Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović DOMOVINA CRLJENKA Marin Milan: 'Dvije etikete, dva vina, tako sam najmirniji'
Domovina crljenka Piše: Ivana Perković

DOMOVINA CRLJENKA Marin Milan: 'Dvije etikete, dva vina, tako sam najmirniji'

Dalmatinski portal predstavlja kaštelanske vinare

Obitelj Milan iz Kaštel Starog se vinogradarstvom bavi već stotinama godina. Nekoć su svoje vino prodavali 'Dalmacijavinu' koji ga je dalje prerađivao, ali njihov nasljednik Marin Milan odlučio je obiteljsku tradiciju podignuti na jedan viši nivo. Kada je otkriveno da zinfandel podrijetlo vuče iz kaštelanskog crljenka, obiteljski vinograd podno Velog Bijaća oplemenio je autohtonim sortama.

Znanje o vinogradarstvu i vinarstvu stjecao je od malih nogu, ali prava ljubav i guštanje u ovom poslu su došli nešto kasnije.

- Kad sam bio dijete, kao i sva djeca, gledao sam izbjeći posao. Ali morao sam, tko me je pitao želim li - smije se dok govori.

Ipak, rado se sjeća kako je to nekoć izgledalo.

- U mom ranom djetinjstvu smo imali konje i kar. Kad bi se obralo, grožđe bi se bacalo u badanj na karu i donosilo ovdje u vinariju. Prije je to bio puno veći prostor, zauzimao je cijelo ovo prizemlje, a tu je bila jedna velika kamenica - govori pokazujući u metalni poklopac na podu vinarije.

- Kroz prozor bi se grožđe bacalo u turanj u kojem se stiskalo, a vino bi se kanalima slijevalo u kamenicu. Kasnije se iz nje pumpama punilo u bačve. Sve je tada bilo ručno, a nije bilo ni inoksa, bačve su bile drvene, pa bi bilo muke i s natapanjem prije jematve, jer bi se rasušile. Toga više, srećom, nema, sada je nama dosta lakše - priča Milan.


Za razliku od većine kaštelanskih vinara koji drže brojne autohtone sorte, on se specijalizirao za dvije - crljenak i pošip. Okušao se i s plavcem, ali naposljetku je odustao.

- Dvije etikete, dva vina, tako sam najmirniji. Crljenak je interesantan jer je mekan. Plavci su tvrdi, imaju tanine koji su grubi, jednostavno je takva sorta, dok crljenak ima te mekane tanine, on je gospodin - govori. Nema se namjeru širiti, kaže, jer nema dovoljno radne snage, a djeca su krenula nekim drugim smjerom. Ipak, ovako je zadovoljan, jer se bavi onim što voli, a uz malu pomoć prijatelja i obitelji sve uspijeva odraditi.

Trenutno se u vinogradima ne događa skoro pa ništa, vino je odavno u bačvama, loza je orezana, a pupovi još nisu iznikli, ali uvijek ima nekog posla.

- To vam je vinarska mantra, da je loza kao žena, a maslina kao majka. U vinogradu moraš biti stalno, jer oko žene se moraš stalno vrtjeti, inače ništa od toga, a maslini možeš ne dolaziti godinama i kad se vratiš natrag, opet je sve dobro - govori kroz smijeh.

Prave muke ga čekaju u proljeće, napominje.

- Cijeli naš rad je zapravo rast loze. Za jedno mjesec dana kreće buđenje, pa je moramo pratiti, vezivati, plijeviti, a onda ide zaštita, koja je najvažnija. S crljenkom i pošipom imamo i ranu berbu koja kreće već od sredine kolovoza, pa do početka rujna. Ako ćeš održavati kako treba, ima tu jako puno posla - kaže.



Ne nedostaje posla ni u vinariji, a svake godine mu svrati i inspekcija kako bi se osiguralo da vina koja nudi zaista jesu vrhunska.

- Sve to mora biti dobro označeno, jer oni danas u trs znaju koliko imam vina. Predajem i izvještaje svake godine koliko sam grožđa ubrao, koliko vina napravio, koliko sam prodao i to na nekoliko strana. Ima tu puno papirologije, ali to sve mora štimati - kaže.

Za kraj ga pitamo može li se od vina živjeti.

- Moj je otac cijelu kuću napravio od vina, ali tada je toga bilo puno više. Sve zavisi o količini, ali ako se posveti, mladi čovjek sigurno može živjeti bolje od ovoga nego od bilo kojeg drugog posla. Ako hoće raditi i truditi se, ali mora biti i u vinogradu i konobi i prodavati. Znači, mora biti proizvođač, enolog i trgovac, sve u jednom - govori. 

Težak je to posao, kaže, ali ipak ističe, ne bi ga mijenjao za nijedan drugi.


Vaša reakcija na temu