DUPLIN OSVRT: Hvala ti, Mišo, dao si sve od sebe!
Koncert je zapravo bio borba neupitne legende za svaki napravljeni korak ili otpjevani stih
Od prve pjesme 'Poljubi zemlju po kojoj hodaš', dvojaki su osjećaji prožimali svakoga tko je sinoć bio na koncertu Miše Kovača u Spaladium Areni. S jedne strane, lijepo je bilo biti među 12.000 duša koje su se došle pokloniti glazbenoj ikoni, a s druge smo svi skupa do zadnjeg takta strepili hoće li 77-godišnja legenda izdržati do kraja.
Reći za sinoćnji koncert da je bio 'nezaboravan', 'sprektakularan' ili nešto slično, jednostavno ne ide. Veličanstven je bio ambijent u kojemu je Spaladium Arena dočekala svog velikana, ali sam koncert je zapravo bio borba neupitne legende za svaki napravljeni korak ili otpjevani stih. U toj borbi je Mišo dao baš sve od sebe, pljeskali smo mu kad god bi ustao sa sjedalice, pjevali s pratećim bendom iz sveg glasa i zatvarali oči kako bi se barem na trenutak osjećali kao u nekom od onih 25 nezaboravnih koncerata na Gripama ili 'Noći svijeća' na Poljudu, koncertu iz 1993. godine pred 50.000 ljudi.
Zapravo baš nikad nismo svjedočili koncertu nalik onome od sinoć. Od neprežaljenog Olivera Dragojevića smo se oprostili prije nešto više od godinu dana u HNK Split. Zadnja pjesma koju je otpjevao bila je 'Vjeruj u ljubav', a zdravstveno stanje mu nije dopustilo da se oprosti od publike na velikoj sceni unaprijed rasprodane Spaladium Arene. Obojica su, svaki na svoj način, simboli Dalmacije koja polako izumire. Odrastali smo uz Oliverov jedinstven glas i Mišinu energiju groma, a sumnjamo da ćemo ikad više nazočiti tako punoj dvorani na koncertu čovjeka koji ne može bez pratnje napraviti ni onih nekoliko metara do sredine bine.
Vrhunac večeri je zapravo bio nastup Alena Nižetića, koji ima sve predispozicije da još ambicioznije krene stazom koju su utabali Mišo, Oliver, Coce..., odnosno pjevači koje osim pjesme i Dalmacije povezuje i Hajduk. Upravo je Alenov glas s razglasa Poljuda i pjesma 'Dalmacijo, moja ružo procvala' adrenalinska injekcija 'bijelima' uoči svih važnijih utakmica proteklih godina. Uz nekog novog Zdenka Runjića ili Đorđa Novkovića, odnosno širi repertoar, Nižetić bi mogao popuniti prazninu koja evidentno nastaje odlaskom simbola dalmatinske pisme.
Zaključimo, brojna publika se u Spaladium Areni došla nakloniti karizmi Miše Kovača koji više u svom prepoznatljivom stilu ni ruke u zrak ne može podignuti, ali izdržao je utakmicu do kraja. I zato još jednom: hvala ti, Mišo, dao si sve od sebe!