekla zinfandela riješi.

Uzorci uzeti iz tada četrdesetogodišnjeg vinograda Kaštelanina Ivice Radunića su pokazali genetsku identičnost zinfandela i stare sorte koju su njegovi preci nazivali crljenak.

Ovo otkriće je grad Kaštela i Hrvatsku smjestilo na vinsku mapu svijeta, a vina iz Radunićeva podruma tražena su i cijenjenja među istinskim poznavateljima zinfandela.

Radunić nas je dočekao u svojoj konobi na obali Kaštel Novog u društvu sina Špira koji je, baš kao i ostatak obitelji, angažiran oko vinograda koji su u ovoj familiji višestoljetna tradicija.

- Oduvijek nam je to u familiji, mi smo baš Kaštelani od polja. Ja sam od mladosti aktivan u vatrogascima, sportu, ali i u polju, praktički otkad sam prohodao. I danas je lijep dan, mogao sam ići frezati... - govori nam gotovo prijekorno Radunić, Kaštelanima poznatiji pod nadimkom Kid.

- Imao sam strica iz Zagreba koji mi je donio kaubojski pištolj i one kartele, kao metke, pa sam to stalno nosio. Mi djeca bismo se podijelili na dvije grupe, jedni bi bili kauboji, drugi Indijanci, pa bi se hvatali po đardinima. Tada su bili popularni i kaubojski romani, tako da sam ja dobio nadimak Billy the Kid, a i dan danas me većina ljudi zove Kid - priča sa sjetom.

Osim po kaubojskom nadimku, poznat je i po brojnim aktivnostima u lokalnoj zajednici. U odori DVD-a Kaštela je u 52 godine odradio čak 4500 vatrogasnih intervencija, donirao je krv 68 puta, a od malih nogu je aktivan u brojnim sportskim i kulturnim kaštelanskim udrugama s kojima je redovito osvajao prva mjesta, pa ne čudi da je baš u njegovom vinogradu pronađen trs za kojim su godinama tragali znanstvenici diljem svijeta.

Loze s kojih su krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih iz njegova vinograda 'odnijeli'  znanstvenici posadio je njegov otac na predjelu Budožić u Kaštel Novom.

- Taj je nasad sada star preko 55 godina, a trsovi su navrćani pupovima iz još starijih vinograda. Tada su moji kupovali polja planirano, tražili su lokacije povoljne za uzgoj loze, onda bi se u starom vinogradu pratilo koji je dobar trs, 'snimalo' bi ga se godinu, dvije dana, stavila bi se jedna trakica kao bilješka i kad bi došlo vrijeme, uzimali su se pupovi i navrćali u novi vinograd. Imali smo vinograde na sedam lokacija, od Starog do Štafilića. Tada se to tako radilo, jer ako vam na jednu lokaciju padne krupa i stuče grožđe i masline, niste sve izgubili. I mi se ravnamo po tome, sada imamo vinograde na tri lokacije - objašnjava Radunić.

Od malih nogu je pratio oca u vinograde, ali nije uvijek bio time oduševljen. Ipak, znanje koje je tada stekao spasilo ga je u vrijeme kad je to bilo najpotrebnije.

- Jedno vrijeme sam želio pobjeći od toga, kad bih vidio oca kako dođe iz polja, pa se ne može ni sagnuti za skinuti opanke i boli ga svaka kost u tijelu, jer sve je radio na ruke. Razmišljao sam ma tko će to raditi, bježi, ali na kraju mi je sudbina to namijenila. Početkom 1991. godine dobio sam treće dijete, a nekoliko dana nakon toga mi je vraćena radna knjižica, firma je otišla u stečaj. Počeo je rat, a ja bez posla i s troje djece i što sada? Nastavio sam s onim što sam znao i imao. Bio sam angažiran i u Domovinskom ratu, a kako ni nakon rata još uvijek nije bilo posla, odlučio sam se ozbiljno uhvatiti vinogradarstva. Tamo 1996. godine sam počeo ići na Vinovitu u Zagreb, na sajmove, radionice, predavanja, učiti o novostima u vinarstvu i vinogradarstvu - prisjeća se početaka naš sugovornik.

Krajem devedesetih osvojio je nagradu za najbolji mladi vinograd, a kasnije i za autohtone kaštelanske sorte koje su ostale od njegovih predaka. I tu je sve krenulo.

- Tamo 1999. godine me nazvao Ante Vuletin iz zadruge Kaštela coop i rekao da dolaze s Agronomskog fakulteta u Zagrebu tu u Dalmaciju istraživati stare sorte. Nije on tada spominjao ni Ameriku ni zinfandel. Taj dan kad smo se dogovorili spremala se kiša, pa je znanstvenik Pejić nabrzinu uzeo uzorke, a kako su trsovi raznih sorti bili isprepleteni, uzeo je nekoliko listova s različitih trsova. Dobio je rezultate koji su mu bili čudni, pa se čekalo godinu dana da ponovno izbaci pupove. Uzeli su nove uzorke i nakon DNK analize utvrdili da je istovjetan zinfandelu. Amerikanci su nekoliko puta ponavljali analizu, ali došli su do istog zaključka. Nadali su se zinfandel proglasiti svojom autohtonom sortom, pa nije baš svima bilo drago zbog ovog otkrića, jer njima je to najjača crna sorta - priča Radunić.

Idućih nekoliko godina su znanstvenici Agronomskog fakulteta u Zagrebu Edi Maletić i Ivan Pejić u suradnji s Goranom Zdunićem s Instituta za jadranske kulture u Splitu prikupljali grožđe crljenka iz Radunićeva vinograda i od njega radili vino.

- Imali smo tada samo osam trsova, to su male količine za koje nemamo opremu, pa su oni vino pet ili šest godina proizvodili u laboratoriju. Prvo kušanje je bilo u Dubrovniku u Gradskoj kavani, došao je kruzer s američkim vinarima, kušali su na slijepo više sorti iz cijele Dalmacije, a zadnje je bilo to naše vino. Bilo je jako puno pohvala, a tek na kraju su im rekli da je to crljenak iz našeg vinograda. U to vrijeme nitko nije u svom vinogradu imao tu sortu, ali godinu kasnije krenuo je pravi boom - priča Radunić.

Pedesetogodišnje loze crljenka je razmnožio, a i većina danas posađenih trsova ove sorte potječe upravo od njih.

- Ja sam posadio u dva reda vinograda podloge i moj, sad već pokojni, ujak Antiša je na njih navrnuo pupove s tih osam starih trsova crljenka, nešto preko 200 komada. Imam još oko tisuću trsova od sadnica koje je tada dijelio Grad Kaštela. I Agronomski fakultet u Zagrebu je uzeo pupove od tih osam trsova, poslali su ih u Kaliforniju na ozdravljenje, od njih je izabran najbolji pup i sad se od njega rade sve sadnice crljenka - ponosno će Radunić.

Iako skoro sve loze potječu od istog pupa, svako vino je drugačije, govori, ali jedno im je zajedničko.

- U Kaštelima sad ima desetak vinara koji rade crljenak, svako to vino ima svoju specifičnost, sve ovisi od mikrolokacije. Ali evo, na zadnjoj Večeri kaštelanskih vinara enolozi su sva ta vina ocijenili od 85 do 88 bodova. Znači, to su sve vrhunska vina, sva unutar tri boda po kvaliteti - objašnjava.

Radunić u svoja tri vinograda osim crljenka, za svoje potrebe uzgaja maraštinu i plavac mali, a u starom nasadu ima još oko desetak autohtonih dalmatinskih sorti. Ne namjerava se širiti, ali ipak se nada da će sinovi Špiro i Josip nastaviti obiteljsku tradiciju uzgoja grožđa.

- Supruga Mirjana i sinovi su mi od velike pomoći u vinogradu i vinariji, ali svi imamo druge poslove, navikao me život da sva jaja ne stavljam u istu košaru. Nisam nikad ni želio masovnu proizvodnju, volim reći 'manje, a slađe', to mi je postala krilatica. Sinovima ne želim ništa nametati, ali nadam da će imati volje nastaviti, barem iz svog gušta - kaže.

Svoj višestruko nagrađivan crljenak prodaje direktno iz podruma, ali i po restoranima, a svaki put ga iznova oduševi reakcija gostiju.

- Kažu mi konobari i vlasnici restorana da neki strani gosti traže baš moje vino ili kad im konobar kaže što sve imaju u ponudi, onda prepoznaju moje prezime, jer su upoznati s pričom o otkrivanju podrijetla zinfandela i da je pronađeno baš u mom vinogradu - priča. Ponosno ističe i etiketu, koja tu nije samo za ukras.

- Željeli smo napraviti nešto što odražava našu priču i obiteljsku tradiciju. Ovo vam je vjeran preslik mojih ruku, ima sedam bobica grožđa kao sedam Kaštela, tri su donja Kaštela, a četiri gornja. Tu je i fotografija naših vinograda u crno-bijeloj boji što ukazuje na dugovječnost naših loza. Kažu mi neki da trebam sad napraviti moderniju etiketu, ali ne želim, ova odražava nas i govori da je ovo vino napravljeno mojim rukama - za kraj će Radunić.