DOMOVINA CRLJENKA Žanići svoja vina proizvode na tradicionalan način, onako kako su učili od svoga oca

Fotogalerija (9)

Vinarija Žanić (Batovi), nedaleko splitskog aerodroma, sve je poznatije ime u svijetu kaštelanskog vinarstva. Uz već poznati vrhunski pošip, ove godine su na 19. Večeri kaštelanskih vinara osvojili zlato za odležani plavac.

Ljubav za vinogradarstvo i vinarstvo braći Karlu i Kristijanu Žaniću je usadio otac Joško još u vrijeme djetinjstva.

- Nama je to tradicija. Pokojni djedovi s obje strane su radili u vinogradarstvu. Nažalost, nismo ih upoznali osim kroz priču roditelja. Kad sam bio u srednjoj, otac je na predjelu Žabice u Rudinama odlučio posaditi 300 loza koje je sam navrnuo i taj je vinograd dan danas živ, ima oko 30 godina i daje jako dobro vino. Mi smo uz njega učili kako se pravi vino, kako se reže, kad je gnojidba, zaštita i slično. Sada je on u zasluženoj penziji, a vinograde smo preuzeli brat i ja - priča Karlo Žanić.

Jedno vrijeme ga je život odveo u drugom smjeru. Upisao je studij Ekonomije, a financirao se raznim poslovima, pretežno konobarenjem. Nakon fakulteta, nije našao posao u struci, no ukazala se druga prilika.

- Hrvatski zavod za zapošljavanje je nudio obrazovanje za vinara i vinogradara. Rekao sam zašto ne, imamo vinograd i to znam raditi. Škola me naučila i neke stvari koje nisam znao, a prethodno znanje dodatno utvrdila. Prije nekoliko godina smo iskoristili mogućnost kupnje sadnica koje subvencioniraju Grad i Županija i okrupnili vinograd, prošle godine smo posadili 500 loza crljenka, a osim njega imamo pošip, plavac mali, babicu, ljutun i maraštinu - govori Žanić.

Početak, kao i svaki drugi, nije bio lagan, ali učili su u hodu.

- Uvijek ima nekih problema, nešto ne uočiš i pojavi se kakva bolest, pa se onda grizeš zašto nisi odmah reagirao. Sada smo se kroz iskustvo već naučili i znamo kako to nastaje i kako spriječiti da se ne dogodi. Na primjer, ako je ljeti dosta vjetrovito, to je prvi pokazatelj da će doći pepelnica ili, kako mi to zovemo, lug. Bitno je samo da se zaštiti dok ne puše i dok sunce nije dosta jako. Što se tiče polijevanja, trudimo se koristiti ekološka sredstva poput sumpora i bakra. To su koristili i naši stari i to površinski štiti biljku, a ova nova kemijska sredstva ulaze u biljku i ako se previše koriste, znaju ostati i u vinu. U principu imamo organsko vino, ali nismo ga zasad zaštitili kao takvo, možda u budućnosti - objašnjava.

Svoja vina Žanići proizvode na tradicionalan način, onako kako su učili od svoga oca.

- Uvijek se u starinama govorilo da što ima više sorti u vinu, ono je bolje i trajnije. U pošip dodajemo maraštinu koja mu daje dodatnu kiselinu. Naši pošipi imaju 13 do 14 posto alkohola što je dosta jako za bijelo vino - govori ponosno ovaj mladi vinar.

Ponosan je i na svoj plavac.

- Ove godine smo dobili 85 bodova za odležani plavac, što je dosta neuobičajeno za ovo područje, obično veću kvalitetu imaju plavci s otoka. Mi smo uspjeli dobiti oko 16 posto alkohola i enolozi iz Splita su ga ocijenili visokim bodovima na što smo izrazito ponosni. Istina da to zahtijeva neka odricanja, ali takvo vino ima i svoje kupce, tako da se isplatilo - kaže Žanić.

U obradi grožđa još koriste tradicionalnu opremu.

- To je dosta mukotrpniji način izrade vina, ali dok imamo snage i volje, zašto ne. Imamo tek tri tisuće loza tako da nema potrebe da zasad ulažemo velika financijska sredstva u moderniju opremu, a za to bi bio potreban i veći prostor. Možda u budućnosti, pogotovo ako djeca pokažu interes - govori Karlo.

A da interesa ne nedostaje potvrđuje njegov sin, šestogodišnji Ivan, kojem je bilo jako važno da znamo da uživa raditi u vinogradu. Uskoro ga čeka polazak u osnovnu školu, ali već sada je siguran da će kad odraste biti vinar. Nije propustio spomenuti da u obiteljskom poslu pomaže i brat, osmogodišnji Josip koji je za vrijeme našeg posjeta bio u školi. Ima budućnosti znači, upitali smo Karla Žanića.

- Ja se nadam, ako ih neće kasnije štufat. Moja je jedina želja da za života uvijek imamo barem 500 litara vina, pa ćemo vidjeti - kaže sa smiješkom.

Zasad ne planira širiti vinograde, ali ponuda vinarije će od sezone biti bogatija za novouređenu kušaonu.

- Tu ćemo moći primiti desetak gostiju odjednom, moći će kušati vino i saznati neke zanimljivosti o autohtonim kaštelanskim sortama i povijesti vinarstva na ovom području. Ako bude interesa za tim, vodit ću ih u vinograd gdje će naučiti i na licu mjesta vidjeti karakteristike pojedinih sorti, a razmišljam i o kušaoni u samom vinogradu - objašnjava.

Budući da Karlo i Kristijan imaju dnevne poslove o lozi se brinu u slobodno vrijeme i vikendima, a  pomogne i obitelj. Sve se to stigne, kaže naš sugovornik, bitno je samo da ima volje.

- Je da je sve nekako nategnuto, ali stigne se. Najveći dio posla u vinogradu je od travnja pa tamo do srpnja. Od vikenda do vikenda, pa se odškrine od godišnjeg, snađemo se. Dogovor i volja čuda rade - zaključuje.

Za kraj ga pitamo što bi poručio mladima koji tek počinju s vinogradarstvom i vinarstvom.

- Neka krenu s 500 loza i naoružaju se strpljenjem. I neka sade ove naše domaće sorte, a ako zatreba kakav savjet, rado sam tu - nesebično će Karlo Žanić.